Znaš li koliko te volim
dok noć sa zvijezdama polako pada
želim da budem sa tobom
da odemo iz zaboravljenog grada.
Znaš li gdje djetinjstvo prestaje
i koliko boli devojački plač
znaš li kakve su besane noći
kada se u srce zariva mač.
Znaš li gdje ljubav počinje
i kakvu slobodu imaju ptice
znaš li da volim tvoje oči plave
i da neću zaboraviti tvoje lice.
Znaš li kako izgledaju sati
kada u samoći čekaš zvuk telefona
potraži me makar još jednom
jer živim u ulici bez broja.
Znaš li...
I nemoj mi više dušu sijeći
ja znam i reći ću ti
al' ti nemoj nikom drugom reći!!!

sr

Jedan se pogled iskrao kradom iz plavog sna sa dna tišine,
zasjao iskrom, bljesnuo nadom i zaživeo usred tmine.

I poput duge u kišnom danu na tren tama poče da plamti
kad lagan dodir na mome dlanu ostavi nešto što se pamti.

Prebrzo sve su prekrile sjene, i sjaj u oku, i to lice...
Ostaše riječi nedorečene za neke druge pozornice.

I ništa više.
Sve što je bilo začas se pokri velom ćutnje.
Sve sakri plavi san svojim krilom
i nesta svega osim slutnje.

Ne postojim, ni ti ne postojiš,
možda si me sanjala,
možda sam te stvorio
od modrog kamenja,
od zvijezda koje ne vidiš,
od mesa obilježenog tvojim noktima,
od krvi koja te traži
dok napušta moje srce,
od ptica i njihova perja
visoko iznad zvonika,
od izmišljenih ruža bez imena,
od ljekovitih trava na kojima se odmaraju
tvoj plamen, tvoja košulja
i tvoje gusle,
od tebe same okupane u riječi
koja izvire iz moga grla,
od godišnjih doba koja podiže
ruža vjetrova, od snijega
koji će pasti gdje ti staneš,
od svega što nemam, miješajući sve to
sa onim što sam imao
ili sam vjerovao da imam.

Možda sam mijenjao skretnice
očekujući vlakove koji ne stižu
skupljajući ono što si odbacila,
možda sam učio napamet
stare molitve
i tvoj hljeb i tvoje vino
još su kraj moje postelje.
Nedjelja je svaki dan
ako još znam da postojiš,
naše se riječi sudaraju
i uspinju visoko na nebo,
držeći se za ruke.

Možda sam te posadio duboko u zemlju
čekajući da nikneš kad dođe vrijeme,
možda sam želio samo da me sanjaš,
ali ti spavaš zatvorenih očiju,
gledajući kroz prozor
prve kapi kiše.

zg

Iz dana u dan,
borba za san.
Iz noći u noć,
borba za moc.

Iz sna u san,
i tako u dan.
Iz moći u moc,
snaga će doc.

Iz sna u javu,
iz jave u san.
Znaš da doći će dan,
za jave san.

Iz grijeha u tugu,
iz tuge u mudrost.
Iz mudrosti izbor,
neiscrpni izvor,
koji pjevusi:
iz sna u dan,
iz dana u dan,
zivjeti san.