Jesen.
nebo sklapa dlanove i suze su prolivene...
tiho snivajući kapi dotakoše moje lice..
kraj sebe željeh osjetiti topao dlan, minut nečije ljubavi..
na tren u nečije okrilje osjetiti se sigurnom, osjetiti se potrebnom..
negdje daleko, iza svih lutanja i promašaja krije se ON...
čije ću oči ugledati i u njima utopiti dušu..
čije prezime moje će ime učiniti zvonkim...
za koga će vrijediti svaka suza, svaki drhtaj...
čiju blizinu poželjet ću za cijeli život, a ne samo utehu tmurnih JESENJIH dana...
.. i pronaći ću ga..
.. jednom...Mislim:)