Mir u sebi.
-Koliko Ti treba da osjetis mir u sebi?
Koliko Ti je potrebno da bi shvatio i razumio one najblize do sebe?
Da li smo zaista potrosili to neko vrijeme ne osjetivsi njeznost i tu istu poklonili onima do kojih nam je stalo?
Koliko puta prođes i ne osjetivsi nečiji topao pogled,
nečije neizreceno pitanje,koje bi trebao nazrjeti...??
Da li si uopste spoznao,da ima i onih koji „necujno”brinu o Tebi,
koji imaju i cuvaju duboko u sebi one iskrene osjecaje privrzenosti...??
Da li razmišljas ..trazis smisao o svrsi i razlozima ...o zivotu..strahovima ..sjeti??

Razmišljam...koliko smo stranci na ovome svijetu,,,
šta je ovo sto Ti i Ja živimo...?
Jel´ zivot stvarnost,
jel´ misao ili je san...??
Da li se radi o snazi,o jacanju da se podnese zivot,da se dozivi sto je moguće bolje??
Nema druge no vjerovati,da ćemo u ljepsi dio iduceg svijeta u drustvu onih koje smo voljeli na ovom...
Eto..valjda je to neki smisao...
možda i odgovor!!

...koliko je tanka linija
između nade i beznadja
a poželiš je preci velikim koracima...
...želiš da tren postane vjecan...
a onda shvatis da traje koliko traje udisaj,,,
i bolje je stati...pricekati
nek se tacke spoje tamo gdje se spojiti trebaju...

Snaga ili slabost
...Nikad ne otvaraj vrata lavirinta ako znaš
da se gubis u njemu
...Zaboravi prije no sto dozivis
I budi sretan ako postanes Trenutak nečije snage
a ne Trenutak slabosti!!!