Znakovi pored puta - Andric

Ona koja se ne zaboravlja...

> MALI PRINC<

TIBETANSKI BOŽANSKI LUĐAK

Bilo koja Branka Copica :):)

Orlovi rano lete.

Pa da poletim sa njima...

Stric Petros i Goldbachova slutnja.


Svaki parni broj veci od 2 moze se prikazati kao zbroj
dvaju primbrojeva
Ako smatrate sve knjige iz matematike beskrajno dosadnima,
toplo vam preporucamo ovu knjigu jer ćete promijeniti
misljenje. Ne morate nam vjerovati, ali nećete je
ispustiti iz ruke dok je ne pročitate od korice do korice.
Nakon sto otvorite prvu stranicu ove knjige i pročitate
„ispriku jednog matematicara” u kojoj se govori kako se
matematicari pamte vise nego jezicari, buduci da jezici
umiru, dok su matematicke ideje „besmrtne”, vjerujem
da ćete se i te kako zainteresirati za knjigu. Razmislite li
malo o ovoj tvrdnji zasigurno ćete se sloziti s njom buduci
da je cijela matematika ustvari jedan univerzalan jezik kojemu
tezimo svi u nasoj buducnosti (npr. pogledate li sve
znanstveno-fantasticne lmove, primjecujete kako je baza
bilo kakvog napretka upravo matematika. Jedan je takav
lm „Kocka”, gdje sudbina zatvorenika kocke ovisi o prostim
brojevima. I sad zamislite da se i vi nalazite tamo,
ne biste li ubrzo pozalili sto niste ucili matematiku malo
vise?). Ono sto je krajnje neobicno za ovu knjigu, jest
da nema mnostva nama jos nepoznatih pojmova, te zbrke
beskrajno dugackih formula.
Ova je knjiga tome cista suprotnost i čak se usudujemo reci da ponistava misljenja velike
vecine kako su matematicke knjige dosadne. Uvidjet ćete da se radi vise o nekakvoj prici nego
o matematici. No ima i nje... Ne znamo jeste li tip osobe koja ne želi saznati kraj priće prije
nego je sama procita, ali kako bismo pobudili vase zanimanje, moramo ukratko prepricati fabulu.
Dakle, knjiga pocinje subjektivnim piscevim dozivljajem svoga strica Petrosa, koji se isprva doima
kao zagonetna osoba, crna ovca obitelji (kasnije ispada da je taj stric vrsan matematicar, čijim će
stopama probati krenuti i mladi pisac). Pripovjedac, odnosno pisac, suprotstavlja se obitelji, te
odlucuje postati matematicarem. Slavni stric Petros, o kojem je u djelu rijec, uspijeva ga odgovoriti
dajuci mu zadatak koji mora rijesiti kako bi dokazao da je talentiran. Nakon mukotrpna tri mjeseca,
unutar kojih nije rijesio taj zadatak, odlazi na skolovanje na fakultet u SAD. Tamo za cimera dobiva
nadarenog Sammyja, koji mu otkriva da ga je stric preveslao, buduci da je zadatak koji mu je on dao
bio ništa drugo doli famozna, dotad nerijesena Goldbachova slutnja koja kaze: „Svaki parni broj veci
od 2 moze se prikazati kao zbroj dvaju primbrojeva”. Pisac, ogorcen, nakon što se napije, uz pomoc
Sammyja odlucuje ipak krenuti matematicarskim smjerom, te upisuje nove izborne predmete. U
stanju pijanosti pise stricu pismo, na koje dobiva odgovor pun razumijevanja. Prolazi neko vrijeme,
pisac dolazi u rodni kraj na vrijeme praznike i posjecuje strica, koji mu tek tada iznosi svoju zivotnu
priću. Nakon te priće, pisac uvida kako je stric, u strahu da netko drugi ne bi upotri...io njegova
istrazivanja, svoje radove vezane za Goldbachovu slutnju drzao u tajnosti. Piscev prijatelj Sammy,
smatra kako se stric Petros izvlaci na Godelov teorem (koji kaze kako su mnogi teoremi nedokazivi
iako su potpuno istiniti), kako bi prikrio svoj neuspjeh i odustao od zivotnog projekta. Mladi pisac
zato napada strica ovakvim cinjenicama i jadan starac sedamdesetih godina, jednog jutra iznenada
grubo odbija svoga necaka. Prvo sto piscu pada na pamet jest da je opet krenuo istrazivati famoznu
slutnju, zato ga zabrinut zove na telefon. Stric mu u razgovoru kaze da je otkrio rjesenje, ali je
vremena premalo, te da mora hitno doci s jojednim matematicarom kako bi potvrdio rjesenje. Pisac
zuri, ali ne stize na vrijeme, vec dolazi u trenutku kada je stric vec mrtav. Na njegovom licu je
48
zadovoljan osmijeh, a na podu razbacani grah kojim je pokusavao vizualizirati Goldbachovu slutnju
