News
Sports
Celebrity
Lifestyle
Forums
Cooking
Classifieds
Forums
:
Istorija
+0 / -0
0
Oktobarska Revolucija i Solunski Proces
dedjikan
2011-03-05 06:24 PM
U Kojoj meri je Oktobarska Revolucija doprinela propasti „Crne Ruke”
i njenih kolovodja kao i zavrsetku Prvog Svetskog Rata tj. nacinu na koji je zavrsen?
I u kojoj meri je Oktobarska revolucija doprinela razvoju fasizma u Italiji i Nacional socijalizma u Nemackoj i koliko su ti novi nacionalni pokreti uticali na pojavu Staljinizma,Titoizma i ostalih izama?
+0 / -0
0
zg7666
2011-03-06 09:55 AM
SVe su to strane jedne te iste medalje, kolektivizma. Ideje su samo naizgled suprotstavljene. One u svojoj sustini sadrže istu filozofiju kolektiva i misticizma, koja obavezno radja teror, smrt, glad i mizeriju.
To bi bilo najkrace moguće od mene. Pozdrav.
+0 / -0
0
zorex2009
2011-03-06 11:10 AM
Crna ruka je propala, a kolovođe strijeljanje godinu dana prije revolucije. Ne shvatam na šta ciljaš kada pitaš kako je revolucija uticala na Crnu ruku?
S druge strane, revolucija je na posredan način sigurno uticala na rađanje fašizma, odnosno nacizma.
+0 / -0
0
dedjikan
2011-03-07 12:04 AM
Gospodo!Svako ko iole poznaje Istoriju zna da Istorija ne trpi proizvoljnost,i isto tako zna da samo prirodne pojave i fenomeni postaju deo Istorije u vrlo kratkom vremenskom periodu.
Elem,Pitanje koje sam u naslovu postavio zahteva sagledavanje vremena od 1848 i sva previranja na Evropskom kontinentu i ulogu dinastija kako evropskih tako i srpskih (Obrenovica i Karadjordjevica)
do početka Drugog Svet.Rata.
Ako se uzme u obzir da su se velike sile tadasnjeg vremena (Austro-ugarska,Nemacka i Rusija) raznoraznim nacinima borile za prevlast kako u Evropi tako i na Balkanu,gde su ipak najveci rivali bili Rusija i Austrougarska,mora se znati zašto (i koji su uzroci) nasilne smene srpskih dinastija koje je izvrsila „Crna Ruka” proruska organizacija pod vodjstvom D.D.Apisa.Smena dinastije je izvrsena 1903
a revolucija (nestabilnost) u Rusiji 1905/7 i zbacivanje Cara Nikola-
ja Romanova (neposredno pre Boljevicke) u februaru 1917. po mome shvatanju,je zapecatilo sudbinu kako „Crne Ruke” tako i sudbinu D.D.
Apisa.
I da ne raspredam,Apisa (kralje-ubice) Regent Aleksandar (videci propast svojega ali i Apisovog zastnika Nikolaja Romanova) je morao da ukloni (bojeci ga se) da bi mogao lakse da se orjentise u novonastalim vremenima i da se osigura novog i nepredvidljivog prevrata.Možda je Aleksandar ubistvom Apisa i unistenjem „Crne Ruke”
olaksao i ubrzao i svoje smaknuce u Atentatu 1934. godine.
Ovo je ukratko moje vidjenje i povezivanje dogadjaja iz naslova.
+1 / -0
+1
zorex2009
2011-03-07 03:15 AM
Glavni strateški cilj Austrije, nakon gubitka uticaja u Njemačkom savezu poslije rata 1866, je bio u širenju na istok-jugoistok, prema tadašnjim turskim teritorijama. Moto bi se mogao sažeti kao „Austrijski Dunav, od izvora do ušća”.
Jedan od osnovnih strateških problema Rusije (i dan-danas) je nedostatak toplih luka (koje ne smrzavaju zimi) za slobodno kretanje flote. To bitno ograničava kretanje flote. U tom cilju je Rusija postavila strateški zadatak da ovlada Bosforom i Dardanelima, jer to otvara prolaz iz jedinih ruskih toplih luka - onih na Crnom moru.
