News
Sports
Celebrity
Lifestyle
Forums
Cooking
Classifieds
Forums
:
Roditelji
+2 / -0
+2
Da li vam nedostaju roditelji?
Kelt
2009-06-04 02:45 AM
Autobus se približavao poslednjoj stanici, vozač se koncentrisao na večernju, prednovogodišnju gužvu. Ispod Mostarske petlje na radiju je počeo drhtavi, starački glas da govori stihove: „Ti, međutim, stojiš...”, kroz etar je poleteo „Lament nad Beogradom”! Vozač, koji je dotle, neverovatnim refleksom i brzinom, isključivao sve što je imalo ličilo na kulturu, klasičnu muziku i slično, nije imao vremena da se bavi radiom, a moj otac je , suprotno svim uobičajenim putničkim običajima, želeo da gužva bude što veća. Stihovi su tekli i tekli... Kod ulaza u stanicu, završili su se. Putnici su pohrlili da napuste autobus. Moj otac je sedeo, sačekavši da svi izadju i onda krenuo, polako, kao da je očekivao da taj magični glas, ponovo krene iz kreštavih zvučnika.
Večeras sam na tvome tragu, oče. Nedostaješ mi.
http://www.youtube.com/watch?v=4Hd6UrAAuDA
Oče,
Noćas sam izvadio tvog Crnjanskog iz sebe, ne bi li mi bliži bio. Pa, ipak, posle toliko vremena, sve više i više mi nedostaješ.
http://www.youtube.com/watch?v=aeqLj3ZKCI4&feature=related
+3 / -0
+3
MINA-KS
(hemicar)
2009-06-04 05:37 AM
Svakog dana,eto već skoro 6 godina.Dok izadjem napolje pogledam u nebo i pomislim na njega..E moj dragi tata...
+3 / -0
+3
Kelt
2009-06-04 09:31 PM
Mina, ti razumes kako se osecam, bas kao i ja tvoju setu. A, ipak, ispunjeni bolom, osecamo sreću, sto smo ih imali. Cudna neka mesavina osecanja, zar ne.
Od oca sam nasledio prelepi osmeh. Ponekad, uhvatim sebe pred ogledalom kako se osmehujem, samo da bih njega ugledao, eto, kao da sam pukao, u trenucima kada mi uzasno nedostaje.
Malo sam se razocarao u ove „ljude”, ovde. Pitam se, kakvi su to roditelji, na roditeljskom kutku, koji ne pamte svoje roditelje, ni toliko, da ostave jedan mali komentar? Pitam se, da li su se unapred pomirili sa sudbinom, koju ne drže cvrsto u rukama, da će to isto doziveti od svoje dece?
Iskreni pozdrav tvom dobrom srcu
+2 / -0
+2
nevolimkisu
2009-06-05 08:03 AM
Nestao mi je osmeh sa lica u to vreme pre 11 godina kad je tata umro.Najgore je od svega što se vise neće vratiti,eh,bilo bi lakse da je negde otisao pa znaš da ga možeš još uvek naći,a ovako...
Godinama vucem tugu jer mi je umro na rukama,valda mi se ništa gore nije moglo desiti,to me je ubijalo godinama.
Nocu ,kad bih legla,samo zatvorim oci i videla bi njegovo lice,mnogo mi je falio,nisam vise imala sa kim da popricam kao sto sam mogla sa njim,to je jako teško,kao da je neko odneo deo tebe.
A sad,nakon 11 godina tuge i patnje još uvek je teško,ali se vise ne dam tim mislima o njemu kao nekada,jer ja ga ne mogu vratiti.Nisam mogla vise da izdržim,pa sam krenila dalje,jer verujem da je dobro , gde god da bio.
Srela sam jednog coveka koji mi je pricao da je bio negde na prelepom mestu kad je ranjen.Sve je video a nije bio u svom telu.Kaže da su to nevidjene lepote tamo gore i da se on smrti ne boji.Prisao mu je svetac i dao mu je vode da pije i rekao mu je da neće umreti.Kad se probudio ,svega se secao.Kad sam čula tu pricu,odmah sam pomislila da je i tata na takvom lepom mestu,bilo mi je lakse.Jedan je zivot i verujem sada da treba da ga živimo i da ćemo se sresti sa svojim voljenima ponovo.Ja ne želim i ne mogu vise da tugujem,koliko god ga volila.Nadam se da će i vama biti bolje uskoro.Veliki pozdrav.
+2 / -2
0
rintacica
2009-06-05 08:38 AM
kelt, nisi pomislio da neko bol nosi u sebi i da nije u stanju da prica o tome? Nemoj odmah ljudi i neljudi, ruzno je.
Pozdrav.
+2 / -0
+2
MINA-KS
(hemicar)
2009-06-06 12:38 AM
Nevolimkisu veruj i ja mislim to isto.Moj tata je dosta patio zadnjih meseci zivota pa se nadam da tamo gde je sada vise nema tog bola i da ga andjeli cuvaju.Ja ne mogu da prezalim sto nije docekao rođenje svog unuceta,kada je otisao ja sam već bila u drugom stanju.A obozavao je decu..Tuga i patnja će biti tu..Ja mog tatu više ne sanjam od kada mi je u snu rekao da sad mora da ide i pozdravio se sa mnom.Eto već nekih možda 5 godina..Pozdravljam vas...Gajite uspomene a zivot tece dalje zbog naših potomaka.Sve najbolje vam želim
+3 / -1
+2
Kelt
2009-06-06 12:55 AM
Mina, to je bas i moj slučaj, a Nevolimkisu je rekla još par reci koje sam hteo da dodam. Hvala.
