Bajka!
Bajka.
...o ljubavi
Nekada davno, u jednoj dalekoj zemlji, živeli su Kralj i Kraljica. Njihovo kraljevstvo bila je Zemlja Ljubavi.
U tom Kraljevstvu vladao je red, harmonija, spokoj, zajednistvo i zadovoljstvo, a kruna svega bila je ljubav, sto i sam naziv kraljevstva kazuje.
Čim biste, ujutro, otvorili kapke, na prozorima, neko bi vam priskocio u pomoć: «Evo, taaaako, pridrzacu ti... .»... Drugo nasmeseno, prijateljsko lice mahnulo bi i doviknulo: «Dan pun ljubavi ti želim, evo, idem u pekaru, želiš da ti donesem toplog hleba?»... Čim bi neko uocio neku, tvoju, neispunjenu zelju, potrebu...Odmah bi se potrudio da ti se zelja ostvari, makar učinio i najsitniji korak da te priblizi tvom cilju..Koliko je ko mogao pomoći, pomogao je.. bez pitanja, bez ocekivanja «revansa», bez kalkulacija u glavi...
U Kraljevstvu se, svakodnevno, čuo zvonki smeh i nazdravljanje: «U tvoje zdravlje i sreću, domaćine!», «Za sreću i ljubav mojih gostiju!»...
Stanovnici Kraljevstva stalno su, jedni drugima, odlazili u goste, spravljali zajednicke ruckove, vecere, organizovali plesove, drustvene igre u kojima su svi dobijali. Nije bilo licemjerja, ljubomore, zlobe i zavisti. Osmeh na licu dolazio bi iz srca, ljubav bi dosla iz duse. Nije bilo trenutka, u Kraljevstvu, kada se neko nekome ne bi osmehnuo, kada neko nekome ne bi izjavio ljubavi ili učinio dobro delo podstaknuto, iskrenom ljubavlju prema bliznjem...
Bilo je, u Kraljevstvu i tuge i suza, ne samo radosnica, bilo je i neuzvracenih ljubavi, ali pre ili kasnije bas svako bi nasao srodnu dusu.
Kako se ljubav neskriveno davala, tako je bilo lako uociti ko, prema kome, gaji posebne simpatije. Bilo je lakse naći zivotnog saputnika, nego u '' nasem svetu '', bas zbog iskrenog iskazivanja najdubljih osjecaja.
No, jednoga dana, Kralj je nacuo kako svaki živi covjek ima ogranicen broj osmeha koji može pokloniti, ogranicen broj puta kada sme reci «Volim te»...Shvatio je da je energija ljubavi konacna, a ne beskonacna kako se cinilo...Covek ljubav trosi dajuci je drugima, a kada se isprazne zalihe ljubavi, osoba, teško oboli, a može i umreti!!! Jako se zabrinuo. Razmišljao je, dugo, šta će da uradi. Prestao se osmehivati Kraljici, prestao ju je grliti «iz cista mira», prosao bi ceo dan, a da nije rekao koliko je voli i koliko mu znaci. Vidio je kako se Kraljicino lice uozbiljilo, kako joj se ton glasa promenio, video je kako skriva suze. I Kraljica je, svakim danom, sve manje ljubavi i paznje pokljanjala suprugu. Jer kada je covjek tuzan, nesretan, ventili duse, kojima propusta ljubav, zatvore se...
Kralj nije bio zadovoljan. Voleo je dobijati ljubav i paznju, veselili su ga Kraljicini osmesi... Odlucio je potraziti pomoć Dvorskog Mudraca.
Dvorski Mudrac je odmah ponudio rešenje: proizveo je lazne osmehe, lazne cinove ljubavi i napisao je prirucnik kako se njima koristiti. U Kraljevstva se proširila vest kako nesebično davanje ljubavi i poklanjanje osmeha oduzima dane zivota i kako im Dvorski Mudrac može pruziti pomoć. Mudrac se preko noćiobogatio prodajuci laznu ljubav i prirucnike.
Do tada nepoznati osjecaji i stanja zavladali su Zemljom Ljubavi:
ljubomora «Mislim da njoj dajes vise prave ljubavi nego meni», «Poklonila si mi lažni osmeh, a njemu iskreni!!!»;
strah «Šta ako mi niko nikada ne pruzi pravu ljubav?!»,
laz «Ma, naravno da ti dajem pravu ljubav!»,
sumnja «Je li njegov osmeh pravi ili ga je Mudrac tome naucio?»...
Pocelo se trgovati ljubavlju: «Volecu te iskreno, ako i ti mene tako volis!», «Poklonicu ti pravi osmeh, ako ti meni das delic iskrene paznje!»... Vise nije bilo zajednistva na koje su ljudi u, Zemlji Ljubavi navikli. Pocele su se formirati grupice, mala drustva. Unutar grupe delila bi se iskrena ljubav, a clanovima drugog drustva pruzala bi se ona lažna. Ali i unutar drustva se događalo da se pojavi lažni osmeh!Niko ni u koga nije imao poverenja «Voli li me zaista?», «Daje li drugome pravu ljubav?»...
