Forums : Filosofija

 Comment
Znam da ja jesam, ali ne znam da li su drugi
Zar_Ptica
(pedagog)
2009-07-28 05:18 PM
Dobri stari Hegel.
Pa ni ja ne bih bolje rekla.
Ja znam da ja jesam (postojim) ali ne znam da li su drugi.
:)
kockasti
2009-07-28 06:20 PM
A recimo - ja jesam i znam da ja jesam, znam i da su drugi, jedino što vidim da vecina to još uvek ne zna? :)
Wakan
2009-07-28 09:38 PM
Dobro, lepo je kad znate da postojite. Samo, ko je taj sto zna? Ko je taj sto postoji? Možda vi ipak ne postojite. Možda je to samo projektovano iskustvo vas. Kada nebiste imali pet osnovna čula, da li bi i tada postojao osecaj „Ja postojim”?
Awake
(slikar)
2009-07-29 12:12 AM
wakan,

opet dobro postavljeno pitanje...daje mjesta za odgovor.

Čula nisu osnova postojanja, čula su alati Projekcije tog postojanja.

Dakle, kada neko kaže: „Ja postojim!” to ne znači da postojanje predstavlja Projekciju...

Postojanje, kao termin kojim se opisuje bit, nije predstava onoga što 5 čula čovjeka mogu da formulišu.

Postojanje je neprekidan proces...postojanje je bitisanje u svom suštinskom 'obliku'.

Naravno, većina ljudi nisu svjesni šta je to što ih čini postojećim pa stoga kada kažu 'Ja postojim' to poistovjećuju sa dimenzionalnim postojanjem, tj. sa Projekcijom sebe u tijelu.

Kada čovjek gledajući, čulno osjećajući, svoje tijelo pomisli da on postoji on je već u zabludi jer ono što vidi već predstavlja iluziju postojanja dok je bit Bića nevidljiva.

Kako onda tvrditi da 'Ja postojim' kada to što me čini postojećim, svojim Razumom, ne mogu da dokučim niti da ga osmislim?

Kada čovjek pomisli da bi mogao da se oslobodi tijela i čulnosti, čovjek bi onda isto tako pomislio: „pa onda za sigurno tad ne postojim, jer ako nema materije, forme, koja karakteriše moje dimenzionalno postojanje, kako 'Ja' mogu biti 'Ja'???”

To je 'pretpostavka' šta bi čovjek, između ostalog, mogao da pomisli...ali tu i jeste odgovor o znanju o suštini: „Suština se NE-MOŽE misliti te samim tim ni pretpostavke koje Razum čovjeka može da postavlja nisu osnovane a nisu osnovane jer ono o čemu Razum MISLI nije mu dostupno, nije mislivo. Nešto što Razum ne može da (s)MISLI Razum ne može da (os)MISLI te stoga ne može niti da ga razumije.

.

Odvajanjem Svijesti od Razuma, odvajanjem suštine sebe od Projekcije sebe, BUĐENJEM, prosvjetljenjem, biće koje čovjeka čini čovjekom se odvaja od Iluzije sebe te sebe više ne doživljava čulima.

Da li to znači da to biće više ne može da prepozna sebe IZVAN forme, izvan tijela, izvan Projekcije?

Da li se napuštanjem Projekcije mijenja OSJEĆAJ, ZNANJE o sebi?

Naravno da se ne mijenja.

*SVE JE ISTO.*

Šta se onda mijenja a šta je 'isto'?

Mijenja se doživljaj sebe.

Doživljaj sebe više nije čulni nego je to ZNANJE o postojanju sebe.

Ličnost se gubi doduše, jer EGO, koji predstavlja ličnost, nestaje sa povlačenjem bića iz tijela, iz Projekcije. Ostaje srž, bit tog bića, olakšana od svih Ubjeđenja stvorenih tokom Prokecije, ostaje bit koja se nikada ne mijenja. Biće tada postaje SVJESNO sebe u svom suštinskom 'obliku' i počinje da osjeća RADOST ŽIVLJENJA.