Rintacice, zašto ljudi odmah gledaju između redova i ono sto coveku nije bilo ni u mislima, a kamoli u reci? Možda, zato što je lakse osuditi, nego pomoći? Ja uvek (bilo ovde ili u realnom) kažem zoveku devet lepih stvari, pre nego sto mu ukazem na jednu losu.
Poz...
+2 / -0
+2
rintacica
2009-06-06 01:34 AM
Izvini ako sam te uvredila, ali u postu gore si reč ljudi stavio pod navodnike, pa...
Izgubila sam oca pre godinu dana, ali ja nekako još uvek ne verujem u to. Sve mislim - vratice se.
+2 / -1
+1
Kelt
2009-06-06 02:35 AM
Ma, nisi, nisi... samo, ponekad, zvuci drugacije, ovako, bezbojnim slovima. Izvini, Rintacice, molim, te. Znam, kako se osecas. Moj cale, Bog da mu dusu prosti, moj najbolji drug, otisao je na bolje mesto pre trinaest godina, a, eto...
+2 / -1
+1
Kelt
2009-06-06 02:36 AM
Danas su zadusnice.
+1 / -0
+1
zum-zum
(profesor)
2009-06-06 10:33 PM
kako bas danas da vas procitam? danas je godisnjica, i mada svaki dan je tuzan, ovakvi okrugli su bas teski. mislila sam da dan provedem sa njim, ali nikako ne uspevam, placem zbog svačega već danima, ništa od našeg druzenja u mislima koje sam bila planirala. izvini, tata, molim te, izvini je sve sto uspevam da mu kažem. on će mi oprostiti, znam, nikad mi u zivotu ništa nije ni zamerio.
u san mi ponekad dodje i uvek me obraduje, volela bih svaki dan da ga bar tako vidim. uvek u snu znam da je dosao nekim cudom jer vise nije među živima i nekad se toliko obradujem da se od toga probudim :-(. a on uvek isti, blag, sa dragim osmehom.
devet meseci nakon njegove (iznenadne)smrti je dosao da se pozdravimo, rekao je da ću biti dobro, da ne brinem. kako se danas stidim sto sam ovakva, placa, iz nekih sasvim levih razloga. izvini tata.
nisam odmah saznala kada je on umro. kako mi je taj dan bio lep i spokojan. osecala sam neverovatan mir u dusi, još uvek se secam tog dana i tog osecaja, mene kako koracam kroz park. i verujem da je to zato što je njegova dusa bila spokojna na nekom boljem mestu. nadam se da ćemo se tamo negde opet sresti.
+3 / -1
+2
Kelt
2009-06-06 11:15 PM
Krenuse i meni suze sada...
+2 / -0
+2
zum-zum
(profesor)
2009-06-06 11:27 PM
izvini :-I
hvala za temu
+2 / -1
+1
Kelt
2009-06-06 11:50 PM
Ma, ne znam šta mi bismo da postiram. Bas sam upao u neki bedak i nedostaje mi cale strasno... sada još vise.
Hvala na javljanju.
+1 / -0
+1
zum-zum
(profesor)
2009-06-07 12:09 AM
ne daj se, znam kako je teško, ali probaj ga naći negde u sebi i tako sa njim kreni u bolje dane. valjda moramo da imamo i ovakve dane, da izbacimo tugu što se krisom skupljala u nama onda kad smo mislili da smo naucili da se borimo sa njom. ja uopste ne znam odakle mi ovoliko suza, ali neka ih, neka izadju sve, pa onda idemo dalje.
+2 / -1
+1
Kelt
2009-06-07 01:07 AM
Meni samo kapne par suza i stanu. Kad bih, bar, mogao da se isplacem kao ti, ali nekako mi se nikad ne da. Teško je to, znaš, kad covek ne može da se isplace.
+1 / -0
+1
Mimi6256
2009-06-07 04:55 PM
Veoma mi zao kad čujem ovako nešto,ne mogu ni da zamislim bol sa kojim živite,a sve nas to ceka.Meni moji nedostaju jer su jako daleko od mene,al bar znam da ću ih videti...
Zum-zum rasplakala sam se kad sam citala...
+3 / -0
+3
Milica021
(MontBlancLA)
2009-06-07 09:40 PM
Znam kako je nemati vise roditelja, meni je hvala Bogu moj otac još ziv. Ali jedna osoba samo živi sada u mislima svaki dan a to je moja majka. Otisla je 2003 bas posle svog rođendana i noc pre nego sto će da umre,ona se smejala s nama svima i pevala. Uvek mi je govorila da će da me pazi celi zivot i pazila me je, i kad je umrla sanjala sam je svaki dan. Kad bi me neko napao u snovima ona bi dosla i mene branila. Nazalost otisla je na onaj svet jako mlada i lepa i dosta toga je htela ali nije mogla. Barem je udala prvu cerku ali nije dozivela da vidi njenu unuku sto me jako boli. Mala ima osmeh sličan njoj i kad mazi rukama, ko da su to ruke od moje majke. I voli puno da igra i da se smeje a to su jedino mama i ja radile u celoj familiji. Pokupila je dosta od svoje bake i nosi njeno ime. Ali ništa to sve ne moze da zameni šta ja osecam, jer nemam onu koja je mene rodila. Teško mi je jako ali ne dam da to niko vidi, jer nemam bas s kime da podelim to. Svaka moja drugarica ima oba dva roditelja i onda ne mogu da razumu to. Zato sada barem imam ovde nekoga da podelim svoj bol. I znam sada da su svi nasi roditelji gore na sigurnom mestu, i gledaju na nas i žele nam da ne patimo tolko. Ali kako da ne možemo kad nam fali neko ko je bio tu kroz zivot.
