Madjionicar
(Madjionicar)
2009-11-17 06:06 PM
dobar je, i pije ko smuk, a slabo ga vidjam sa zenskama. Neko mi rece juče na proslavi rođendana da mu je pravo ime Miodrag Kapor ali mu tepaju Moma ili Momir. Ja sam ga video samo dva puta, i bio je toliko pijan da nije video ispred ocima a ja vadio bele zeceve iz sesira na mojoj prestavi. On ustane i kaže, nisu to zecevi to su beli misevi. I publika prsne u smeh. Ja tedoh da ga pretvorim u belog misa ali kako je u kafani bio jedan crni machor, odustao sam. I samo to sam teo da kažem, proglasili ga i dobi će nagradu od puno hiljada a sad čega ne znam jer je dijaspora svakojaka, i dolarska i eurovska i franacka i tako dalje. možda mu isplate u starim nemackim markama da se nebi neko uvredio ali šta će coveku marke, kad ne može ni bocu viskija da kupi za njih.
U svakom slučaju dobar je taj Momir, dali su mi u hotelu njegovu knjigu i ja procitao prvih deset strana a onda sam zaspao. ja obično procitam samo tri stranice ili ponekad i pet stranica neke knjige a onda ustanem i odustanem.
Knjige su izmišljotina ljudi bez zivota i tah celavi sedi omanji pisac nije ništa drugo nego covek koji živi u fikciji, bas kao moji beli zecevi ili golubovi ili papagaji koje badim iz unutrasnjih dzepova moga mundira.
pa sad da li je zasluzio, jeste, sto da nije, nije nikog ubio, piše covek i cuti, popije neku utepa se od pijaluk i spava. da je malo zdravije živeo možda bi i porastao veci ali sedis pusis i piskaras, da je recimo herkules to radio ne bi mogao ni grudvu od snega da napravi i baci u more. Niti bi imao onako jake tvrde misice kao americki kackavalj namenjen sirotinjama sirom sveta.
Puno pozdrtava i pozdravite coveka, Momcila, Momu kapora ili kako se već zove.
A mi smo iz dijaspore, zato što smo spori i sto smo svakom dodijali svojom kuknjavom kako nigde nije lepse nego u zavicaju a niko ne ide u zavicaj kao da nam se zavicaj osugavio ili ima vaske, gnjide i bubasvabe, i kukamo a sedimo u dijaspori gde sve ide tako sporo i mi nikako da se obogatimo i u svoju zemlju vratimo. Toliko, i čestitaj te coveku..zasluzio je, opala mu kosa pisajuci a vi ni telegram da mu posaljete sa nekoliko probranih lepih recenica. sram vas bilo dijasporci i vi ste mi neki borci. Sve bitke za osvajanje zapada ste izgubili i utopili ste se u kolotecinu ljubitelja stavri i posednika plemenitih metala. samo su metali na zapadu plemeniti, sve ostalo su ili dijasporci ili domordci, i ništa vise, jedna velika i sarena laza od papirica koji padaju po našim preminulim zeljama...toliko, i čestitaj te coveku bre, ne kosta ništa, par lepih recenica i toliko...
Madjionicar
(Madjionicar)
2009-11-17 06:28 PM
šta bi? gde se izgubi. Sto me brisete, sto bar ne napisete zašto me brisete.
Pišem i pisaću dugo
dok pisaljku moju imam ja
jer znate tu pesmu a?
jok, kaže neki tip, nisam mu video lice ali ga čujem kako jauce dok ga zandari biju i vice, JOK, nisam ja, ...
Pa ko je vice jedan zandar kome je deda bio zandar kod kralja još , u vreme kada se nosile apolete i jele francuske cokoladice zivotinjsko carstvo.
JOK vice taj jadnik a pendreci ga lupaju po ledjima pa samo odzvanja.
kada će da prestanete braco da me bijete, konacno viknu umoran od batina i kleknu moleci.
kad priznas, rece komandir zandara Josip parezanovic i lupi ja pendrekom u usahle rahiticne grudi na kojim je bilo istetovirano srce probodeno strelom i ime neke Rade iz Prokuplja.
prestacemo kad priznas, rece mu najmladji zandar sa vrlo ambicioznim namerama.
pRIZNAJEM, PRIZNAJEEEEEMM
Šta priznajes, viknuse zandari u hor.
SVE, SVE PRIZNAJEM...
Zandari odlozise pendreke i pogledase se. Šta će mo sada, covek priznao.Sve je priznao.
A šta je trebao da prizna , upita naj najmladji od zandara.
Trebao je sve da prizna, mudro zakljuci sef i zapali lulu od dudovog drveta.
Onda u redu, slozise se svi i ostavise onog na sred ulice isprebijanog i uplakanog, sa grudi, iz onon istetoviranog srca gde je strela probola polako je tekla topla krv krivca koji je sedeo u blatu druma za bolju buducnost...
uh , gadno je to pisati o batinama, covek oseti dok piše da ga pendreci lupaju po ledjima, odzvanja i toliko boli da pisac mora da navrne flasu zestokog pica da umrtvi zivce zategnute kao strune luka robina huda iz servudske ili bulonjske sume ne secam se tačno...toliko