i pronaci rjesenje. Buduci da je mrtav, a zapisa nema jer ih nije stigao zapisati, knjiga ostavlja
otvoreno pitanje je li Goldbachova slutnja stara vise od 250 godina dokazana ili nije? Na kraju, kao
i u svakom pomalo predvidljivom lmu, na stricevom pogrebu, njegov najdrazi nečak, odnosno pisac,
daje upisati na nadgrobnu ploću tu slutnju kojoj je stric Petros posvetio čitav svoj zivot. Knjiga
je sama po sebi, tj. po vrlo zanimljivom sadrzaju intrigantna. Neobicno je to što se kroz dijaloge i
dogadaje postavljaju pitanja koje postavljamo sami sebi, a ta pitanja u stvari govore o beskrajnom
ljudskom duhu koji ide na sve ili ništa. Svaki covjek želi postici nesto veliko, nesto po čemu će
ga drugi vjecno pamtiti. No, na zalost, istina je kako su takvi ciljevi gotovo uvijek neostvarivi i
nerealni, te se dogada da ljudi usmjere svoj zivot prema jednom takvom nerealnom cilju i zatim ga
potrate ne uspjevsi, a nerijetko se doga.a da se u grću razocaranosti ili straha od propasti odlucuju za
ono najgore. . . samoubojstvo. Fascinantno je u ovoj knjizi, što se radi o tome koliko je matematika
neistražena, beskrajna, ali toliko bistra, lijepa, „prociscena”, kao da se radi o nekakvom jeziku
koji razumiju samo oni izuzetno nadareni. Ali uvijek se govori kako nitko ne razumije taj jezik u
potpunosti, a niti ne moze kad je on neogranicen. U pozadini ovog matematickog problema stoji
ništa drugo doli pitanje nasih ciljeva i mogucnosti u zivotu. Dublja lozoja djela porucuje kako
je cijeli zivot rizik, na nama je da donosimo odluke koje smatramo ispravnima. Ima onih manje
ambicioznih, koji ne razmisljaju sto zapravo žele, a oni daleko ambiciozniji u stvari su pravi fanatici,
od zivota žele sve, te ih ne zanima cijena uspjeha. U primjeru upornog, cvrstog i odlucnog strica
Petrosa vidimo kako je on u svome zanosu i cvrstom naumu da rijesi Goldbachovu slutnju proveo
mnoge noci ne spavajuci, pijuci litre kave, te je čak bio time toliko opsjednut da nije mogao spavati
jer je samo na to mislio. A onda je jednog dana otkrio sah. Ta mu je igra pomogla da se odmakne
od svoga rada i napokon je uspijevao spavati. I opet vidimo kako je tako veliki um stalno trazio
nekakvu zabavu koja će i u trenucima odmora lagano podrazivati njegove mozdane stanice. To su oni
istinski geniji koji takve napore ne dozivljavaju kao muku vec upravo suprotno, kao izazove u kojima
uzivaju. Kad razmisljamo o svojoj buducnosti, imamo velike ciljeve, ali opet posustajemo ponekad
kad pomislimo koliko toga je pred nama, koliko stvari treba nauciti, svladati. I pitanje koje svatko
tko procita ovu knjigu mora postaviti jest: je li nasa vizija buducnosti lazna kada poduzimamo vrlo
malo da je ostvarimo? Prema ovoj knjizi samo geniji koji odmalena krenu istrazivati „napredne”
stvari uspijevaju u zivotu, dobivaju prestizne nagrade i postaju vazne povijesne licnosti koje pamtimo
po njihovim velikim izumima. Druga stvar koju mozete izvuci kao pouku je ta da je matematika
toliko lijepa i otkriva bezbroj mogucnosti. Problem je sto je mi „obicni” ljudi ne mozemo toliko
razumjeti koliko bi htjeli. Kako stric Petros kaze: „Mathematicus nascitur, non t”, sto u prijevodu
znaci „Matematicar se rada, a ne postaje.” Dakle, ovo pomalo obeshrabruje jer znaci da ako sada
ne znamo matematiku dovoljno dobro kao neki matematicki geniji nasega uzrasta, tada je mozemo
zaboraviti kao nasu buducnost jer nismo ro.eni matematicari. Na kraju krajeva, ono sto mozemo
u globalu reci za knjigu jest da je zaista izvanredna i preporučujemo je svima koji matematiku
smatraju samo dosadnim, uzasno teskim predmetom, jer ona to nije. Ona je mnogo, mnogo vise i
covjeku je nakon ovakve knjige naprosto zao da ne zna matematiku bolje nego sto zna. Ovo je dosad
najbolja i najzanimljivija matematicka knjiga koju je lagano razumijeti i korisna je zbog povezanosti
radnje s danasnjim zivotom.
Martina Nimac, Daria Popovi

Voleo bih biti ljubavni roman pun akcija sa lepim ishodom i svakako da me poklone jednoj divnoj ženi 12-og marta za moj rođendan.