+3 / -0
+3
Kelt
2009-06-07 10:41 PM
Mimi, neka Bog pozivi tvoje roditelje sto godina.
Milice, divna si sto si podelila osecanja sa mnom. Možda, je malo glupo, čak i neukusno da kažem, ali posle tvoje price mi je lakse... bar za neko vreme. Vidim da ima još ljudi koji razumeju, koji umeju da vole roditelje i da pate za njima. Mene, retko ko razume. Ljudi, danas, uvek negde zure, nemaju vremena da zastanu i da razmisle, kako bi njima nedaj Boze bilo. Ne shvataju zašto nisam otisao ocu na sahranu. Njegovi i moji drugari su ga nosili, do kraja. Svi su bili, osim mene. Bio sam, da ga poslednji put vidim za zivota i upijem njegove rupice na obrazu koje sam nasledio od njega, kojima se smejem njegovim osmehom. Majka mi je rekla da je dobro sto nisam bio na sahrani, znajuci koliko sam bio vezan za njega. Rekla mi je da je umro srećan, jer me je video. Ne tako retko, pomislim, posle toliko proteklih godina, da sam trebao otici. Pa, ipak, znam da bih uvek uradio isto. Ne bih mogao da podnesem da ga upamtim tako. Bas mi nedostaje moj cale, moj nabolji drug, strasno puno. Hvala, Milice, tako si divna.
+3 / -0
+3
Milica021
(MontBlancLA)
2009-06-08 03:39 AM
Podpuno te razumem, ja licim na majku i dosta nje vidim u sebi. Ista kosa njena, iste oci imam, osmeh, nos, lice celo ista sam ko ona. Imam osecaj i dusu za sve bas kao ona. Umem da placem isto kako je i ona plakala kad se iznervira a ja dodjem da je zagrlim. I ona je mene isto tako grlila kad bi plakala, jer nikad nije volela da me vidi kako placem. Lagala je uvek za mene i svadjala se za mene i nije dala da niko mene dira. Lezala je uvek pored mene u bolnici kad sam padala od bolesti s kojom se i dan danas borim. Najteze mi je bilo kad sam morala da idem na pregled a nije bilo majke da ispita sve detalje od lekara i da ne izlazi napolje dok ne sazna da je njeno dete ne pati mnogo. I tolko mi se plakalo i pustala sam suzu secam se. Jer ipak nje nije bilo da me zagrli i da kaže dobro je ne brinise. A imala sam samo 19 kad je ona otisla, jedva sam i napunila 19. I niko mi nije hteo reci nedeljama da mi majka ima rak. Dosla sam kuci s odmora iz srbije i svi se pravili ludi. Tek mi se sestra posle par nedelja rekla nasa majka je bolesna jako ne ne znamo hoće preziveti. I ja sam odmah trcala kod svoje majke i nisam joj rekla da znam da ona boluje. Negovala sam je i pazila sam je u svim padovima i trcala u bolnicu uvek. Svaki dan bi isla kod nje u bolnicu i sedela i gledala nju. Htela sam se ubiti jer nisam mogla da joj pomognem i da joj barem da godinu svog zivota bi rado. Umrla je tako brzo a tolko planova smo imale, ne znam im se broj. Moja najbolja prijateljica zivota je nestala, nekad kad odem na njen grob sve joj ispricam. I znam da ona to cuje i da oseti. U crkvu kad odem obavezno se pomolim. Najteze je bilo kad smo joj telo nosili iz usa do srbije i kad sam isla da je sahranim zajedno s familijom. Dobila je najveci spomenik vidise čak mnogo daleko. Zasluzila je jer ipak bila je ne samo majka, nego jedna predivna osoba puna zivota. I tako mi fali za bilo koji savet a nemam kome ništa reci. A najteze je sto ne mogu svaki dan da odem i da joj odnesem cvece i pocistim spomenik. Barem znam nešto da me je ona najviše volela na ovom svetu i tu ljubav roditeljsku sto sam ja dozivela ću jednog dana ako budem imala decu, poklonicu njima taj osecaj. Zato mi se ti cuvaj i znaj da i tvoj tata zna dobro, da mislis na njega i da ga volis.
