NOVEMBAR U BEOGRADU

Kad jesen necujno udje u Beograd
Na Avali nestane zelene boje
Ti još k’o pupoljak, a ja ne tako mlad
Kako mi nedostajes maleno moje.

Dok te kosava siba na Kosutnjaku
Koja dosadno duva sa mutne Save
Iz ove daljine zavidim oblaku
Sto ti se uporno mota iznad glave.

Pokislu i mokru od jesenje kise
Dok nekud zuris kroz ove izmaglice
Bas tako promrzlu želim te najviše
Jer samo ti mi vracas osmijeh na lice.

Bez tebe ne volim ni zimu ni ljeto
Proljece mi pomalo na jesen lici
Ja bih uveo godisnje doba PETO
Da budemo samo Ti i ja u prici.

18. nov. 2009.