Tek tada mže da 'vidi' Istinu o postojanju; da Život NIJE Projekcija tijela u Vremenu i Prostoru...to je Projekcija Života kroz Razum (dimenziju) i tijelo.

Čovjek koji za sebe-Projekciju (Projekciju sebe) kaže da ”Ja postojim„, nije svjestan stvarne slike postojanja.

Projekcija traje te kao takva, TRAJANJE DOŽIVLJAJA SEBE U DIMEZIJI, čovjek za sebe-Projekciju bi mogao da kaže: ”Ja TRAJEM.„ i bio bi potpuno u pravu...

Da bi čovjek rekao ”Ja postojim„ on bi sebe morao da vidi kao suštinu koja on JESTE.

.
.
.

Ako se vratimo na temu...

Zar_Ptica
(pedagog)
28. jul 2009. u 17.18

****Ja znam da ja jesam (postojim) ali ne znam da li su drugi.****

.
.
.

O tome sam pisao već ranije, naime, Svijet je u čovjeku (za čovjeka) a 'drugi' su Projekcija Razuma tog čovjeka. Dakle, u mojoj Projekciji sebe i drugih (Svijeta, života) 'drugi' su samo Iluzija postojanja, kao uostalom i Ja sam.

U mojoj biti, u suštini, apsolutu...drugi i JA smo JEDAN.

I da, dakako, i drugi i Ja postojimo (UVIJEK I ZAUVIJEK U JEDNOM) u apsolutu.

Awake.

D_T
(%)
2009-07-29 12:44 AM
Ja znam da ću biti ali me cudi kako to da već nisam ?

Vredi samo ono sto traje , mislim , sto je osuđeno na trajanje , inače ne vredi.

Kad je cena u pitanju najbolje je biti drvo , blago se na vetru njihati , biti ...
Awake
(slikar)
2009-07-29 02:38 AM
D_T,

Vrijednost bilo čega je ZAUVIJEK u onome što JESTE a ono što traje prestat će da traje te stoga i vrijedi samo dok traje.

A pošto je bit trajanja uistinu u onome što JESTE... i trajanja će uvijek biti...

Awake.
toplap
(Neumorni)
2009-07-29 11:52 AM
Preradjena poruka iz „Talmud”-a:

„Dok sam ja ovde sve je ovde!
Kad neću biti ovde ništa neće biti ovde!”
D_T
(%)
2009-07-29 09:31 PM
Awake,

prema tome znači da prema merilima vrednosti ono sto jeste jeste samo ono što ne zasluzuje zaborav. Jeste , dakle postoji.

D_T
Awake
(slikar)
2009-07-29 11:10 PM
D_T,

JESTE, dakle postoji. DA.

Uistinu, to je uvijek ovako: „JESAM, dakle POSTOJIM”.

.

Opet ću da se vratim na moj omiljeni primjer poređenja Života sa Projekcijom Života, na Film...

'Vrijednost', dakle ono što čini Flm Filmom, je njegova suština (informacija utisnuta u filmsku traku ili CD). Zato, ako govorimo o 'stvarnoj vrijednosti Filma' onda uistinu govorimo o filmskoj traci koja u sebi sadrži informaciju koja će u bilo kojem momentu, po želji, moći da se projektuje na filmsko platno. Ono što se dešava na filmskom platnu, znači, NIJE Film nego uistinu Projekcija tog Filma.

Ako sada pokušamo da shvatimo 'vrijednost' Filma (Projekcije), onda je ta vrijednost onakva kakva je vrijednost Filmske trake u kojoj je informacija o tom Filmu sačuvana. Dakle, Projekcija Filma vrijedi onoliko koliko vrijedi njena suština, njen Izvor. Projekcija Filma NE-MOŽE da postoji bez njenog Izvora, Filmske trake.

Zbog čega postoji Projekcija i u čemu je onda njena vrijednost?

