Forums : Književnost

 Comment
Nesanicna Elegija
Biljana
2009-12-10 07:19 AM


Gde da pobegnem od kosmara, kad već ne mogu u snove?
Ko me nocas napolje mami dok lisce susti i kisa pada,
ko me zove?
Ko mi to nocas bolan jeca a moja dusa ga cuje i pati?
Zašto ne ucuti taj glas vise, zašto se kao duh javlja meni
kad utehu ne mogu dati?

Boze, gde je ta stanica na kojoj peroni u sumrak kunu
sve vozove koji su njima prošli a nikad onaj zeljeni nije,
gde se krije?
Zašto me nocas mami? Da trag ostavim na sinama creveni?
Sto mi se nocas peroni nadaju, ako mi nisu sudbinu namenili
k'o Ani Karenjini?

Ne kusajte me nocas vetrovi , malo mi treba, ne zovite peroni
ugusite tu mrvu ceznje u meni zbog glasa koji kisno jeca,
srce uzbunu zvoni!
Kad ne donosite sapat i smeh, bar taj jecaj bolni sakrijte!
Uskovitlajte lisce mrtvo, zatrpajte sve perone, ja se nocas
sa dusom borim...

(Biljana)
Sanjar-01
2009-12-10 09:59 AM
Bilji pozz.!!!!
Anakonda
(I like it,,,so shut up)
2009-12-10 11:59 AM
biljanoooooooooooooooooooooooooooooooooo
Biljana
2009-12-10 12:55 PM
Vidi, vidi, najlepsi nick na SC-u:)
Otpozdrav Sanjaru, od sveg srca...
Biljana
2009-12-10 12:58 PM
Oooooooooooooooj, Ana:)
Srećna li si mi?
:)
No-1
2009-12-10 01:30 PM
Hm,'srećna li si mi..?

~ U POTRAZI ZA SREĆOM ~
Jedna stara arapska poslovica kaže da postoje dve vrste ljudi: oni koji mogu biti srećni ali to nisu i oni koji traže sreću ali je ne nalaze. Da li se sreća traži ili nam se osmehne onda kada je najmanje očekujemo? Sreća i nesreća uvek idu u istom pravcu, blisko i naporedo. Prolaze jedna pored druge tokom celog našeg života, prepliću se i razilaze. A čovek, u celom tom haosu stalno juri u potrazi za srećom, ponekad i ne znajući šta traži. Posmatra druge ljude, osvrće se za njima i za njihovom srećom okrećući svojoj leđa. U toj ogromnoj želji da ima ono što drugi imaju, da želi ono što drugi žele, zaboravlja na sebe i ne ume da živi od onoga što već ima, a ima mnogo: predivno carstvo na ovoj našoj lepoj Zemlji u kome može da stvara, da voli, da se smeje, da peva i da skače; carstvo u kome može da krade dašak vetra, sunčeve zrake i morske talase a da mu pri tom niko ništa ne kaže; carstvo u kome su mu bogovi dali moć da čini dela dostojna opisivanja. Ipak, čovek svoje dane provodi igrajući igre na sreću dok život koji mu je samo jednom poklonjen nepovratno prolazi pored njega i nestaje u magli želja. I nikada nije tako nesrećan kao što misli, ni tako srećan kao što se nadao da će biti. Uporno traga za skrivenim blagom i radoznalo kopa po životima drugih ljudi tražeci izvor njihove sreće. I Epimetej i Pandora živeli su srećno dok radoznalost nije pomutila razum i navela Pandoru da otključa predivnu kutiju ukrašenu dragim kamenjem i zlatnim ukrasima iz koje su odjednom počele da izlaze sve nevolje i patnje ljudskog roda. Nada, koja je poslednja izašla iz kutije, kao neka mala ptica, predstavljala je znak utehe čovečanstvu ali i opomenu da je sreća vredna i retka i da je treba čuvati. Jedan minut sreće iščisti u nama sve dane mučenja i pomogne nam da ponovo krenemo dalje. Kada bi ljudi znali koliko malo treba da se bude srećan, izbegli bi najgore trenutke u životu. Da li smo bili srećni shvatićemo tek kad nam se dogodi neka nesreća. Zato, pre nego što krenete da je tražite, proverite - možda ste već srećni. Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide. Sve što je potrebno da je sagradimo nalazi se u nama.
;)
Biljana
2009-12-15 07:19 PM
Ne videh da je „tema” izdvojena, ne bih otvarala drugu, izvinjavam se svima na propustu...

Ostavicu i ovde pesmu koju sam upravo postirala, a moderator ako oceni da je treba izbrisati sa nove teme, neka izbrise:)

VILE RUSALKE NE TKAJTE...

Gde to bele se neugazeni snegovi, gde postoje neistrazene staze,
gde ničije oko osim moga pristupa nema? Gde belinu tame ne gaze,
gde samo smo moja dusa i ja, dve jasike plahe, treperave, vitke
s vetrovima i olujama ne biju svoje stvarne, i neke zamišljene bitke?

Samo u takvoj jednoj noćibeloj, proćiće sanke sa konjem belim
i senka na njima nejasna, draga! Odmaglice bojim se, a samo želim
da slutnje rastera moje, snagom umilnom da digne mene do zvezde,
da vidim koja Citadela ga krije, ceka li gosta? Da zauvek mi ne odjezde.