Da bi prišli Bosforu Rusi moraju pristupiti preko Balkana, a tu se neminovno sudaraju sa austrijskom politikom, ali i sa Njemačkom, jer Njemačka vuče željezničku liniju Berlin-Istanbul-Bagdad-Basra, koja parira britanskoj nadmoći na moru (linija završena 1912.).
Apis je kao 27-godišnji poručnik okupio grupu oficira i izvršio puč. Puč je bio, koliko je poznato, izazvan neprihvatljivim ponašanjem kralja, a naročito kraljice i nije bio direktno povezan s nekom stranom silom. Naprotiv, morate shvatiti da su se tada kraljevske i carske osobe smatrale posebnom sortom ljudi i bili su mđusobno veoma solidarni. Apisu niko nije prigovarao zbog puča, ali su ga teretili za „careubistvo” i potpuno jednako je to posmatrao i ruski car.
S obzirom da je puč uklonio austrijskog lakeja s prestola jedini logičan izbor za novog zaštitnika je bila Rusija, koja je već imala i savez s Francuskom. Zato se Srbija okrenula Rusiji, što je ovoj došlo kao kec na desetku, jer je od Berlinskog kongresa 1878. imale neke nerščišćene račune s Austrijancima.
Ta munjevita zaštita Rusije je spasila Srbiju od vojne intervencije Austrije i dala joj vremena da se konsoliduje. Rusija je izgubila rat protiv Japana 1904-1905. i ta očigledna nesposobnost carske vlasti je pokrenula revoluciju u zemlji. Rusija je vojno znatno oslabila, a u potpunosti je ostala bez operativno sposobne flote.
Rusija je slabila, ali se Srbija, naprotiv, konsolidovala i jačla. Petar Karađorđević je uvažavao zasluga Apisa i ne samo da ga nije kaznio, nego je platio njegovo liječenje (Apis je bio ranjen u prevratu) i postavio ga za šefa Obavještajne službe.
Prepoznajući Austriju kao glavnog neprijatelja srpskih interesa, ali i kao otvorenu prijetnju Srbiji, Apis je osnovao organizaciju „Ujedinjenje ili smrt” poznatiju pod nazivom „Crna ruka”. Cilj organizacije je bio da tajnim ili nelegalnim sredstvima radi na objedinjavanju južnoslovenskih zemalja. Organizacija je bila naciljana i protiv Austrije i protiv Turske, a sticajem okolnosti je radila i protiv Bugarske, jer su se interesi Srbije i Bugarske presjekli u Makedoniji.
Iako je ojačala, Srbije se nije mogla sama nositi s Auistrijom kada je ova 1908. anektirala Bosnu i Hercegovinu, a oslabljena Rusija nije mogla pomoći, jer se tek oporavljala od poraza i revolucije.
Srpska vlada i Nikola Pašić lično su pokazali veliko državničko majstrostvo kada su u takvim okolnostima progutali gubitah Bosne, ali su zato dobili Svinjski rat i finansisjki uzdigli državu.
Njemačka, kao glavni motor rata u Evropi je stalno tražila neki povod za rat, svjesna da rat mora otpočeti prije 1921. za kad je predviđen kraj ruskog programa naoružavanja, poslije čega bi njemački uspjeh bio nemoguć.
Apis je u Srbiji imao veliku moć. I kralj i kraljević su se plašili svojih oficira, koji su u mnogo čemu imali zavrnu riječ. Kraljević Aleksandar je težio da malo smanji zavisnost od vojne hunte, pa je pomalo sazdavao svoju organizaciju vjernih ljudi. Aleksandar je zvanično bio član „Crne ruke” (što znači da mu je Apis bio „partijski šef”), a ova nezvanična struktura koju je sazdavao je nazivana „Bela ruka”, kao kontrast onoj „Crnoj”, iako nikakvog zvaničnog naziva niti organizacije nije bilo.
Apis je vrlo aktivno radio protiv Austrije. Šta se dogodilo juna 1914. nikad do kraja nije razjašnjeno. Austrijanci su odlučili da naprave provokaciju i organizuju manevre na srpskoj granici sa sve posjetom Franca Ferdinada Sarajevu baš na Vidovdan. Da li je Apis došao do nekih informacija da se Austrija sprema da pravo iz manevara napadne Srbiju ili je zaključio da je vrijeme za rat, tek organizovao je ubistvo Franca Ferdinanda.