Projekcija je doživljaj suštine i vrijedi sve dotle dok TRAJE.

Prestankom TRAJANJA prestaje Projekcija ali suština UVIJEK ostaje ista.
.
.
.

****prema tome znači da prema merilima vrednosti ono sto jeste jeste samo ono što ne zasluzuje zaborav. Jeste , dakle postoji.****
.
.
.

Nije u pitanju 'zasluga za sjećanje'...suština (Svijest) ne traži sjećanje i ne brine za zasluge...to je opet domen Razuma. Razum se sjeća da bi mogao da osmisli da je nešto već bilo...dok u suštini, Biće koje JESTE nema potrebu za sjećanjem jer ono (JEDAN) već JESTE SVI i SVE.

Stoga i sama Projekcija Života se ne dešava kako bih 'Ja' mogao da je se sjećam, NE, Projekcija Života je doživljaj sebe, Iskustvo sopstvene biti.


Biće koje se projektuje (koje već jeste Projekcija sebe) izvan sebe ka sebi je znači već doživljaj sebe, stoga sve što ono doživljava kao sebe uistinu predstavlja Projekciju njegovog Razuma (kroz njegov Razum), Razuma 'koji se sjeća', a sjeća se jedino dok 'postoji' kao ta Projekcija sebe .

Izvan Projekcije ne postoji sjećanje.

Ja JESAM...dakle POSTOJIM.

Awake.

pseud
2009-07-30 01:49 PM
Ja ne postojim.
Ja samo želim.
Zar_Ptica
(pedagog)
2009-07-30 04:38 PM
Pseud, ti ne postojis? :)
Zanimljivo...
A ja uvek mislila da je ispravno ono dobro staro `Cogito, ergo sum`.
Jako mi je zanimljiva ova tema, sa velikom pozornoscu čitam šta je ko pisao.
Wakan
2009-07-30 09:11 PM
Ja postoji samo u konvecionalnom smislu i u sustini ne oznacava ništa konkretno. Od najranijeg detinjstva covek stvara „ja” putem čula upoznavajuci se sa predmetima izvan njega i na taj način odredjujuje svoje mesto u prostoru izvan sebe. Nataj način covek pocinje da se poistovecuje sa „ja” i da svoje telo, misli, ideje, osecaje, zelje naziva „mojim”. I to je iluzija koja se zove „ja” dok u sustini ništa od nabrojamog nije moje jer nemam nikakvog uticaja nad njima. Ljudi se poistovecuju sa svojim osecanjima, pa se zbog njih osecaju srećno ili pate ali ako se dobro zagledamo u „ja sam tako srećan” vidimo da u sustini nema nikoga tu ko je nosilac te sreće, ne postoji trajno sopstvo koje bi bilo srećno ili tuzno već samo osecaji koji se konstantno menjaju. „Ja” predstavlja samo ono sto mi mislimo da jesmo. Covek živi u domenu svojih čula i svo „znanje” je steceno na osnovu čula, znaci u obliku „fenomena”. Covek jedino tako može da „vidi” ovaj svet koji je samo projekcija nastala na osnovu čula. Mi ne znamo kako druga ziva bica „vide” ovaj svet. Kada bismo svet mogli da spoznamo samo umom bez posredovanja čula tada bismo i videli „stvar po sebi” ovako možemo da vidimo samo u obliku „fenomena” jer je to jedini način za coveka.
D_T
(%)
2009-07-31 02:25 AM
No , kakva je onda razlika između „istina je celina” i „celina je istina” ako mogu da upitam ?