+2 / -0
+2
Kelt
2009-06-08 08:54 AM
Milice, ti si mlada i moras biti nasmejana (čak i kad ti nije do veselja). Osmeh je lek. Osmeh je oruzje. Seti se kako je tvoja divna mama uzivala, gledati te nasmejanu i kako je volela da se smeje s tobom. Ti si nasledila hrabrost od svoje majke. A, u danasnje vreme, samo se hrabri mogu smejati i kada im se place. U meni sumnje nema, da ćeš biti divna majka. Najdivnija. Svako može biti roditelj, ali ne može svaki roditelj biti najbolji drug svome detetu. Ti si jedno nezno i divno stvorenje, ali si ujedno jaka i snažna. Prolazis kroz gubitak, bolest, bol i nerazumevanje okoline. Ima Boga. Sve je kako On miluje. Vera je u tebi, a gde je ona, tu je nada i ljubav. Bog te ne želi ojacati, jer ti je već dao snagu. Jaka si. On te želi ocvrsnuti, da budes takva u kontinuitetu, da ne padas, da ne osciliras, da istrajes. Milice, ti si sagovornik i prijatelj kakvog bi svako pozeleo. To, sto si trenutno okruzena ljudima koji te ne razumeju je promenljiva kategorija, ili će okolina shvatiti ili će se promeniti. Upamti samo jedno: mi biramo svoje prijatelje, ne biraju oni nas. To mi je davno rekao otac. Kad god sam to zaboravio, bio sam okruzen laznim osmesima i laznim prijateljima, koji su uz sve nas, manje - vise bez izuzetka, samo kad nam je dobro. Kad je meni teško imam nekoliko divnih ljudi koji su uz mene, a ja sam ih zapostavio, jer nisam slusao savet svog caleta kada je otisao, mada sam ga uvek slusao za zivota. Bogu hvala, razumeo sam sva iskusenja kroz koja prolazim samo kao znak da se opametim i da postanem bolji covek, sacuvam prave i otkacim lazne prijatelje, nikako kao poraz. To je moja zivotna pobeda nad običnim zivotarenjem i pukim bitisanjem. Zao mi je što ne mogu bas sve da ti kažem i da te pitam na diskusijama, iz razumljivih razloga. Mada, i bez toga, osecam da si jedno divno stvorenje, ciju neznost i lepotu duse ne vide svi koji bi trebalo da uvide. Možda je tako i bolje. Svima treba pokazati snagu naše licnosti, a ono fino, tanano i nezno, cuvati duboko u nama i pokazati samo onima za koje smo uvereni da nas neće povrediti, ako je ikako moguće sa sigurnoscu biti siguran u danasnje vreme bezdusnog konzumerizma. Razumem te, budi ubeđena u to, ne zato što sam ja nešto posebno, nego jednostavno zbog toga sto je tvoja prica paralelna mojoj, jako slična, čak u nekim segmentima identicna.
Poz... od srca.
p.s.
Evo, sada ću se nasmejati, najdivnijim osmehom svog oca, sa rupicama na obrazima, da ti dam primer i delom, jer reci bi bile isprazne bez toga, kao vetar u prolazu pored zatvorenog prozora. Jednom zapisana reč gubi svoju bozansku moc, rekao je jedan Svetitielj, a ja se usudjujem da dodam: Ako i za nje ne stojimo.
+2 / -0
+2
Kelt
2009-06-08 08:57 AM
Ako *iza nje ne stojimo:-)>
+2 / -0
+2
Kelt
2009-06-08 10:20 AM
U nasem Pravoslavlju ima jedan „termin” (drugima možda cudan i neshvatljiv): TUZNA RADOST! Mi tugujemo, za onima koje volimo, ali se istovremeno radujemo jer su u Carstvu nebeskom.
Milice, ovo je moj poklon Tebi:
http://www.youtube.com/watch?v=zMqDxcOaf9I&feature=related
Neka suze teku kao reka, dok leti pesma kao poj andjela.
A, kad utihne, neka mamin osmeh na tvom licu vaskrsne i zauvek u Tvom dobrom srcu ostane.
+2 / -0
+2
Milica021
(MontBlancLA)
2009-06-08 03:50 PM
Hvala ti puno na predivnim rečima, ovo mi niko skoro do sad nije reko. Barem znam da neko ima sličan razum kao i ja. Jer niko ne moze to da razume kako je onima koji nemaju roditelja zivog. Razumem da ni ja neću biti na ovoj planeti za sva vremena, ali barem će živeti nas duh. Kao sto i od moje mame i tvog tate živi duh u nama, tako će i biti jednog dana i nasoj buducoj deci. Jedan je zivot i treba da se živi, ma kolko god nas zivot osudio na smrt. Zato ja živim iz dana u dan da nekako budem srećna.Dosta puta mi ne ide, jer me zaustavi neka nostalgija za majkom i onda za tatom koji je daleko mnogo od mene. I njemu je 69 godina, zato i zurim sto pre da ga vidim. Hvala Bogu drzise dobro i ko mladic je. Bila sam srećna ujutro kad me je nazvao i setio se da mu cerka slavi rođendan. Ali meni je bilo krivo nije bilo majke a znam da misli na mene. Puno sam sinoć razmišljala o njoj i bila sam tuzna malko sto ona opet nije tu a godine polako prolaze. Ali neću vise o tuzi inače ću početi da placem previse. A to je los znak da kad obelezis godinu od svog zivota u suzama. Zato odoh malo da se prosetam i razvredrim glavu što se kaže :)) Ako nekad osetis da stvarno ti treba s nekim da pricas tu sam. Ja sam tu da pomognem kako god mogu.
[email protected]
+2 / -0
+2
Kelt
2009-06-08 04:48 PM
Milice, hvala ti na toplim i predivnim rečima. Upamti: tuzna - radost. Raduj se zivotu i slavi ga. A, sve ostalo, neka bude kako Bog miluje.
