Golgota

(Amanet sinu)

Mrkli mrak usred dana...
opet se Nebo od zemlje stidi,
Zivot Mu istice iz Svetih Rana,
al' ipak jedini Svjetlo vidi.

Pod njim se takmice bivši ljudi
lukavom zmijom otrovani,
ko će surovije da Mu presudi,
ko će ugoditi bolje satani.

Jedan Mu krunu od trnja stavi,
drugi Mu rebra kopljem probode,
rane Mu oprase demoni gubavi
sircetom ljutim umjesto vode.

A On ih samo blago gleda
i Ocu svome za njih se moli,
nijednog neće paklu da preda
jer ih sve Bozanskom Ljubavlju voli..

Urlice gomila,kune,prkosi,
krsima ga gadju i psuju iz tmine,
a On tiho Svetu Molitvu uznosi:
„Oprosti im Oce,ne znaju sto cine.”

Zjape rane na udovima,
peku Ga suze Bogorodice,
a On na sebe sav grijeh prima,
okrece Nebu krvavo lice.

„Znaš da sam Oce rad' ovih ljudi
popio najgorcu casu zuci,
ne da im Tvoja Pravednost sudi,
ne da ih prokletstvo dovijek muci.”

„Ne salje domaćin jagnje na klanje
da klanja radi ljude osudi,
daruj im Oce Pokajanje,
molim Te danas milostiv budi.”

Zagrmlje jecaj gromoglasni
prvi sto Ocu srećnom se ote
i zasja Hristis,zasja Krst Casni
i spasi ljude silom dobrote.

I danas sija,iako ga ljudi
slijepi k'o onda vidjet' ne žele,
pusti to sine,ti dobar budi
nek' Rane Hristove u tebi zacjele.