Forums : Istorija

 Comment
Tito htio s Njemcima protiv Četnika, pa čak i Engl
-mrav-
2011-02-07 05:25 PM
od 59.str.

http://krozjednomucnostoljece.webs.com/Kroz%20jedno%20mucno%20stoljece%20sajt%204.pdf

Titovi pregovori s Nijemcima

Šef me pozvao na razgovor u vezi rada u biblioteci u koju su nas
smjestili. Ima oko šest stotina struènih knjiga i èasopisa, potrebnih za rad
eksperata. Dio tog materijala je na stranim jezicima. Eksperti gube mnogo
vremena dok naðu literaturu koja im treba za rješenje nekog sluèaja. Osim
toga, oni nemaju uvid u novi materijal koji pristiže. Pitao me da li bih ja bio
u stanju srediti tu biblioteku i osposobiti je za praktièno i lako korištenje.
Prouèio sam sistem decimalne klasifikacije biblioteke. Naèela tog sistema
prilagodio sam potrebi brzog korištenja jedne manje struène biblioteke.
To mi je omoguæilo pojedinaèno registriranje raznolikih materija u jednoj
knjizi, ili jednom broju èasopisa. Pomoæu kartoteke, na pitanje eksperta,
a najduže u roku od 3 minute, izdvajao sam odgovarajuæu literaturu i u knjige
i èasopise ubacivao papiriæe na odgovarajuæa mjesta. Rezultat je bio dobar,
tako da su taj sistem uvele kriminalistièko-tehnièke centrale i u nekim
drugim republikama. Tako mi je barem reèeno.
Da bi eksperti imali potpun i lak uvid u sadržaj struènih knjiga i èasopisa
što smo ih nabavljali, povremeno sam, na traženje šefa, izraðivao bilten
s kratkim prikazom materije. Bilten je umnožavan i slan po republièkim
centralama. Za sistem su se zainteresirali i neki pravni fakulteti, dolazili su
da na licu mjesta provjere kako funkcionira sistem.
U èasopisima je navoðena bibliografija iz svih oblasti kriminologije,
pa sam preporuèavao šefu nabavke novih knjiga i èasopisa. Tu je izbila afera
koja mi je mogla nanijeti velike neugodnosti. Naime, u njemaèkom èasopisu
„Archiv für Kriminologie” naišao sam na naslov jedne nove knjige za
koju sam mislio da može biti interesantna za službu, pa sam preporuèio da
se naruèi. Kad sam pristiglu knjigu pregledavao, naišao sam na prikaz pregovora
partizana i Nijemaca tijekom rata. To je bilo nešto senzacionalno.
Šef se gotovo sledio. Upitao me jesam li to pokazao kolegama, a onda je
zgrabio knjigu i odjurio u ministarstvo. Po povratku, potpuno blijed, upitao
me da li mogu naæi èasopis u èijoj bibliografiji se navodi predmetna knjiga.
Kad sam mu našao i donio èasopis, primijetio sam kako je osjetio veliko
olakšanje. Èasopis je odmah odnio u ministarstvo. Tako je dokazano da nisam
imao „višu vezu” koja mi je sugerirala nabavku te neprijateljske propagande.
Inaèe, dokazivanje da ne postoji „viša veza” ukljuèuje najteže torture,
pa i smrt.
Proæi æe èitav niz godina dok se o pregovorima poène pisati i u jugoslavenskim
èasopisima. Da se ne bi pretjerivalo i klevetalo, nego „da se iznese
cijela istina”, pojavila se kod nas knjiga Martovski pregovori Miše Lekoviæa
(Narodna knjiga, Beograd, 1985.).
Pošto se na Zapadu o tome dosta pisalo, odluèio se i Ðilas, kao uèesnik
u pregovorima, o tome pisati u knjizi „Conversations with Stalin”
(1962).
Nijemcima je bilo poznato, kao i Titu, da Churhil inzistira na iskrcavanju
saveznièkih trupa na Balkan, toènije na jadransku obalu. U tom sluèaju,
trupe Draže Mihailoviæa i Nediæa prikljuèile bi se invazijskim trupama.
Ljotiæ nam je govorio da po Ustavu kralj nije ovlašten iz inozemstva izdavati