+2 / -0
+2
MINA-KS
(hemicar)
2009-06-09 09:38 AM
Isplakah se,tako se isplakah kad procitah vase postove..Milice evo još jedne osobo koja bi potvrdila ono sto je rekao kelt,da si jedno divno i drago stvorenje..To se eto tako prosto oseti kroz tvoje reci..
To sto si ti prolazila sa mamom i ja sam nekim delom sa mojim tatom..I od mene su krili da je bolestan,rekli su mi kao i tebi,kad je skoro bilo sigurno da će se teško izleciti..Molio me je da dodjem svakog dana..Otisla sam eto ako mogu da mu odnesem malo vedrine iako mi se srce svakoga dana parilo..Vodila borbu da ga stavim na noge da mu izvucem osmeh pored onih patnji od dijaliza,lekova,operacija..Tada sam saznala da sam trudna i probala da ga bodrim mišlju de će biti deka(sto je željno ocekivao)samo je odgovorio da on to neće doziveti..Bilo mu je bolje kad sam krenula nazad..Nedelju dana pred polazak na odmor brat mi javlja da je tata u komi..Celi dan zovem ništa ne znaju i uvece u 17 i 15 tog utorka 8 jula zovem mamu i ona odgovara„upravo je izdahnuo”...Iz mene se propeo takav vrisak da je moj dragi pomislio da mi se nešto desilo,ništa nije pitao video je taj moj bol i te moje suze koje su lile kao reka danima posle toga..Otisla sam da ga vidim poslednji put,da mi oprosti sto nisam bila uz njega,sto sam morala da ga ostavim..Htela sam još da mu pricam tih 2 minuta koliko su mi dali verujuci da me on cuje,odvojili su me..
Sada njega vidim kroz svoju decu..Stariju ceru sam vodila da vidi gde deka spava i ona mu je pricala pricala a ja sam iza nje tiho jecala..Tako sam volela da može da je pomiluje..
Imam mamu koju tako cvrsto cuvam,dovodim je sto cesce mogu da uziva sa decom..Polstale smo još bliskije od kako tate nema..
Pozdravljam vas...Hvala na ovoj temi,opet placem,ali nema veze..
+2 / -0
+2
mamita
(privatnik)
2009-06-09 10:31 AM
Dragi moji , poznajem vasu bol jako dobro ,ja sam izgubila mog dragog
taticu pre 19 godina.Bila sam stara 18 godina ,i nikada neću zaboravit te njegove oci ,taj pogled pun ljubavi ,iako tako teško bolestan on se nije brinuo za sebe već za mene .Moj dragi tata se slagirao ,bio je 3-4 dana priseban jedva je govorio , samo je uspeo da izgovori kad sam mu dosla u posetu „ uci” !Znao je da mu se kraj blizi i znao je da ću teško da se fokusiram na ucenje i kasnije fakultet koji sam planirala da upisem kad njega više ne bude bilo.Plakala sam danima ,sanjala sam ga neprestano , i dan danas mislim na mog dragog tatu iako je prošlo 19 godina , razgovaram sa njim u mislima kako bi bio ponosan na mene .O njemu pricam često svojoj deci ,pokazujem im slike ,kažem im da ih deda pazi i cuva i da nas puno sve voli ,zao mi je sto ga zdravlje nije posluzilo pa da doceka i unuke od svoje najmladje cerke :((( Umro je na Pravoslavni Uskrs ,kisa je padala danima nakon njegove sahrane.Dok ovo pišem suze mi liju niz lice ,svako ko ga je poznavao volio ga je jer je zaista bio velika ljudina i svakome je pomagao.
+2 / -0
+2
zum-zum
(profesor)
2009-06-09 06:37 PM
kako mi je tuzno procitati da i nakon 6, ili 13, ili 19, ili ko zna koliko godina, bol za izgubljenim roditeljom je još uvek sveza...hvala našim roditeljima sto možemo da ih se po lepom secamo.
moj tata je iznenadno umro, ali ipak kao da je u podsvesti znao. u zadnjih pola godine zivota tražio je i kontaktirao neke stare, skoro pa izgubljene prijatelje iz detinjstva, sa fakulteta, iz vojske. cudo jedno.
+2 / -0
+2
MINA-KS
(hemicar)
2009-06-10 04:33 AM
Evo jedne pesme koja mene strasno podseca na mog tatu
„Tražim te,budim te,ruke ti hladne
tu sama živim bez nade
spavas li, da li si tuzan ko ja
dok more sad je tvoja obala
hej suzice,brojanice
more ti je postelja
prosao si sve stanice
samo meni vise nećeš doći...”
Blizi se godisnjica kako je otisao..
+2 / -0
+2
plavicvetic
(mama)
2009-06-17 10:08 AM
Kakva slučajnost,čitam ovo u vreme kad je stajalo srce moga dragog tate.Onako,sva uplakana i posle 6 godina,kako neko gore rece,pogledam u nebo,slise mi se suze niz vrat i ote se,,tataaa,mojjj dragi tatttaaa,isto kao pre 6 godina.
Neverovatno je kad ostanes siroce i ako si sam roditelj,rece jednom moj najstariji brat.Nema vise nikog ko će reci.Sine...
+1 / -0
+1
Kelt
2009-06-18 04:00 PM
i... tako... uvek... kad god se setimo... kroz suze vidimo prelepe slike detinjstva... a one... vremenom... postaju sve cesce... snaznije... dublje...