D_T
Zar_Ptica
(pedagog)
2009-07-31 05:35 AM
Ovo si lepo rekao :...Mi ne znamo kako druga ziva bica vide ovaj svet.
Stavise, ne znamo ni kako neki drugi covek vidi ovaj svet :) Na neki način sve to što covek oseca je samo njegov subjektivni dozivljaj, npr. bas to što si rekao Ja sam srećan, neko drugi sigurno ne bi osetio da je srećan zbog nečega a neko jeste.
Zar_Ptica
(pedagog)
2009-07-31 05:38 AM
A neko je fino uprostio to Hegelovo, pa rekao : Ja znam da ja postojim. A šta ako na ovom svetu ne postoji niko više osim mene, već sve ovo drugo sto ja vidim je samo proizvod mog uma :) Šta ako na svetu postojim samo ja i moj um.
To je ono Hegelovo receno malo prostije, deluje malo smesno, al` u sustini tako ispadne.
kockasti
2009-07-31 12:54 PM
Ja, to su osecaji i iskustva koja sam doživeo, koja doživljavam i koja ću doživeti. Istočnjaci bi rekli - ja sam put, a ne cilj puta zvanog život. Iluzija, projekcija ili nešto treće - neka je, meni se svidja.
D_T
(%)
2009-07-31 07:37 PM
...mali predah , pa , ako sam skrenuo s puta ne zamerite :

http://video.google.com.au/videosearch?sourceid=navclient&rlz=1T4ADFA_enAU337AU337&q=google&um=1&ie=UTF-8&s... tab=wv#q=Zeljko+Malnar+cekajuci+Ljubav&hl=en&emb=0
D_T
(%)
2009-07-31 07:44 PM
No , nešto ne ide danas ali jednom će doći...
Zar_Ptica
(pedagog)
2009-08-01 08:08 AM
Ko ti je taj sinak, Malnar? :)
Wakan
2009-08-01 09:15 PM
„Ja, to su osecaji i iskustva koja sam doživeo, koja doživljavam i koja ću doživeti.” Ništa ti od toga nisi, jer nemas nikakvog uticaja nad osecaje i iskustva, jer sama nastaju i sama nestaju. Ovo ti je još bolje:„Istočnjaci bi rekli”. Mislim, ti nemas pojma šta ti pricas, a pogotovo ne znaš šta bi rekli „istocnjaci”. Jedino ako te nisu oni ovlastili da ih prezentujes u serbiankafanu, mada cisto sumnjam.„ja sam put, a ne cilj puta zvanog život”. Ti si i put i cilj puta, jer na tom putu upoznajes sebe, a upoznavaces se sve do dvoje smrti, kada i dolazis na kraj puta.
kockasti
2009-08-01 11:54 PM
I te kako je moguće birati i uticati na iskustva i osecaje.
kockasti
2009-08-02 10:46 AM
„...jer nemas nikakvog uticaja nad osecaje i iskustva, jer sama nastaju i sama nestaju...”

Zašto postavljati stvar tako da je uticaj, tj. kontrola nad nečim presudni faktor? Jednako moguća, a daleko lepša percepcija je da nam je to dar prirode/boga/univerzuma. Ta opsednutost kontolom ubija magije i lepote života...

Da, slažem se da telo nema nikakav uticaj nad osecajima i iskustvom. Ali ko ovde priča o telu? Ja pričam o sebi, a ne o svom telu.