Vile Rusalke, ne tkajte, da vasim nitima tkanim vreme ne otece...
Nek stane. Umaram se, spanosnoj zori ni traga zamrzlo je vece.
Kostajniche mraze,sto ledom kao vatrom palis, mrzni mi ociju žene
i u svom ledenom zagrljaju vecno zarobi, sakrij i uspavaj mene,

ako Citadelu ne pronajem ovu, i stanara sto ceznje budi mi stare
sto nocas projezdi kraj mene. Da samo za me, slika predele i sare -
duge pune sunca i ledene vode, i prasumu cveca i vukove gladne
i sve sto poželim, tim pogledom divnim, zasticena zidom Citadele stare.

(Biljana)

http://3.bp.blogspot.com/_FUOOKEeDPG4/SwTr7L_UAmI/AAAAAAAAA5k/Z-xWDvk5mt8/s1600/oyoz.com.au_snow_ citadel7.jpg

Da li biste mogli ovde da živite, ne pitam s kim:)

P.S. Ja sam pesmom rekla...
Biljana
2009-12-16 02:57 PM
Možda, No, nismo mi ti koji ne vidimo, nego neki drugi. Onda kad progledaju, obično je kasno...
Anakonda
(I like it,,,so shut up)
2009-12-16 03:03 PM
samo da mi je tata ziv...bila bih srećna

a zovovi divljine ne održavaju sreću
Biljana
2009-12-17 04:26 AM
Ne mogu da razumem, Ana?!
Gde ti vidis ovde „zovove divljine koje odrazavaju sreću” ili je traže?
Metaforicki govoreci, i pitomine i divljine su u nama, svako trazi neko svoje utociste, i svakako ne znači da bih se verala tamo nekim bespucima po zimi, ali u dusi sve mogu, mastom sve dostizem i postizem.

I, ako te moja pesma nekako asoicrala na umrlog oca (pokoj mu dusi) meni je krivo sto sam je uopste postirala.

I, nikad nemoj da budes sebična, možda je i meni neko umro, možda neko neće ozdraviti, možda...Ima toliko možda...

Mislim da ću odustati da ovde vise ikada ista postiram, mogu da razumem loše kritike,mogu da razumem sve, ali da se na temi koju napisem osetim prozvanom za nečijeg dragog umrlog, zaista je pretesko breme!
No-1
2009-12-18 07:27 PM
Biljana!
..Podseti me...
ponekad...
svojim komentarom...
porukom...
da ne zaboravim...
da na ovom svetu...
postoji...
neko divan...
kao...
...TI !!!
Biljana
2009-12-19 05:25 AM
TI mene ne moras ni da podsecas, ja UVEK znam da postojis, i to je velika sreća...
Anakonda
(I like it,,,so shut up)
2009-12-21 07:26 AM
svakako
Biljana
2009-12-22 06:27 AM
Eeeeeee, bas lepo:)
Cmok
Biljana
2009-12-22 06:47 AM
„Svakako”?

Biće, biće me, zao mi je sto su se neki odmah upecali i obradovali:)
Anakonda
(I like it,,,so shut up)
2009-12-22 05:31 PM
kanda bolje biće
Biljana
2009-12-24 02:18 PM
I ja tebe:)
glavca
2009-12-25 01:09 PM
;-)))
No-1
2009-12-30 07:45 PM
Biljana
2009-12-31 08:09 AM
http://www.stil-magazin.com/files/image_for_teaser/ljubav19.jpg

Ne fokusirajmo se na zivotne oziljke, nije poenta u njima, već u melemima koje stavljamo na njih:)

SrećNO!
Biljana
2010-01-23 09:48 PM
Za moju prijateljicu REV..

OBECAJ MI...

Da me nećeš zaboraviti sve dok tvoja dusa u mojoj svetli
i da ovu sliku koju ne slkam kistom jer slikar nisam
znacice ti, slikana srcem za te, cudnim bojama nekim
arhaicno razbacanim, bez reda i proreda, al„ toplim i mekim

Veru kao najlepsi dar slikam za te s planine pune zelja,
kad se osetis nesrecno i jadno. Ispij i tugu i kap veselja
jednog bez drugog nema, bez jednog se ne bi cenilo drugo
ne postoje sreće bez tuge,i ništa ne traje dugo, zauvek dugo...

Slikam Mir za te, da prekrije predele kojima hodas i snujes
da ga sacuvas za vecnost, makar tren samo koji osetis i cujes
da zivotu ti lucha bude. Slikam mora za te, zajedno ne plovimo,
jedno kraj drugog, i kad valovi burni lome, i onda kad je tiho...

Ako u neku pustinju zalutas, ako te zivot u nju bez najave baci
biću kap vode za nomada nevoljnog sto po njoj lutati mora:
Oaza, izvor biću, i mrav, i zmija biću sto samo na druge upozorava
da u vecnom krugu stradanja i straha, za tebe budem krug trajanja...

Ako zatreba biću tvoj orlov let, na mojim krilima ćeš se izdici
iznad oblaka i pustinja, i ljudi koji ćete tako ranjivu lako stici
ti drzi se cvrsto i osluskuj, samo osluskuj, tisine se najviše cuju
i cuces samo ono sto tvoje srce želi, i tvoji snovi snuju
----------------

Ali, ako jednom odem, ili ako odes, ostavi poruku bez ijednog slova,

ja ću znati da je to zavet i oprostaj, tuga i sreća tvoja i moja...

(Biljana)”
 Comment Remember this topic!

Looking for Tassel Keychain ?
.