Protuhrvatstvo
Izvor: Wikipedia
Protuhrvatstvo ili protuhrvatska propaganda je generički naziv za različite teorijske i političke tendencije unutar raznih političkih skupina.
Oblik je oštrog neslaganja i mržnje prema kulturi, ili državnosti, suverenosti i politike Hrvatske države.
U razdoblju kad je Hrvatska bila sastavni dio drugih višenarodnih država u interesu stranih vladara bilo je da se želja Hrvata za ostvarenjem suverene države ne ostvari te da se zadrži status quo.
Jedna od propagandnih sredstava u svrhi protuhrvatstva je stvaranje kroatofobije.
Povijest
Hrvati u Tridesetogodišnjim ratu
Protuhrvatska propaganda u Europi se je pojavila već tijekom Tridesetogodišnjeg rata (1618.-1648.) kad je Beč pozvao hrvatsko konjaništvo u pomoć na strani Katoličke lige u borbi protiv protestanata.Hrvatski vojnici onog doba bili kao sve ostale vojne skupine bez opskrbe i prepuštene same sebi te su se prehranjivale pljačkom.Friedrich Schiller je pripisao u svojoj knjizi „Geschichte des 30jährigen Kriegs” („Povijest Tridesetogodišnjeg rata”) hrvatskom konjaništvu brojne zloćine i ubojstvo švedskog kralja u bitci kod Lützena. [1]
Negativno prikazivanje Hrvata od strane Schillera događa se upravo u doba kada je Napoleon Bonaparte 1796. pomoću hrvatskih postrojba osvojio tvrđavu Mantova. [2]
Hrvati bana Jelačića
Hrvatima pod vodstvom bana Josipa Jelačića uspijeva vojno ugušiti Bečku reveoluciju (Wiener Oktoberaufstand 1848) a godinu dana kasnije pomogle su u gušenju Revoluciju u Mađarskoj. Karl Marx je kasnije prozivao Hrvate rasističkim govorima mržnje izjavama poput „niederträchtige Hunde von Slaven und ”Kroatenabschaum„... ”In Wien erwürgten Kroaten, Panduren, Tschechen, Sereschaner und ähnliches Lumpengesindel die germanische Freiheit„ (...Hrvati u Beču ugušili germansku slobodu”). Glede mađarizacije Marx primjećuje „Die Ungarn seien im Gegenteil viel zu nachgiebig gegenüber den Kroaten, das sei konterrevolutionär” („Madari su previše popustljivi prema Hrvatima, što je kontarevoruconalno”.[3]
Kraljevina Jugoslavija
Hrvatsko pitanje u SFR Jugoslaviji
Jugokomunisti su osporavali hrvatsko pravo na državotvornost sve do pada Berlinskog zida kojem je prethodila glasnost i perestrojka u Sovjetskom Savezu. Priznavali su jedino jugounitaristicki pristup. Određivanje međurepubličkih granica bilo je i protiv teritorijalnog ustroja Banovine Hrvatske. Josip Broz je izjavio u doba Hrvatskog proljeća „Prije će Sava uzvodno poteći nego Hrvatska neovisna biti” .
SFR Jugoslavija je bila centralizirana država a federalne jedinice nisu imale atribute državnosti.Hrvatski jezik nije postojao, jer je zbog srpske manjine u svom službenom nazivu bio srpski ili hrvatski i tako morao dijeliti sociolingvistiku. Hrvatska je imala velik broj iseljenika, koji su dodatno uvećavani odlaskom Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Bio je proces dekroatizacije. Iseljena Hrvatska održavala je nacionalnu svijest u tada, slobodnu zapadnom svijetu
Hrvatske emigrante su još 1989. ubijali agenti UDBE po inozemstvu, a milicija je onima koji su išli na predizborne skupove prije prvog kruga izbora u proljeće 1990 oduzimala hrvatske zastave sa šahovnicom.
Šef tada vladajuće komunističke partije Ivica Račan prozvao je skupinu državotvornih intelektualaca „strankom opasnih namjera”. Te „namjere” su bile realizacija programa za stvaranje suverene Hrvatske države.
Vanjske poveznice
Matica Hrvatska:Identitet i imidž Hrvatske – između jugoslavenske prošlosti i europske budućnosti
obilježavanje 20 godina izlaska iz hrvatske šutnje
HIC:Analysis os Serbian Propaganda
Izvori
↑ Schiller: Geschichte des dreissiggährigen Krieges.
http://www.digbib.org/Friedrich_von_Schiller_1759/Geschichte_des_dreissigjaehrigen_Kriegs
↑ diepresse: Kein Herz für einen Herrn
http://diepresse.com/home/spectrum/zeichenderzeit/517216/index.do
↑ die Zeit: Karl Marx der Visionär und Rassist.
http://www.zeit.de/1998/23/Karl_Marx_der_Visionaer_und_Rassist