Peter Schwarz

Sporazum u Rambouilletu predvidio okupaciju čitave Jugoslavije

Odbijanje Miloševićeve vlade da potpiše sporazum Rambouilleta dalo je NATO-u legalno opravdanje za njihov rat protiv Jugoslavije. Međutim, za dugo vrijeme, tačan sadržaj ovog sporazuma je bio nepoznat. Kontakt Grupa, odgovorna za pregovore u Rambouilletu i Parizu, se složila da o tome šuti. Kompletan sadržaj je samo nedavno bio stavljen na internet sajt Centra Albansko Kosovske Krize.

Kao što se sada može vidjeti, sporazum sadrži odredbe koje bi cijelu Jugoslaviju potčinile NATO-voj okupaciji. Zvanične izjave su neprestano tvrdile da je to samo pitanje autonomije za Kosovo, koja bi bila osigurana postavljanjem „mirovnih snaga” na Kosovu. Međutim, Appendix B (Dodatak B), „Status Multi-Nacionalnih Izvršnih Vojnih Snaga,” dozvoljava NATO-u slobodno kretanje „po čitavoj Jugoslaviji”, t.j., Srbiji, Crnoj Gori kao i na Kosovu.

Tekst Člana (Artikla) 8 ovog Appendixa piše: „NATO-vo osoblje će uživati, skupa sa svojim vozilima, brodovima, avionima i opremom, pravo na slobodno i neograničeno kretanje i nesmetani prolaz kroz čitavu FRJ [Federativnu Republiku Jugoslaviju] uračunavajući zračni prostor i teritorijalne vode. Ovo treba da obuhvati, ali ne i da bude ograničeno na, pravo na noćenje na otvorenom, manevrisanje, odredišta i upotrebu svih područja ili objekata koji budu potrebni za potporu, vježbe i operacije.”

Član 6 garantira okupacionim snagama potpuni imunitet: „NATO-vo osoblje, pod svim okolnostima i u svako vrijeme, treba da bude imuno od partijskih sudova u pogledu svih civilnih, administrativnih, kriminalnih, ili disciplinskih prekršaja koji bi mogli biti počinjeni od njih u FRJ.”

Član 10 osigurava NATO-ou besplatnu upotrebu svih česta, aerodroma i luka Jugoslavije.

Da je vlada Jugoslavije potpisala ugovor, ona bi se odrekla svih prava suvereniteta nad svojom teritorijom. Berliner Zeitung je zapazio, „Prihvaćanje ovoga izgleda kao potpisivanje predaje poslije kapitulacije u ratu...Činjenica da predsedjnik Jugoslavije Milošević nije htio potpisati takav ugovor je razumljiva.”

Način na koji je jugoslovenska vlada pozvana da potpiše ovu naredbu-podnijetu kao ultimatum-i tajnost u pogledu njenog sadržaja, sugeriše da su konferencije u Rambouilletu i Parizu imale u cilju da pruže izgovor za rat, a ne političko riješenje sukoba na Kosovu.

„Sporazum kao što je ovaj ne može potpisati ni jedan vladar suverene države,” objašnjavaju radikalne novine Taz, prve njemačke novine koje su štampale odlomak iz ovog sporazuma.

„Ako su ti razgovori stvarno imali u cilju da proizvedu saglasnost, a ne samo da pokušaju ubijediti one sumnjičave o neizbježnosti NATO-vih napada, onda je tekst sporazuma zaista neshvatljiv.”

http://www.srpskapolitika.com/Tekstovi/Analize/2006/205.html