Babaroga
eskimko
(radoznalka)
2010-11-12 06:36 AM
U vremenu duhovne gladi
Kad nevidljvi vode kolo
Repatice kreću bez sjaja
Ka stecištu nade vere i spasa
A sabijeni karavan dani teku
Da jad spletu u duši
I kaplja ljubavi je dosta
Za haos van nas koji ruši
Ni šaka soli ni zrno pameti
Tada nisu ono sto ište
Izbledeli sjaj dalekih zraka
Što ni sam ne zna više kako
Ipak nalazi put iz mraka
Pomiluj Oče sve grešno stado
Ovce dok bleje u zlatu od rđe
Jer svakim udarom vlastitog srca
Slave u slutnji da mogu i grđe
Dok ipak strepe znajuć’ šta čine
K’o beskraj daleki od vrline
To polje dugo Maratonsko
Ni glasnika davno već ne čeka
Sveci na nebu na zemlji čovek
Bilo odvajkada ostaće dovek
U vremenu duhovne gladi
Najviše sit je Spartak kog nema
Nekuda ide a ne zna gde
Jer pobuna miruje kad nada mre
I tek kada ostane poslednje slovo
A vera gasne gubeći tle
Kad cikne u duši šta je ab ovo:
Budućnost je prošla davno pre
Vidjeno sve je ko zna kad
Pamćenje, gle, na kukuruzu kleči
Al’ vapaj leti ne gubi se ne mre
Jedinom koji prašta i ume da leči
Kad dođe ono vreme tmulo
Obezboženih duša što glume Boga
A sva su vremena s njihovim žigom
U oči ih gledaj samo se smeši
Ni decu ne brine Babaroga
Već strah onoga koji greši
09.11.2010.