+1 / -0
+1
pravda_i_istina
2009-06-20 12:27 AM
ja sam morao da ucim da se ne sukobljavam,
kako da ne stvaram neprijatelje,
a moj otac ih nije imao
ja sam morao da ucim kako da ocvrsnem karakter,
a moj otac kao da se rodio sa jačim karakterom,
ili ga je pak ocvrsnuo u ranoj mladosti
potrebno je i 20+ godina da secanje izbledi, tj. da se potreba za roditeljem zameni sa faktom da smo kao roditelji potrebni...
secam se pre mnogo godina pronalaska ocevog nekog notesa, i pesme, ne znam ni danas cija je, evo dela koji mi je ostao u secanju:
zašto sam mlad uvek u maju
a jesen budi u srci setu
i zašto se radujem rodnome kraju
kad lepsih ima svuda po svetu
ja pitam, al' nek' cuti ko zna
jer zivot manje radosti pruza
ako nam neko odgovor da
zašto volimo bokore ruza
+1 / -0
+1
pravda_i_istina
2009-06-20 12:29 AM
srci =>. srcu
+1 / -0
+1
pravda_i_istina
2009-06-20 01:00 AM
jedno vreme sam zvonio sebi u glavi ZASTO
pa KAKO je mogao da ode bez pozdrava...
grcao sam, retko zaplakao, dok nisam kao odbrambeni mehanizam poceo da se obracunavam sa secanjem, pa na neki način i zivotom...
to ubijanje memorije na jednoj strani, a brisanje buducnosti na drugoj, je siguran put u samoubistvo, silovanje vecnosti...
nije izbleddelo secanje, već sam ja, danas svestan, brisao uspomene da me emocija ne bi savladala, trebalo je vremena da emotivno sazrim, da prestanem da se ljutim sto sam umesto pozdrava dobio zabrinutost za moju buducnost od coveka kome je smrt bila izvesna
+1 / -0
+1
pravda_i_istina
2009-06-20 01:04 AM
... a sto ja tada nisam znao.
+1 / -0
+1
Kelt
2009-06-20 04:15 PM
Divno, divno receno. Bas, tako.
Mom ocu su poslednje reci bile:
Biće bolje, kada se sledeći put budemo videli.
+1 / -0
+1
svabo-Stuttgart
(besposlicar)
2009-06-22 03:18 AM
„ne tuguj za tatom”, tako mi je govorio cale
+2 / -0
+2
crni-1trecina
(vojnik srcem)
2009-06-22 03:36 PM
Jako teško je odrastati sa osecajem da si ničiji,da nikog nemas da te utesi,pohvali,zagrli,pomiluje samo bude tu pored tebe...i to sve sam moras kao dete umeti i shvatati i živeti kao svi ostali koji ni ne pojme kako je tebi u dusi.Sve to sam duboko zakopao u sebi i potisnuo nekako.I bio sam jak i nosio se sa tim jako dobo,sve dok mi se nije rodila cerka.Najviše sam i prizeljkivao cerku nebi li upravo u njoj nasao nešto mamino,i Bog dao puno.Sve ovo nebih vam ni govorio da gledajuci kako moja cera raste i u meni je raslo, ta patnja i nedostatak roditeljske ljubavi,poceo sam i da strahujem,dali ću uopste i moći biti roditelj jer ne umem,niko me nije naucio to pokazao,obično sam to radio po nekom instiktu sto nikako nije bilo najbolje.Doslo je do teske situacije iz koje nisam umeo da se iscupam,pokusao sam sa zenom o tome i tražio pomoć od nje,samo još gore je ispalo.Nju sam opteretio a sebi nisam pomogao,i na kraju smo se rastali sada mi je još teze.Ostao sam bez mame sa 5 god.ubila se zbog mog tate,a od tate imam secanje na dobre batine bezrazlozno i psovanje te iste mrtve mame ko da sam je nešto mogao da to promenim,jako sklon alkoholu i nasilan i još je ziv i alkoholicar,nemamo neki odnos ja ga ne želim a on hoće,al ne mogu...
+2 / -0
+2
crni-1trecina
(vojnik srcem)
2009-06-22 03:46 PM
Nedostaju jako,ne odgovorih na temu.Nisam imao nameru nikog da rastuzim jer sam znam šta je tuga,i patnja.Hteo sam ovim samo da pomognem ko ima roditelje i zasluzuju dobro reci te im to,pokazite i trudite se i sami da budete dobri roditelji.
+1 / -0
+1
svabo-stuttgart
(besposlicar)
2009-06-22 05:18 PM
vojnice, ne pokazuj svakom emocije
možda i nije do tebe, nema veze sto nemas iskustva od svojih roditelja
tvoja cerkica je srećna da te vidi i provodi vreme sa tatom
ništa se ne napreži, nego uzivaj sa svojom cerkicom, ništa pogresno ne možeš uraditi, posveti joj vremena, ako imaš
ne sumnjaj u sebe!!!
http://www.youtube.com/watch?v=_G18grwxh8k
+3 / -5
-2
Osvetnica
(d)
2009-06-23 11:21 AM
Eh baš vam svima zavidim ako vam nedostaju roditelji. Moji roditelji su još živi, žive daleko i nimalo mi ne nedostaju,naprotiv svaki put kad treba da dodju ja to izbegavam ili se posvadjam unapred da ne bih morala da ih gledam/slušam. Oni su veoma egocentrični, primitivni i dok je bilo po njihovom redovno su me krvnički tukli i zatvarali da ne mogu izaći, ponižavali pred svakim.
