IVANJSKA Noć

... tako bih rado u ovu Ivanjsku noc u jezero koje samo ja naslucujem ispod tvoje desne obrve posadio jedan medonosni cvjetic jedan cvjetuljak da mi se usne koje se pokatkad pretvore u pcelu imaju gdje da odmaraju...

...probudila me je pjesma slavuja sto zakasnjelo gudi svoj ljubavni zov kroz masku od lisca koje drsce na povjetarcu pa me vise ima u sjenci sto i najmanji pokret utrostrusi nego tu gdje ti nocas bivam...

...sve ima svoj način da nadje put do fitilja pa će i ova slovna kap sto mjesecinom boji kaldrmu nakon lutanja ipak da otkrije nekakvu vatru jer nije joj valjda sudjeno da ne bude plamen...

...slutim da neko veceras uzaludno svojim sanjivim pogledom gadja Mjesec dok sat ritmicno ukapava jednu po jednu sekundu u tvoj san sto ga trenutno igram na palubi broda koji već mjesecima zna gdje mu je luka...

...da, samo kad nismo glumci ne muce nas oluje i ne more talasi...

...u drustvu sam sa gospodjom tamom kojoj rukama objašnjavam da sam poslao tvoj osmijeh na spavanje pa mi se čini da se i pored svih onih zvijezda koje trepere nekako naoblacilo...

...mora da će kisa
i nekoliko kopnenih minijaturnih svjetionika lete svoj poslednji let u zemlju dalju od svih poznatih galaksija...

u zemlju izgubljenih

u zemlju sretanja i presretanja

u zemlju koja postoji i izvan ove Ivanjske noći..

...mirno spavaj
pretvorio sam se u pcelu cija krila namazana medom svijetle u tami pa me ne plasi svjetlost koja u slapovima posrce sa istoka...

M. B. Romanov