naredbe, ali od trenutka kad bi se pojavio u zemlji, mi bismo ga morali
slušati. To je, bez sumnje, znaèilo da bismo prešli na stranu invazijskih trupa
s kojim bi bio i kralj i njegova vlada, i stupili u borbu protiv njemaèkih
trupa. Takve je poruke Ljotiæ slao kralju, a to je priznao i njemaèkom generalu
Globocniku u Trstu, kao što sam veæ ranije napisao. Kardelj (vidi Lekoviæevu
knjigu, strana 29), 17.1.1943. godine piše Titu da nema sumnje u to
da bi došlo do ujedinjavanja svih reakcionarnih snaga s osloncem na one
mase koje komunisti svojom akcijom i propagandom nisu uspjeli staviti pod
svoj utjecaj. Kardelj predviða i otpadništvo kolebljivaca (iz partizanskih redova),
u kojem sluèaju bi se situacija i odnos snaga mogao bitno promijeniti
na štetu komunista.
Hitler je planirao da prije saveznièkog iskrcavanja uništi i Titove i
Dražine trupe kako bi na kritiènom podruèju imao èistu situaciju. U isto vrijeme
i istim povodom, Tito je planirao uništenje Dražinih èetnika. Njih bi
trebalo nestati prije saveznièkog iskrcavanja. Dakle, vidi se da su, u odnosu
na èetnike, i Hitler i Tito istovremeno imali isti plan - uništenje. Kada stvari
tako stoje, zašto Tito i Hitler ne bi u tome suraðivali, što bi Titu omoguæilo
da svoje trupe spasi za napad na Srbiju.
Tito je u delegaciju odredio Koèu Popoviæa, Ðilasa i Vladimira Velebita,
davši im punomoæi s peèatom Štaba. Preliminarni razgovori poèeli su
11.3.1943. godine u Gornjem Vakufu s Hitlerovim generalom Benignus Dipoldom.
Odatle su se prenijeli u Zagreb i Sarajevo. Na njemaèki zahtjev, delegacija
je predala pismeni memorandum u kome se predlaže zamjena zarobljenika
i traži se obostrana primjena meðunarodnog ratnog prava. Zatim
slijedi:
a) Predlaže se obustava neprijateljstava. U vezi s tim, njemaèka komanda
i ova delegacija morali bi precizirati svoje prijedloge o eventualnoj
zoni i pravcima ekonomskih i drugih interesa,
b) NOVJ smatra èetnike glavnim neprijateljima.
U memorandumu je izostavljena izjava delegacije, koja se nalazi u
zapisniku o razgovorima, da je NOVJ odluèna da se suprotstavi britanskim
trupama u sluèaju njihovog iskrcavanja na jugoslavenski teritorij.
Prema Lekoviæevoj knjizi, veæ 1942. godine su voðeni pregovori s
njemaèkim opunomoæenim generalom u Zagrebu Glez von Horstenauom.
Razgovore s njim vodio je Marijan Stilinoviæ. Tada je Horstenau ponudio
partizanima jedan teritorij na kojemu bi partizani bili suvereni, a za uzvrat
da bi partizani dozvolili Nijemcima da izvoze u Njemaèku rude i ostale sirovine
kao i poljoprivredne proizvode.
Iz Lekoviæeve knjige se vidi da su Nijemci prekinuli s napadima na
partizane i omoguæili im da svom snagom napadnu i razbiju èetnike. Velebita,
Koèu i Ðilasa Nijemci su vozikali i snabdijevali njemaèkim ispravama,
pružali im boravak u svojim komandaturama i hotelima, omoguæili im šetnju
po Zagrebu, a Velebitu i da posjeti svoju obitelj. I Horstenau i Kasche su
im poklanjali punu pažnju. Ali, poèetkom travnja Hitler je prekinuo pregovore
izjavom da bandite treba ubijati, a ne s njima pregovarati. Tada je poèeo
novi njemaèki napad na partizane.
Kada su ti pregovori postali opæa tema u svijetu, pa nisu mogli ostati
tajnom ni u Jugoslaviji gdje nije prestajala hajka na „suradnike okupatora”,
Tito je u Splitu 13.9.1953. godine to nazvao „mrskom i podlom klevetom”.
 Comment Remember this topic!

Looking for Mantra Bracelets?
.