Ne verujem da će mi oni ikada nedostajati, samo molim boga da mi se još ređe javljaju i da shvate da između nas nikad nije bilo neke veze, da ja sam to trpila dok sam morala, a danas hvala bogu ne moram.
Ne razumem zašto me uopšte zovu (verovatno radi sela), mislim da su njihove psihe poremećene (mada ih većina njihovih smatra u redu) jer su opsednuti time da se takmiče sa mnom (da nešto mere- a kako to oni, pa da me ubeđuju da je u životu najbolje biti kao oni i sl- ljudi koji su daleko od normalnih). Mislim da deca koja su vezana za roditelje imaju teži život jer ova druga deca (kao ja) su takva da< ih ništa ne može iznenaditi nakon silnih jada koje su prošla u roditeljskoj kući. Ja, nekako gledajući vas sa strane nekad uzdahnem na vaše pisanje, ali u dubini duše ne mogu verovati da ima i normalnih relacija roditelj/dete i mislim da preterujete u prikazivanju idiličnog odnosa?
da, takva su moja iskustva, a da znate moji su roditelji jako cenjeni uvažavani i uspešni u svemu, osim kao ljudska bića koja ja poznajem.,
+3 / -3
0
-Vitez-
2009-06-23 11:59 AM
Prvo pitanje, koje se postavlja, posle onog sto si napisala, je: Zašto (i kome), „Osvetnica”?
--------------------------------
„a da znate moji su roditelji jako cenjeni uvažavani i uspešni u svemu, osim kao ljudska bića koja ja poznajem”
Po kojim merilima cenis, matrijalnim? Verujem ti da su te tukli, ali upitaj se da nisi možda postala materijalista kao i oni? Da li ih to „meris” po sopstvaenim merilima ili po svojim koji su nasledjeni od njih?
---------------------------------
„Mislim da deca koja su vezana za roditelje imaju teži život jer ova druga deca (kao ja) su takva da< ih ništa ne može iznenaditi nakon silnih jada koje su prošla u roditeljskoj kući.”
Da li je vaznije za sreću jedinke imati materijalno bogatstvo ili srećno detinjstvo?
---------------------------------
„ali u dubini duše ne mogu verovati da ima i normalnih relacija roditelj/dete i mislim da preterujete u prikazivanju idiličnog odnosa”
O dubini duse se može govoriti samo sirinom duse i cistim srcem. Pošto si na roditeljskom kutku, verovatno si i sama roditelj. Sa bolom koji te toliko muci da te rukovodi, u samom startu, negativnom slikom o relaciji roditelj-dete, zar ne mislis da ćeš taj pogresni pristup, sasvim nesvesno, preneti na svoju decu?
---------------------------------
Pozdravljam te od srca, uz dobre zelje da preispitas svoj pristup, sebe radi, a ne sela radi.
+3 / -5
-2
Osvetnica
(d)
2009-06-23 05:53 PM
Vitez, izvini baš me zanima otkud ti ideja da sam ja materijalista, kao i moji roditelji da su materijalisti??
Ti si očito zacrtao svoju sliku u glavi, još me upozoravaš po čemu ja to merim, ne merim ja- meri selo, i svi ih uvažavaju i smatraju razumnim bićima a ne razbojnicima što u stvari jesu.
I imaju uspešne karijere, odnose , poslove, relativno normalan socijalni život.
Na osnovu čega si ti došao da mene savetuješ i na osnovu čega pretpostavljaš da ću ja preneti na svoje dete vaspitanje koje iskonski prezirem????
Mislim da nije tvoj problem da analiziraš moj nadimak, mogla sam stavitgi i „lepotica” da i bi ti se tad više svideo. Čoveče ovo je pseudo-svet na netu,a ti se našao da me kritikuješ o nadimku i o hipotetičkim mojim greškama prema deci.
Get a life, smaraš.
+3 / -5
-2
osvetnica
(d)
2009-06-23 05:57 PM
Vitez, šta je tvoj problem:
„Da li je vaznije za sreću jedinke imati materijalno bogatstvo ili srećno detinjstvo? ”
ovo ti je pitanje skroz degutantno!! Ti mi nastojiš navesti da sam ja ta koja je rekla da je super imati materijlano bogatsvo (?? -gde to rekoh) i da te roditelji tuku(??).
Izvini meni se čini da ti vidiš neku priču o materijalnom na svakom koraku jer ja to nisam spomenula, naročito ne kao prednost, a možda tebe muči siromašno detinjstvo pa si se okomio na mene? Ili nisi dovoljno inteligentan da shvatiš šta sam napisala?
Neverovatno!
+2 / -4
-2
-Vitez-
2009-06-24 12:20 PM
Osvetnice, pogresno si shvatila. Nisam imao ni najmanju nameru da te uvredim. Bio je to neki moj trapavi i nespretni pokusaj da ti kažem, da nam je uvek vraceno od dece onoliko koliko smo mi svojim roditeljima pruzali. Bavim se filozofijom i usled profesionalne deformacije ponekad me nabilodavana inteligencija sprečava da prostom pamecu pojednostavim.
Molim te da prihvatis moje iskreno izvinjenje.
+0 / -0
0
pravda_i_istina
2009-06-24 09:34 PM
osvetnica:
...ali u dubini duše ne mogu verovati da ima i normalnih relacija roditelj/dete
...
