Nikolaj Drugi Romanov je vladao od 1894 do 1917...kada je boljsevicka revolucija srusila carstvo...

Pitanje bi bilo...koliko je novonastalih država,nastalo na temelju tog carstva...i koji je razlog onda revolucije...i ko je stajao onda iza nje...

##

Tabanac, opet me iznenađuješ. Kao profesionalni istoričar dopuštaš sebi ono što nikako ne bi smio i što je ovdje rezervisano samo za frustrirane potomke loših četnika.

Kao prvo, nije boljševička revolucija srušila carstvo, nego je prije boljševičke (Oktobarske) bila jedna neboljševička, poznata kao Februarska, kojom je car skinut s prestola u prisustvu i uz saglasnost svih svojih generala.
(Trocki je kasnije humoristično rekao da su „gospoda generali prislonili sedam revolverskih cijevi na sljepoočnice obožavanog monarha (riječ je o komandantima frontova i načelniku generalštaba)).

Dakle, nisu boljševici srušili carstvo, nego je to prije njih uradio neko drugi, a taj neko drugi je samo iskoristio činjenicu da se carstvo urušilo samo od sebe, pa i nije trebalo puno pameti i snage da se sruši. A ti su bili šarolika družina raznih političkih likova, ali su glavnu riječ vodili eseri i menjševici.

Na temelju tog carstva (pazi - pitao si za carstvo) su nastale: Finska, do tada vazalna kneževina, odlukom Privremene vlade (dakle, ne Boljševika). Ostala je nezavisna;

Poljska, rekonstruisana država koja je uništena 150 godina ranije, najprije predata Nijemcima po uslovima Brestskog mira, poslije poništenja tog mira Boljševici su pokušali da je povrate, ali su poraženi, ostala je nezavisna;

Ukrajina, predata po uslovima Brestskog mira, nakon poništenja mira Boljševici su je vratili u sastav Sovjetske Rusije. Ukrajina je inače 300 godina ranije dobrovoljno ušla u sastav Ruskog carstva otcijepivši se od Reči Pospolite (poljsko-litvanske države), što će joj dati posebna prava 1991.

Latvija (Letonija), Litvanija i Estonija, su bile do 1821. u sastavu Švedske, isto kao i Finska. Uz pomoć unajmljenih njemačkih dobrovoljaca su odbranile nezavisnost od Boljševika, ali samo do 1940.

Oblast Donske vojske, poslije pobjede Boljševika u građanskom ratu vraćena u sastav Sovjetske Rusije.
Slično se desilo i na Kubanju i Tereku, sličnim kozačkim oblastima.

Zakavkazje se odvojilo pod upravom okupacionih trupa Antante. Nije sasvim jasno šta se sve tamo događalo, ali su Boljševici 1924. rasčistili stvari i vratili teritoriju u sastav Sovjetske države.

Turkmenistan (Turkestan) i Uzbekistan, tj. bivši kanati Kokand, Hiva, Buhara i Samarkand su se takođe odvojili, ali su ruke Boljševika došle i do njih.

Bilo je nekoliko ”nezavisnih„ državica n Uralu, kojima ne znam ni tačno ime, zvale su se nešto kao ”Centralnouralska republika„, pa neka ”Zapadnosibirska„, pa onda ”Južnouralska„ i tome slično. Komedijanti, ako je vjerovati francuskim oficirima koji su ih nadzirali. Boljšavici su ih totalno pregazili.

Pa onda neke ”republike„ u Sibiru, potpuno beznačajne.

Sve u svemu, osnovne ruske zemlje se nisu nikud odvajale, secesionisti su bile uglavnom teritorije koje su najviše 100 godina unazad priključene Ruskom carstvu.
Kao što rekoh, Pribaltika i Finska od 1821. (Ništatskim mirom), a Srednja Azija tek od 1867.
Poljska je pripojena nekih 130 godina ranije (tačnije - podijeljena između Rusije, Pruske i Austrije), a Ukrajina nekih 250 godina ranije, dok su Sibir i Primorje (Daleki istok) pripojeni nekih 350 godina ranije.

Na kraju su se otcijepile najmanje značajne teritorije, dok je osnova ostala nepromijenjena.
Boljševici su sačuvali najveći dio teritorija, a ponešto i vratili u sastav SSSR, npr. Pribaltiku, Kareliju i ono što je danas Moldavija 1940.

S padom Boljševika i dolaskom demokratije raspao se i SSSR, a od njega je tek nastalo svašta nešto...

Sličnost sa Jugoslavijom i nije baš velika.
Rusija je kao imperijalna sila od drugih kraljevina otimala teritorije (Švedske, Poljske, Turske, Zlatne Horde, Sibirske Horde), samo su joj je Ukrajina i Gruzija pristupile manje-više dobrovoljno.

S druge strane, Jugoslaviju su formirale potpuno protivrječne zemlje. S jedne strane dvije nezavisne kraljevine, s druge strane teritorije u ratu poraženih država, koje su bježale od posljedica svog učešća u ratu.

Jedina sličnost donekle postoji između Hrvatske i Ukrajine. I jedna i druga su organizovale neku vrstu sabora plemstva na kom su odlučili šta im je činiti. I obe su odlučile da upute poslanike u susjedne države s molbom da ih prime u svoj sastav. Tako su Ukrajinci poslali molioce u Moskvu, a Hrvati u Beograd.
I tu se sličnost završava, jer su Ukrajinci bježali od poljskog pritiska, dok su Hrvati bježali od plaćanja ratne štete.

”