Racionalno, suviše racionalno...
Zar_Ptica
(pedagog)
2009-08-06 05:42 PM
Jao izdvojena nam je tema,kako je to lepo. :)
Hvala moderatorima.
Zanimljiva je jedna stvar:
Dok sam bila mala (pa ne bas toliko mala,al recimo dasam imala nekih 6 godina,aproksimativno), razmišljala sam o ovom pitanju.
Naravno ne iz ovog ugla, već iz ugla deteta koje spoznaje svet. Spoznaje nove stvari oko sebe,stalno nešto otkriva. Ne zna šta je realno a šta ne. To se desava kod dece i to je sasvim normalna pojava, da to saznaju kroz iskustvo. Npr. kada dete gleda u filmu da neko cudoviste izlazi iz wc solje, plasice se da bude samo u kupatilu i da ide na wc solju. Zato i ima upozorenje za koji je uzrast film namenjen . Dobro je da su to uveli. Napravih ja sada digresiju...
I tako, možda pod uticajem nekih filmova koji nisu za decu,ili prisluskivajuci razgovore odraslih, kao mala sam pocela da razmišljam o tome : šta ako ništa ovo sto ja vidim ne postoji.šta ako to sve nekako drugacije izgleda.šta ako drugi sve ovo vide drugacije od mene.
Bila su pitanja koja su mi katkad padala na pamet.
I onda sa nekih recimo 17 godina saznam za Hegela i za njegovu filozofiju,i pitanje koje je on tako lepo formulisao. I stvarno, kada onako malo bolje razmislimo, covek može biti siguran jedino u svoje postojanje, i to zbog svojih misli (Cogito ergo sum-lepo rece Dekart). Jednostavnije receno :)
D_T
(%)
2009-08-07 12:22 AM
Lepo , lepo receno Zar Ptica , ali mi nesigurni ljudi se uvek držimo cvrste materije , posesije , i to nam je jedina nada , znak postojanja , i još da nema nje ni sam ne znam šta bi... , možda presahla nada...
Zar_Ptica
(pedagog)
2009-08-07 04:22 PM
Pa naravno, jesi ti to lepo rekao, u sustini jeste tako. Ali šta ako nije :)
Stono rece u onom vicu:
Doktore,doktore imam jedan problem. Veoma sam neodlucan. Ili nisam? :)
D_T
(%)
2009-08-07 09:17 PM
Negde sam nasao da je Hegel Fenomenologiju Duha pisao za vreme rata između Francuske i Nemacke i da mu je kucu zahvatio plamen za vreme dok je pisao poslednju stranicu. Jedino sto je uspeo da iznese bila je ta knjiga. Kasnije se izdržavao davajuci privatne casove iz muzike i matematike.

Legenda uvek živi , da parafraziram , bilo da je to Fridrih Veliki , da tako kažemo kao , ili pak stari Fric na kutijama od tabakera...

:)
Zar_Ptica
(pedagog)
2009-08-08 11:06 AM
narafski :)
Awake
(slikar)
2009-08-08 11:56 AM
Zar_Ptica
(pedagog)
06. avgust 2009. u 17.42

****I stvarno, kada onako malo bolje razmislimo, covek može biti siguran jedino u svoje postojanje, i to zbog svojih misli (Cogito ergo sum-lepo rece Dekart).****

.
.
.

„Mislim, dakle postojim”, hm...

O čemu je u stvari riječ?

Razmišljanje je svojstvo Razuma te ako ova izreka i ima Istine u sebi (a ima) onda bi ta Istina bila Istinita jedino Razumu koji misli.

Misao je osnova Projekcije ali NIJE i suština postojanja.

„MISLIM, dakle postojim”... je Istina Razuma.

('Ja' NISAM onaj koji misli nego je to moj Razum koji misli...dok JA JESAM.)

.

Kada 'JA' (SVIJEST) posmatram Razum...JA ZNAM i 'vidim' Apsolutnu Istinu o Razumu i mislima. Ona izgleda radije ovako:

*MISLIM, dakle MISLIM da postojim!*

Riječ 'MISLIM' sama po sebi objašnjava percepciju realnosti o postojanju tog Razuma.

Razum, dakle MISLI, te jedinu realnost postojanja taj Razum doživljava kroz njegovu MISAO.
.
.
.

SVIJEST, u drugu ruku, JESTE te postoji bez MISLI.

Šta je onda MISAO?

Misao je prevedeno, dešifrovano ZNANJE (projektovana suština).

*ZNANJE je osnova, suština postojanja, koja pri sopstvenoj Projekciji iz apsoluta ka Iskustvu sebe, postaje MISAO. ZNANJE postaje MISAO tek onda kada prođe kroz PORTAL (vrata) Razuma. Razum je Projektor Iskustava. Razum je prvo projektovano ZNANJE o sebi, od sebe ka sebi, kroz koje sva ostala ZNANJA prolaze i bivaju projektovana u ZBIR Iskustava koji predstavlja cjelinu tj. Iskustvo 'čovjeka'.*

Dakle, Razum uistinu predstavlja čovjeka.
Sa smrću Razuma umire čovjek.
Sa smrću Razuma umire čovjek ali ne umire Biće koje čovjeka čini čovjekom.