Mudrac je laznu ljubav stvorio na sliku i priliku prave.
Teško je, od oka, bilo proceniti koji je osmeh iskren, a koji lazan ... koja je ljubav prava, a koja lažna.. cuvanju iskrenih osmjeha i ljubavi samo za posebne ljude, ljudi su obolevali. Lica su bila blijeda, oci bez sjaja, a dusa, nekako, prazna. Čak se cinilo kako tezi oblik bolesti imaju oni koji daju vise lazne ljubavi i koji, isto takvu, ljubav dobivaju.
Kralj je, i sam teško bolestan, ponovo odlucio posetiti Dvorskog Mudraca i upitati ga sto je, u tako savrsenom planu, krenulo po zlu. Pretražio je ceo dvorac, sve tajne odaje, ali od Dvorskog Mudraca ni traga ni glasa. Odjednom Kralj shvati da je prevaren! Kada je malo bolje razmislio od Dvorskog Mudraca je, prvi put, čuo kako je ljubav konacna. Odmah je dao nalog da se, u Kraljevstvu, spale svi prirucnici o laznoj ljubavi, da se iskorene svi recepti za stvaranje laznih osmeha i uputstva o njihovom koristenju. Na velikoj gozbi, priredenoj u cast pravoj ljubavi, rekao je okupljnima:
«Najdrazi moji, zivjeli smo u zabludi. Mudrac nas je zaveo i obogatio se na nasoj naivnosti. No, želim da mu, bogatstvo koje je stekao, donese sreću. Želim da pronađe pravu ljubav i da shvati kako je nikakvo, materijalno, bogatstvo ne može nadomestiti.
Slobodno se volite iskrenom ljubavlju. Svaka čestica, takve ljubavi, koju poklonite blizenjem, poput grudve je, što se kotrlja niz brijeg...Postaje sve veca i veca i veca...Takva vam se vraca i rusi svaku nedacu pred sobom! Živela ljubav: mocna i beskonacna!».
Jeste li, nekome, danas, rekli «Volim te?»
Look
(lutalica)
2009-08-02 02:36 PM
Naše narodne poslovice i izreke
Ako je go, ali je soko.
Ako je i koliba, naša je.
Ako je ko lud, ne budi mu drug.
Ako mi ne možeš pomoći, nemoj mi odmagati.
Ako neće zlo od tebe, beži ti od zla.
Ako ti mogu kupiti kapu, pamet ne mogu.
Ako znaš šta ti je bilo, ne znaš šta će ti biti.
Ako ženu tučeš, svoju sreću tučeš.
Beži kud ti je volja, od sebe ne uteče.
Blago onome ko zna da ne zna, a hoće da zna.
Bogat je ko nije dužan, a mlad ko je zdrav.
Bolan se pita, a zdravom se daje.
Bolje je dobroga služiti, nego rđavom zapovedati.
Bolje je i malo s blagoslovom, negoli i dosta s prokletstvom.
Bolje je imati rđavu godinu, nego rđavog suseda.
Bolje je ne početi, nego ne dočeti.
Bolje je nemati, nego otimati.
Bolje je neznalica no tvrdoglavica.
Bolje je pokliznuti nogom nego jezikom.
Bolje je s mudrim plakati nego s ludim pevati.
Bolje je svoje jaje nego tuđa kokoš.
Bolje je u kolibi pevati nego u dvoru plakati.
Bolje mršav mir nego debela parnica.
Bolje se s junakom biti, nego s rđom ljubiti.
Bolje slep očima, nego slep pameću.
Bolji je dobar glas nego zlatan pas.
Bolji je i crn kolač nego prazna torba.
Brat brata nad jamu vodi, ali u jamu ne meće.
Brdo se s brdom ne može sastati, a živi se ljudi sastanu.
Buči više ko manje razloga ima.
Čija sila, toga i pravda.
Čovek je tvrđi od kamena, a slabiji od jajeta.
Čovek želi da je od svakoga bolji, a od sina da je gori.
Čovek se uči dok je živ, pa opet lud umre.
Čuvaj bele novce za crne dane.
Čuvaj se onoga ko stavlja obraz pod opanak.
Da je steći ko što reći, svi bi bogati bili.
Da ga zemlja ne vuče sebi, poleteo bi.
Da padne na leđa, razbio bi nos.
Dobra ovca mnogo ne bleji, ali mnogo vune daje.
Dobro je lasno zaboraviti, a zlo nikada.
Dobro se ne pozna dok se ne izgubi.
Dok je leđa, biće i samara.
Dok je šiba tanka, treba je ispravljati.
Drvo bez grane i čovek bez mane - ne mogu biti.
Drvo se na drvo oslanja, a čovek na čoveka.
Duboka voda je bistra, a plitka mutna.