+1 / -0
+1
zorex2009
2011-03-07 03:40 AM
Bitno je reći da je Apis ovo organizovao na svoju ruku, u užem krugu oficira-Crnorukaca, bez konsultacije sa zvaničim predstavnicima vlasti u Srbiji. I kralj i kraljević i Pašić su bili šokirani ovim događajem. To im nikako nije trebalo.
Kasnije su pojedini optuživali ruskog vojnog atašea u Beogradu pukovnika Artamonova da je pomagao u prevratu. Artamonov je poslije Oktobarske revolucije ostao da živi u Jugoslaviji i nekoliko godina poslije rata je dao intervju u kom je priznao da je iz kase ambasade dao Apisu pare, ali samo za praćenje i fotografisanje manevara austrijske armije, te da nije imao pojma šta ovaj zaista sprema.
Srpska diplomatija je pokušala da spasi šta se spasiti može, ali je bilo već kasno. Rusija se više nije mogla povući iz sukoba s Austrijom, a Njemačka nije dozvolila Austriji da se povuče, pa je silom savezničkih ugovora otpočeo rat.
Svi u srpskoj vladi su bili izuzetno ljuti na Apisa zbog ovih postupaka u nevrijeme, ali tad nije bio momenta da se kače s vojskom.
Srbija je hrabro ušla u rat.
Osveta „Bele ruke” protiv „Crne” je otpočela već početkom 1915. kad su jedan po jedan viđeniji oficiri „Crne ruke” počeli da ginu. Neki normalno, a neki pod čudnim okolnostima. Major Tankosić, neposredni koordinator atentata, je ubijen metkom u potiljak na spavanju.
Trebate shvatiti da se nijednom kralju ne dopada ovakav potez nekog tamo oficirčića, pa makar se taj zvao i Apis. Ruski car je takođe bio mišljenje da Apis pretjeruje sa svojim ubistvima monarha i da treba biti kažnjen.
Kada se srpska vojska povukla na Krf Aleksandar je nastavio čišćenje „Crne ruke”, što ga je dovelo u direktan sukob s Apisom. Apis je kao rješenje problem vidio (prema nekolicini svjedoka) uklanjanje kraljevske dinastije s vlasti i proglašenje republike. Uklanjanje očigledno nije moglo biti bez likvidacije Aleksandra (Petar je već bio star i prilično senilan). Zato je Aleksandar odlučio da fizički likvidira Apisa. Postojao je problem, jer su i vojvoda Putnik i francuski komandant Solunskog fornta general Seraj veoma cijenili Apisove obavještajne uspjehe i nisu htjeli da ga smijene. Zato je Putnik upućen na liječenje u Francusku odakle se nije vratio, a Seraju je prezentovan neki falsifikovani Apisov plan da otvori front pred Bugarima.
Kad je obezbijedio Apisovu smjenu Aleksandar mu je organizovao sudski proces i strijeljanje.
U rusiji se za to vrijem odvijalo nešto sasvim drugo. Car Nikolaj je gubio rat, pravio grešku za greškom. U zemlji mu je vladao potpuni haos i glad. Car je pao pod uticaj carice, a ova pod uticaj Grigorija Rasputina. Kolaps države je bio na vidiku kad su februaru 1917. kremnuli protesti.
Stvar su u svoje ruke uzeli generali i u martu 1917. prinudili Nikolaja na abdikacju.
Po meni, ova dva događaja nisu u direktnoj vezi. U Grčkoj se Aleksandar borio za ličnu vlast protiv „republikanski” nastrojenog šefa vojne hunte, takođe ljubitelja lične vlasti, dok su u Rusiji pokušavali da se iščupaju iz situacije u koju ih je svojom ukupnom vladavinom doveo Nikolaj.
Abdikacijom Nikolaja Rusija je proglašena republikom, dok je Srbija ostala kraljevina.
Apis je strijeljan u ljeto 1917. a boljševici su u oktobru izveli prevrat, iskoristivši činjenicu da Privremen vlada nije uspjela riješiti nijedan gorući problem.
Iako su se odvijali u isto vrijeme, Februarska revolucija i Apisova smjena su različiti događaji, sa različitim motivima, učesnicima i ciljevima.
+0 / -0
0
dedjikan
2011-03-07 09:40 AM
„Osveta ”Bele ruke„ protiv ”Crne„ je otpočela već početkom 1915. kad su jedan po jedan viđeniji oficiri ”Crne ruke„ počeli da ginu. Neki normalno, a neki pod čudnim okolnostima. Major Tankosić, neposredni koordinator atentata, je ubijen metkom u potiljak na spavanju.