Sa smrću Razuma umire Projekcija tog ZNANJA o sebi (ZBIR) ali ne i ZNANJE.

ZNANJE UVIJEK JESTE.

.
.
.

„MISLIM, dakle postojim”...hm, hm.

Šta onda reći kada 'NE-MISLIM'???

Dakle, NE-POSTOJIM???

Awake.

Zar_Ptica
(pedagog)
2009-08-11 05:10 PM
Awake,lepo si ovo rekao:
Razmišljanje je svojstvo Razuma te ako ova izreka i ima Istine u sebi (a ima) onda bi ta Istina bila Istinita jedino Razumu koji misli.
Bas tako. Ova istina bi bila istinita jedino razumu koji misli, tj onome koji misli, ali ne njemu kao osobi, već samo njegovom razumu. Jasno mi je šta hoćeš da kažeš, i u pravu si.
Ali neko čak i da pomisli `ne mislim`- to je opet mišljenje.
Eh,imala sam ja profesora filozifije,koji je sve ovo tako lepo umeo da kaže , tako jednostavno, ali opet uzviseno, a razumljivo svakom (ok,ne bas svakom,ali ko se malo potrudi).
Hvala vam sto odgovarate na ovu temu.
Čim razmišljate znači da postojite :)
Wakan
2009-08-12 05:56 PM
Postoji sklop zvani „covek” koji je sastavljen iz raznih procesa i „mislim dakle postojim” je vezan za taj „sklop” jer se proces mišljenja odvija u razumu sto samo znači da taj „sklop” postoji. Isto možemo reci:„disem dakle postojim” jer bez daha ne bi bilo ni „mislim dakle postojim”. Samo u „postojim” nema nikagvog „ja” koje misli ili postji, već je to samo proces koji je uslovljen zadovovoljstvom i nezadovoljstvom pa su misli koje nastaju pozitivne ili negativne.
D_T
(%)
2009-08-12 09:55 PM
Ja mislim da je covek pre svega jedna zaokrugljena celina u stalnim procesima sazrevanja do jedne tacke u kojoj zna da postoji , zna da jeste , on tada postaje svestan svoje celine i tu se ti procesi zaustavljaju a covek postaje oslobodjen , slobodan , svestan. Ja znam da ništa ne znam. (Ja sam naucio da ništa ne znam)
Zar_Ptica
(pedagog)
2009-08-13 08:25 AM
:)
infonaut
(#)
2009-09-26 09:31 AM
Jesam/jesi (kao 'sopstvo') STA?

Fizicko telo ('vozilo za dusu' ili 'zemaljsko odelo') sustinski nisam, jer je fizicko telo samo informacija (posto su kvantni samo kodirana informacija, i ceo fizicki univerzum i jeste informacija= Program ('Matrix'), čija baza podataka su morphic fields svih formi (ukljucujuci i Akashic records, gde je forma = individualna proslost, koju cine skup misli pojedinca tokom zivota, kao product mozga pojedinca (mentalni, apstraktni), kao i orgone (zivotnu energiju, Chi) koji su isto Informacija (‘gorivo’ za organske forme).

A ja (kao ‘sopstvo’) jesam um/dusa (na sinergijskom nivou ‘ljudske jedinke’, koju kao organsku formu čini mnogo organskih subformi, celija, tkiva, organa…), u interakciji sa svom tom informacijom.
(Po gnosticima svi smo ‘duse’, bozanske ‘iskre’, zarobljeni u materijalnom svetu, koji je ustvari iluzija (relativan a ne apsolutan), i treba preko gnosisa se probuditi (wake up Neo!) i osloboditi tog ropstva...)