Na osnovu čega si ti došao da mene savetuješ i na osnovu čega pretpostavljaš da ću ja preneti na svoje dete vaspitanje koje iskonski prezirem????
===========
kako ćeš pomiriti nepomirljivo u sebi?
+1 / -0
+1
Kalimerka
(obdanište)
2009-06-27 06:35 PM
Vitez „da nam je uvek vraceno od dece onoliko koliko smo mi svojim roditeljima pruzali.”...
pa ovo je daleko od filozofije, prava glupost! Da JA vraćam roditeljima to što su oni pazili ili nisu pazilli svoje roditelje, koje ja pri tom možda nisam ni znala? Eh, svašta.
Ne, ja vraćam roditeljima dobro za ono dobro koje su MENI uradili, a šta su radili svojim roditeljima mene ne dotiče, jer to su odnosi između njih.
+0 / -1
-1
atlanta99
2009-07-10 03:04 PM
Evo sedim na poslu i čitam vase postove i placem ko kisa,moji roditelji su hvala Bogu živi ali su veoma daleko od mene i svakim danom mi jako nedostaju.Samo molim Boga da ih još jednom vidim.Kad nekog izgubis ili su veoma daleko od tebe tek onda shvatis koliko ti znace i koliko ih volis.
+1 / -2
-1
bumbaresku
(zujalo)
2009-07-12 02:58 PM
Otac mi je nestao odjednom davno, davno - i dalje mi izgleda kao da je otputovao jer nemam osecaj konacnosti.
Majku negovala, otisla sita, ebez bolova ali se ipak bas namucila, na mojim rukama izdahnula... prođe 7 godina, a nedostaje mi isto.
Ono sto je bitno: dok je bila ziva imala je punu paznju svoje dece!!!
Jer, primetih da mnogima nedostaju roditelji tek kada odu sa ovoga sveta... tada osete grizu savesti, osete kajanje.
Ako je kajanje pravo, ono traje celog zivota!
Ja kajanja nemam, samo mi majka nedostaje.
Ali se nadam da će moj sin imati kajanje jer se ne seti ni da pita kako smo... jeste da žive daleko, ali zar je 5min nedeljno mnogo(koliko želim da mi odvoji vremena, ali to ne govorim NIKOME)?
Tako da oni koji pate zbog grize savesti jer nisu primecivali roditelje dok su im bili živi, i treba da pate!
A oni koji tuguju... kao ja... pa, neka tugujem jer tada kroz mene i moja majka živi - osecam je u sebi, prepoznajem je u svojim pokretima, a kada obucem njen penjoar, čini mi se da me je zagrlila.
Tako da živim zivot radujuci se svemu, ali i ona kroz mene živi i dalje...
+0 / -0
0
tijanati
2009-07-20 06:38 AM
Čitam vase postove i suze samo teku ,eto ja nisam osoba koja voli svoje emocije da deli tek tako ,ali ne znam ni zašto imam potrebu da podelim sa vama moj bol .
Mene je otac napustio pre sedam meseci ,na nasu slavu ,sv Nikolu .
Sveca je gorela taj dan ,ali zato što je on napustio ovaj svet .Bolovao je od tumora pluca ,to smo saznali samo 2 meseca pre krajnjeg ishoda ,ja nisam zelela da prihvatim to u svojoj glavi ,napravila sam blokadu u mozgu i stvarno bila ubeđena da će se izvuci ..Bila sam uz njega ,ali mi je krivo sto nisam bila svesna toga da nikada vise neću moći videti te oci ,dobiti zagrljaj i da mi kaže gde si mali tikac .
Teško je živeti sa kajanjem ,jer stvari ne mogu da se promene ,samo može da se nauci živeti sa time ,a ja još uvek mislim da će on doći ,čujem kljuc u bravi ,korake dok spavam ,sve mislim stigao je kuci .Zbog posla ,bio je odsutan na par meseci često ,i sada mislim sve dolazi sa puta ,nikako da prihvatim da se ovaj put neće vratiti.
Trudim se da nastavim zivot ,da on bude ponosan na mene ,radim ,stvaram ,ucim ,i svaki korak kada napravim pomislim na njega i kako se ponosno osmehuje sto sam jaka ,sto idem dalje .boli strasno sto neće biti tu kada zavrsim fakultet ,kada se udam ,kada rodim njegovo unuce ,boli strasno ..Ali kada mi je teško ja kao sto sam mu obecala radim neke stvari .Tri dana pred smrt sam nasla sliku sa mog 12og rođendana kako nas dvoje plesemo ,obecala sam mu kada ozdravi da ćemo opet tako plesati ..Kad mi je teško ,ja plesem za njega ,trudim se da suze sklonim ,da me vidi srećnu ,ali teško ide ..
Looking for Tassel Necklaces?
Life Press
Kako naši najbliži reaguju kada im kažemo da čekamo bebu?
Dnevnik – Postanite ekološki osvešteni
Oslikavanje ruku
Najbrži način da napravite policu
Steznici nakon porođaja i u trudnoći
Dnevnik – Posvetite pažnju svojim mališanima
Select a country:
Australia
Austria
Bosnia-Herzegovina
Canada
Croatia
European Union
France
Germany
Montenegro
Netherlands
Serbia
Sweden
Switzerland
United Kingdom
United States of America (USA)
English |
Latinica
|
Ћирилица
© Trend Builder Inc. and contributors. All rights reserved.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Advertising
.