Gde brat brata ne voli, tu nema sreće.
Gde je sreća, tu je i nesreća.
2 Gde nije žene, tu nije ni kuće.
Gde se god sastanu ljudi, ocjenjuju druge, a sebe ne.
Gde velika zvona zvone, tu se mala ne čuju.
Gde je čija kuća tu je i sredina sveta.
Gde je stida, tu je i poštenja.
Gde zlato gospoduje, razlog se ne čuje.
Gde zlato govori, usta ćute.
Gospodskom smehu i vedru nebu ne valja verovati, jer se začas promene.
Gvožđe reže i drvo i kamen, ali i njega rđa jede.
Hoćeš li da te svi mrze, reci svakome ko je ko.
I ljude poslušaj, i svoje pameti imaj.
I najmudriji da proda sve što ima, ne može da kupi sve što nema.
I sunce prolazi kroz kaljava mesta ali se ne okalja.
I zid ima uši, i plot ima oči.
Ide vreme, nosi breme.
I loncem o kamen ili kamenom o lonac, teško loncu svakojako.
Izvan očiju, izvan srca.
Jezik kosti nema, ali kosti lomi.
Kad bi se sve pameti iznele na vašar, svak bi se svoje mašio.
Kad čovek tone i za vrelo gvožđe se hvata.
Kad je volje i zlo ide na bolje.
Kad najviše grmi, najmanje kiše pada.
Kad sultan nazebe, raja kija.
Kako došlo onako i prošlo.
Ko ljude ne sluša, ni čovek nije.
Ko mnogo zbori - ili mnogo zna ili mnogo laže.
Ko neće brata za brata, on će tuđina za gospodara.
Ko nema sokola i kukavici se veseli.
Ko nosi, ne prosi.
Ko prati tuđ posao, svoj zaboravlja.
Ko se seli, taj se ne veseli.
Ko u nebo pljuje na obraz mu pada.
Ko u krčmu ide, tuđu decu hrani.
Koja se ne rekne, ona se ne čuje.
Kupuj prvo suseda, pa posle kuću.
Ludi boj biju, a mudri vino piju.
Ljudi se po odelu sretaju, a po pameti prate.
Ljudi su gusto posejani, ali retko niču.
Mnogo ašova treba dok se istina sahrani.
Ne boj se onoga kome nisi dobro učinio.
Ne zna da besjedi, a ne ume da ćuti.
Nemogoše pojedoše, a nekćeše sve popiše.
Nesta blaga, nesta prijatelja.
Nije siromah ko malo ima, već ko mnogo želi.
Nov bunar kopaj, u star ne pljuj.
Novci sitno zveče, al' se daleko čuju.
Oteto - prokleto.
Otkud sam se nadao da me sunce ogreje, otuda me led bije.
Pošto se kola slome, mnogi put kazuju.
Poštuj, ako hoćeš da si poštovan.
Prav se smeje, a kriv se krije.
Rđa jede gvožđe, a tuga srce.
3 Starost je bolest od koje svako umire.
Svud je proći, al' je doma doći.
Što danas ne potrošiš, to si stekao.
Što je svačije, to je ničije.
Što je više brdo, to je dublja dolja.
Što više sile, više i zla.
Tko nije služio, ne ume ni zapovedati.
Tuđe je sve lepo, ali je svoje najlepše.
Učini čoveku sto puta dobro, a jedanput ne učini - sve je zaboravljeno.
Više vredi što žena ustedi nego što muž zaradi.
Voda svašta opere do crna obraza.
Zaludu mi je biser kad mi grlo davi.
Zid ruši vlaga, a čoveka briga.
Zver zvera, ptica pticu - čovek čoveka jede.
Bogata je teško darovati, sita gosta još teže častiti.
Bolje da te smrt preka digne, nego suza siromačka stigne.
Da je srce tvrđe od kamena, opet bi ga rastopilo zlato.
Dobro mi je i boljem se nadam; u čem hodim, u tome i spavam.
Ko jedan put slaže, drugi put zaludi kaže.
Koji zdravo diže nos, taj će skoro ići bos.
Nema zime dok ne padne inje; ni proleća dok sunce ne sine; ni radosti
dok ne deliš s kime.
Nikad zao na gorega neće, vrana vrani oči ne vadi.
Učini dobro, ne kaj se; učini zlo, nadaj se.
Batina ima dva kraja.
Biser ne valja pred svinje prosipati.
Dobrom čoveku sve dobro stoji.
Drži se novog puta i starog prijatelja.
Inat je nesrećan zanat.
Jeftina raba kasu prazni.
Krivac se i senke boji.
Lasno je zdravome bolesnoga savetovati.
Najpre ispred svoje kuće počisti.
Od samoće ništa gore nema.
Vesela mladost najveća je radost.
Zbog sirotog sunce greje.
Zlato je čisto i u prljavoj kesi.
Ujedam po potrebi,a Vi...?