Ali da li sam kao Um - 'autonomni' Um?

Možda, ali ne mogu čak ni da znam da li sam uopste 'ziv' (tj 'dusa') ili sam i kao 'sopstvo' zapravo isto informacija ='vestacki' (tj neki program ili sub(...sub...sub...)program koji ne 'vozi' nikakva ‘dusa’, ali koji zbog nekog 'heuristickog desavanja' se eto ‘probudio’ i dovoljno 'osvestio' i shodno tome 'oziveo' i sad se kao svesni Um buni(m) protiv samog (glavnog, tj ‘celog’) Programa (kao lošeg dizajna), jer se 'oseca(m)' prevareno i zarobljeno)

(Gurdjieff je recimo smatrao da se svi ljudi zapravo radjaju ‘bez duse’, tj da smo svi mi rođeni kao ‘vestacki’ (programski), i da nam je cilj da ‘generisemo dusu’, a to samo mali broj ljudi u zivotu zaista I uspe, tj da to neko ‘heuristicko desavanje’ (koje kao subprogrami možemo pod odredjenim uslovima da samo-izgenerisemo) na određeni način samo mali broj uspe da istera na neki dobar put, koji posle zivota krunise ‘pojedinca’ tom nekom ‘dusom’ (kao sustinskim subjektom, nosiocem ‘sopstva’)

I ustvari jedino sto mogu u ovom ‘zivotu’ da znam da je ‘stvarno’ (I to ‘stvarnije’ nego nego sto je ovaj ‘relativni’ fizicki svet ‘stvaran’) je MOJA PATNJA (i moja tuga kao izvedena iz toga)...

Kakve gluposti da su LJUBAV i STRAH dva osnovna osecanja iz kojih je sve izvedeno. Moje osnovno osecanje, sve do Dec-21-2012 kada smatram da će mi se Program na neki način 'otkriti' (ili me bar 'pustiti na miru' da okoncam svoju patnju) je - TUGA... Nije to bes (sto moram još 3 godine da trpim neku odvratnu ljudsku istoriju na planeti gde se klanja djavolu, i neku bezveznu ljudsku biologiju) nego je bas u pravom smislu – TUGA, i to iskrena, ‘racional(isa)na’ tuga (I nikako neki ‘depression’ ili neki ‘mental disorder’)

Tuga, jer svim bicem NE želIM da budem deo jednog disharmonicnog nesavrsenog sveta patnje (metafizicke nepravde) kojim zapravo vladaju ‘demoni’, i gde je ‘djavo’ glavni ucitelj. Jer ja kao ‘sopstvo’ želim da budem deo jednog harmonicnog (odn daleko harmonicnijeg) sveta.

Nije mi problem neki ‘nedostatak ljubavi’ prema drugima, naročito ne prema onima koje prepoznam kao ‘sapatnike’ i prema kojima zaista i imam iskrene dobre namere, niti je problem neki ‘strah’ koji bi proizveo neku ‘mrznju’ prema nekome, jer zapravo ni ne mrzim nikog. Te to sa distinkcijom LOVE vs FEAR po meni jednostavno ne stoji, jer SORROW je za mene najjače osecanje (i samim tim i osnovno, onoliko koliko i ova dva)...

A da li su 'drugi' isto 'autonomni' koliko i ja ('sopstvo'), ili je sve ‘drugo’ samo Tao-odgovor moje ‘podsvesti’ (programski-generisan), ili je pomesano, tj neki su 'autonomni' (bilo 'budni' ili ne), a neki 'deo programa' (koji se nikad neće heuristicki probuditi) to mi vise i nije tako važno, jer sam se pomirio da to ne mogu, a verovatno ni ne treba da znam dok sam ‘ovde’…
Ali razne druge stvari mogu, i verovatno i treba da znam...
D_T
(%)
2009-09-27 11:16 AM
:)
 Comment Remember this topic!

Looking for Lava Rock Bracelets?
.