Trebate shvatiti da se nijednom kralju ne dopada ovakav potez nekog tamo oficirčića, pa makar se taj zvao i Apis. Ruski car je takođe bio mišljenje da Apis pretjeruje sa svojim ubistvima monarha i da treba biti kažnjen.”
Ovaj podatak vam je netačan.Major (četnicki Vojvoda) je teško ranjen i Igristu kod Velikog Popovica 31 oktobra a umro je i sahranjen u Trsteniku 2 novembra 1915.Za ovo mi nije trebala neka velika muka da pronadjem jer je Major Tankosic istorijska licnost.
Ne znam jesu li vam poznati ovi podaci:
Pošto je Kralj Petar zaista bio star,bilo je pitanje koji sin će ga naslediti Princ Djordje ili Princ Aleksandar.Da bi se oslobodio dileme D.D.Apis je prvo poveo Princa Djordja u Zenevu na odmor i izlete.Po povratku iz Zeneve Apis je izjavio da Princ Djordje ne može da bude naslednik.Potom je u Zenevu poveo Princa Aleksandra koji ga je „ubedio” da je on pravi.Tu su se zaista dobro upoznali i ja mislim da je Princ Aleksandar još tada doneo odluku (zbog poznavanja Apisa i straha od njega) da D.D.Apisa ima da nema.
Tačno je da su Bosfor i Dardaneli,kontrola nad umirucom Otomanskom Imperijom i Bliskog Istoka (gde se još uvek vode ratovi) zapecatili sudbinu Carske Rusije i njene Dinastije.Car Nikola je zucno intervenisao kod „saveznika” da izmrcvarena srpska vojska još više ne nastrada.Čak je pretio i separatnim mirom sa Nemackom.
Ako nema veze između Oktobra (i svih gibanja koja su mu prethodila)
onda mora da su postojali sasvim drugi razlozi zbog kojih je Aleksandar oberucke prihvatio porazene carske trupe u svoju državu.
Kao sto rekoh u uvodu,ništa se ne dogadja slučajno niti u kratkom vremenskom roku.
+0 / -0
0
stevanjak
(ddd)
2011-03-08 09:31 PM
Zorex:
„Apis je kao 27-godišnji poručnik okupio grupu oficira i izvršio puč. Puč je bio, koliko je poznato, izazvan neprihvatljivim ponašanjem kralja, a naročito kraljice i nije bio direktno povezan s nekom stranom silom. ...:
To nije tačno. Treba citati Cedomilja Mijatovica, srpskog poslanika u Londonu i bliskog prijatelja dinastije Obrenovic. Izvor:
A Royal Tragedy: ”Being the Story of the Assassination of King Alexander And Qeen Draga of Servia„, London 1906.
Ruska tajna politika bila je direktno ukljucena u zaveru protiv poslednjeg Obrenovica. Apis i drustvo oko njega predstavljali su samo prljave egzekutore ruske imperijalne politike.
Svojim delovanjem crnorukci su sebe izjednacili sa onim bednim 5-oktobarcima naših vremena i njihovim sponozorima na Zapadu, ali i sa Dusanom Simovicem i korumpiranim banditima oko njega tokom 27-og martovskog puca 1941 godine. Istorija se zaista ponavlja na našim prostorima!
Knjiga može lako da se nadje na Google-books i da se procita u celosti.
Link:
http://books.google.com/books?id=PVBAAAAAYAAJ&printsec=frontcover&dq=A+Royal+Tragedy:+Being+the+Story&sourc...
bl&ots=Ltg3i1UdmJ&sig=QNnBH4ianpGQ5C4wTk8-KNgHRTM&hl=en&ei=QuR2TYrkLYz5rAHH8f3bCQ&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=5 &sqi=2&ved=0CDkQ6AEwBA#v=onepage&q&f=false”
+0 / -0
0
stevanjak
(ddd)
2011-03-08 09:48 PM
Inače, u vezi sarajevskog atentata i trazeci odgovor na pitanje - ko je najviše bio zainteresovan za nestanak Franca Ferdinanda i brz ulazak u Svetski rat, zanimljiva je novija literatura, a pre svega rad Davida Fromkin-a, „Europe's Last Summer: Who Started the Great War in 1914”,
Uloga nemackih generala von Moltkea, Ludendorfa i njihovih partnera na austrijskoj strani bila je vise nego odlucujuca u uspesnom izvrsenju sarajevskog atentata.
