Otudjenost
sak
(penzioner)
2009-04-30 06:36 PM
U mraku sam zdrav. Živim tu ….
Problemi nastaju sa svetloscu, ne samo sto nije dobro kada se mesaju svetlosti, već i odsjaj prigusenih sijalica unosi nered…..
Boje raspoznajem tek u mraku. Modra siri svezinu, u nozdrvima osecam miris joda. Zuta omamljuje kao tamjan. Crvena greje, i ta toplina je toliko neprijatna da skoro izaziva alergiju…
Zelena smiruje. Siva me ispunjava pozudom, ko bi to ocekivao od njene neutrlanostii? Duboki dekoltei u mraku su još dublji!?
Da li je to zbog svetlosti da me uznemiruju mogućnosti? U svakom casu doneti neku odluku. Da li da stavim pola ili čitavu kasicicu secera u kafu? Da li da samo prolistam ili do kraja procitam novine? Da li da se odazovem na telefonski poziv? Da li da otvorim prozor?
Zivot prolazi, a ja nikako da se odlucim. I ništa ne uspevam da konacno uradim. Samo u mislima dodirujem mogućnosti. Svet je pretrpan mogućnostima.. Biti nepokretan oduvek je bio moj ideal. Koliko sam puta dosavsi u neki grad, satima tražio pogodan hotel. A kada bih konacno uzeo sobu, i rasporedio stvari, valjalo se suociti sa dilemom u kojem restoranu vecerati. Ništa me toliko ne uznemiri kao cinjenica da neko sedi za mojim stolom, iako sam u restoran usao prvi put, i ne da sedi za mojim stolom već mi oduzima misao koju bih imao za tim stolom... a bas ta misao bi me uputila u nekom drugom pravcu. Nema sumlje, taj koji sedi za mojim stolom, oduzeo mi je i sto, i misao, i pravac. Oduzeo mi je zivot, jedan sasvim drugi zivot, svakako bolji od ovoga koji živim. ali ipak, ja kontrolisem i te propustene zivote. To nije lako, to uznemirava ovaj slučajni zivot, ali nekako uspevam da se ne izgubim, i da održim kontakt sa propustenim zivotima, osecam kako struje pored meine, kao paralelni koloseci, udaljavaju se, da bi se iznenada priblizili, za mojim stolom u praznoj kafani! Zato je važno biti za svojim stolom, izabrati ga u miru , mesto koje nije isuvise blizu ulaznih vrata, ali ni pored prozora, odakle zimi zna da bije studen, a leti vrlina. Međutim, tada nastaju muke sa menijem. Jela koje volim rasuta su u jelima koje ne volim. Smišljam taktiku odobrovoljavanja konobara, kako bih u jednoj porudzbini ujedinio sve sto volim, i izbegao ono što ne volim. Možda je pravi identitet razliven u bezmerju propustenog?
Svega je previse. To je problem sveta. I zato postoji samo jedan mogući kraj, svet kao magacin!
Jer, toliko je toga previse da se više ne može ni slusati, ni gledati, ni citati. Ako ne mogu sve, neću onda ništa. Prica o svetu je veca od samog sveta…………..
PS:
Ti si sutrasnji dan
Sunce će tobom poći sa brega
Stresajuc s neba zutilo sumraka
Gde starost ti jedina nega……. ( sledi nastavak)
SAK
(penzioner)
2009-05-05 03:16 PM
(Variolavera)…
zar nikada nisi osetila da si i ti sama sum mnostva, mala iskrica zivota, sto kao svetiljka svetli u toj
sumi mraka, I trazi odgovor na pitanje: „ jesam li ovo ja ?”
Pozdrav SAK!
……………………………………….
Rođen sam na pogresnom mestu. Nuje to fanatizam da je drugde uvek bolje, već je zaista tako. To se predoseti. Ja sam oduvek osecao to pogresno mesto, i zato sam živeo bez lokalne boje.Biti sam sebi okolina,tako sam živeo. I rastao sam kao da rastem na drugom mestu, pa je onda doslo do kurslusa. Zato sam ovakav! A koje je to pravo mesto? Takvo da postoji kao cvrst ram, neka tu pravila. I pored ratova, revolucija i smrti. Postoje kompasi. Postoji „tamo” i „ovde”, postoje strane sveta. Mesta su numerisana. Postuje se rezervacija. U vozu, autobusu, avionu, brodu, restoranu, pozoristu, zivotu. A nije to malo. Decenijama se može koristiti ista marka viskija, sapuna, kaladonta. To je cvrsta tacaka. Da se to sve može kupiti, ne samo onda kada je u modi. Mi znamo da su Antikvarnice pune ostataka tudjih zivota koje govore o boljim vremenima. Iako to nisu nasa bolja vremena, iako to nije nasa proslost, ipak je to bolje. Sama cinjenica da je nekad neklom bilo bolje, čini da i meni bude bolje. I kupim po nešto u Antikvarnici! Da su parkovi uredjeni, da je novac vredan (konvertabilan). Da jedem hleb uvek istog ukusa, da li to u Ruskoj ili Istarskoj. Da mogu svakoga dana novine. Da postoje neke konstante, da postar dolazi uvek u isto vreme, bez pisma za mene. A znam, i tamo bi bilo neplacenih racuna, na tom pravom mestu, i tamo bi zivot bio uvek u izgradnji, ali barem je gradiliste oradjeno, postoji privremeni vodeni cvor, i agregat za svetlo. Sve je planirano, konzumira se po nekom redu, nikako u kricima besmisla.
Kad živim tu, tamo gde bih trebao da živim, makar i u mislima, odmah mi je bolje. Možda je to sve zbog svetlosti. Ako je svetlost nepravilna, onda je sve pogresno. I nezdravo. Kao u pozoristu kad nestane svetlo. Gde su ti glumci i prica tada. Jer, kako to da isti zbir cinjenica, mislim, kako to da sa istom kolicinom novaca, planova, obaveza, ljubavi, nekad budem veseo, i sve izgleda ostvarljivo, a nekada sam na ivici da se ubijem? A imao sam plan da se ubijem, dok sam još mogao da se ubijem. Sada bi to bilo mnogo komplikovano. Ali onda dok sam još bio slobodan, eh, kakav je to bio plan! ……..
…. Ispi izvorje nevidelno
Propadalo u dugom snu
Zarezi svetlo videlo tankoj srni
I biljkama mora na tvom dnu
Daces zrnju lepet skrama
Speri nezvek od nezlata
Podne još neustalo ne plasi se
Iz istog svitanja jesi istog sata…
( nastavak sledi)
Pozdrav Sak