Pasic i srpska vlada preko nezvanicnih kanala unapred su upozorili austrijske vlasti na pripremu atentata u Sarajevu...
+0 / -0
0
zorex2009
2011-03-09 06:59 AM
To nije tačno. Treba citati Cedomilja Mijatovica, srpskog poslanika u Londonu i bliskog prijatelja dinastije Obrenovic. Izvor:
A Royal Tragedy: „Being the Story of the Assassination of King Alexander And Qeen Draga of Servia”, London 1906.
##
Budi ljubazan pa procitiraj deo koji se odnosi na ove događaje.
S akcentom na dokaze koji se navode.
Pašićeva vlada je skoro pa službeno upozorila Austriju, u smislu da je srpski veleposlanik u Beču otvoreno grofu Bertholdu izrazio zabrinutost „da neko na manevrima slučajno ne zameni manevarski metak bojevim”.
Ne postoji nijedno svjedočenje da je kajzer imao pojma šta se sprema u Sarajevu. Moltke nije mogao bez znanja kajzera preduzeti nešto na svoju ruku. Ni šef obavještajne službe potpukovnik Valter Nikolai se ne tereti u tom smislu. Njega su Sovjeti ispitivali 1945. o svemu i svačemu i sigurno bi tako nešto saznali.
Ludendorf je u tom trenutku još bio samo jedan od generala, još se nije proslavio, bio je potpuno anoniman i nije se bavio takvim pitanjima u njemačkom štabu.
Kajzer je pogurao rat na drugačiji način, savjetovao je Francu Jozefu da Srbiji uputi apsolutno neprihvatljiv ultimatum, pri tom obećavajući punu njemačku vojnu podršku.
Ja sam svojevremeno u jednoj knjizi našao podatak da je Tankosić ubijen u potiljak. Naravno, ne znam istinu, jer nisam radio autopsiju. Samo kažem da postoji i takvo gledište.
+0 / -0
0
dedjikan
2011-03-12 10:13 AM
Стеванњак!Поредити Црнорукце са овима 5 октобристима је апсурдно. Зашто? Па зато што то не може да се упоређује јер мотив или мотивација,време и констелација великих сила немају никаквих додирних тачака да би се могле упоређивати.Не помаже ту много нека нова литература и нека нова „открића”.Нећу много да идем у детаље:
Црнорукци су настали (у време распадања Отоманске Империје на једној страни и изнуђене Аустро-угарске Империје на другој) као патриотска организација чији је циљ био УЈЕДИЊЕЊЕ СВИХ СРБСКИХ ЗЕМАЉА које су (сем уже Србије и Црне Горе) биле у поседу тих Империја,и нису били пуко оруђе Руске Империје која је и сама била већ заљуљана.
Ја у наслову намерно повезујем Сарајевски Антентат и Солунски Процес јер јесу у вези.Тврдим (поново) да нема изолованих историјских догађаја.Црнорукци су били ти који су створили:Четнички покрет,Србску Народну Одбрану,и били су главна ударна песница (и поред Аписовог стрељања) до краја Првог Светског Рата.На Балкан су стигле неке нове Силе које су хтеле,настојале и касније успеле да загосподаре Балканом.
Александар се (револуционарним превирањем надомак себе,као и уценама нових сила) уплашио Аписа и Црне Руке и елеминишући их постао једини Арбитар у погађању са новом констелацијом сила.Ту своју (самозвану) позицију је касније 1934 платио главом.Јер,велики не трпе равноправне односе и дијалоге са малима.Једини могући однос малих са њима је служење и слугерањство!Е ту смо стигли до улоге 5-октобараца и данашњих „властодржаца” и ситуације у којој смо као народ.
Looking for Tassel Earrings?
Select a country:
Australia
Austria
Bosnia-Herzegovina
Canada
Croatia
European Union
France
Germany
Montenegro
Netherlands
Serbia
Sweden
Switzerland
United Kingdom
United States of America (USA)
English |
Latinica
|
Ћирилица
© Trend Builder Inc. and contributors. All rights reserved.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Advertising
.