VLAŠKA SELA AUSTRIJSKOG GRADIŠĆA
Gradištanski Vlasi (Burgerland, Austrija)

Autorka Nives Rittig je 1969. obišla 9 austrijskih sela u kojima obitavaju Vlasi. Oni su u Gradište pristigli u 16. stolěću..RIMOKATOLICI SU.

Vlaška sela nalaze se u južnome dijelu današnjeg Gradišta podno Bemstein-Gunser gorja, ili, kako bi to sami Vlasi rekli, „pod Plišom”.

Ime Vlahija za područje u kojem obitavaju Vlasi (u domaćem govoru Vlahi) nije normirano, već je to lokalni naziv i pripada govornom jeziku gradištanskih sela. Vlahija je smještena u trokutu, a Spitzzicken (Cikljin) je, kao što sam rekla, izvan toga omeđenja.

Vlaška sela slabo su naseljena: od 100-300 stanovnika, što je u skladu s veličinom zemljišnog posjeda.
...
Spomenuta vlaška mjesta nalaze se u okrugu (Bezirk) Obenvart. Cikljin je povijesno vezan uz Rotenturm i jedva da je održavao veze s Bandolom. Weiden (Bandol) oduvijek se smatiao glavnim mjestom Vlahije.
...
Vlasi su rimokatolici. Misa se održava u mjestu, župnici iz Cikljina
i Bandola odlaze nedjeljom u manja sela služiti misu.

Ono što je danas ostalo u pamćenju ovih ljudi slaba je svijest o tome da ih drugi drugi nazivaju Vlasima. U Cikljinu čak kažu da nisu Vlasi. Vlasi su, kažu okolni stanovnici, malo na svoju ruku, drže se oholo bez razloga. Zato što su „gizdavi” sigurni su u nastupu. No sve te distinkcije danas su bez ikakve žestine. Pejorativno značenje prevagnulo je i stoga nije čudno da ga ne ističu.

Sažet ću znanja o doseljenju koja sam zapisala u Vlahiji jer se i ona mijenjaju:

- Stanovnici Hrv. Cikljina čuli su da su doselili iz Velikih Zdenci.

- Također su čuli da su se prvi doseljenici smjestili po brdima, a onda se tek spusuli u dolinu.

- U Cikljinu kažu da su iz Dalmarije. Ovu izjavu zabilježio je i Ivan Brabec putujući Gradištem prije 2. svjetskog rata (Brabec, 1963., 278).

- Cikljinsku izjavu o porijeklu iz Velikih Zdenci potvrđuje i zapis učitelja Franza Pokomandyja u cikljinskoj školskoj kronici iz 1955., no on dodaje i Koprivnicu kao mjesto provenijencije.

- Vjeruju da je „vajda Kunić” bio vođa Vlaha. Postoji mikro-toponim Kunićeva Jama na putu za Stari Hodas. Posljednji Kunići, nesumnjivo plemenitaši, živjeli su u Bandolu u 19. st. (Loibersbeck, 1963.: 22,15).

- Izjava o učitelju Franzu Miholiću, koji je krajem 19. stoljeća službovao u Bandolu i tamo u ruševinama kapele našao zapis o tome kako su Vlasi dobili zemlju pod uvjetom da napuste staru vjeru i pređu na katoličanstvo, vjerojatno je prepričan odjeljak iz školske kronike.

A o Vlasima F. Ruk iz Širokana kaže sljedeće: „Naši doljnjogradišćani, ovo Čajta, Ćemba, Vincejt i skoro do Bandola, - Ciklin, ta sva doljnja sela, nas ovdašnje blizu gore, blizu Hirschensteina - velu - mi smo Vlahi, velu mi smo manje vridni neg oni.”(1.9.70.)

Gledajući žanrovski, ova znanja formulirana su kao iskaz. Ipak si dozvoljavam reći kako ih ne treba ubrojiti u fantastiku jer svi spomenuti lokaliteti čekaju svoju znanstvenu potvrdu. Tako međurječje Sava-Kupa-Una, koje slavist Gerhard Neweklovsky, a i brojni povjesničari tretiraju kao jak iseljenički centar, dodala bih i mogući teren na kome je bilo moguće vrbovati Vlahe, pa Dalmacija, odnosno njeno zaleđe u tekstovima filologa Tomowa.

Sasvim je moguće da i nedovoljno utemeljene izjave znanstvenika uđu u usmenu tradiciju. Tako je austrijski arhivar J. Loisberbeck smiono interpretirao nalaz povjesničara H. Pricklera o otkriću mjesta doseljenja Vlaha, a pronašao ga je u dvorcu Eberau. Kao mjesto iseljenja navodi se mjesto Sirovica. Kako naziv nije posve čitljiv, Loisberbeck si dopušta da ga identificira kao Žirovac (Dvor) , gdje su naseljeni pravoslavci (Loibersbeck, 1963., 15).

PRAVOSLAVCI piše!

Postoji vjerovanje o Bosnjaku koji je prvi doveo obitelj na brijeg, no umjesto šturog prepričavanja citirat ću jednu od predaja, i to onu o postanku Bandola, koja govori i o dinamici naseljavanja susjednih sela.

Kazivao Franz Pokomandy r. 1905. Snimljeno 30. 6.1985. u Bandolu:

SAD ĆU VAM ALI NEŠTO POVIDATI - kako je došlo naše stanište u voj okolici. Došo je simo jedan ban - azo ta ban je doša simo zis već ljud'. Pak ednoga je (i) ma - toga je posla pod goru tamo na Parapaćev Brig. To je bia, Poropatić se pisa, i danas ož ima to selce to ime. A za njimi su došli edan Bosnjak. Taj je proša na Bošnjakov brig. A taj je ma sobom i gazdu i ta hiža se danas ož zove Gazdina.
I ož edna hiža se zove Bertova. Oti su bili da četirimi.
A kolikimi su u Bandol došli to ne znam, a u Bandol je doša najprvo ta velikaš ban. Potom su došli zopet jedna grupa, a ovi ban je već ma par ljudi pa je posla: „Pojte pod goru!”.
No sad su prošli Bosnjaku, a Bosnjak je posla: „Pojte dalje gori!”. Sad su prošli (u) Podgorje. Zato je tomu selu ime Podgorje. Oto su se nastanili ćudami – već neg u Bandolu. A potom su došli zopet edni, ti su došli isto na Bošnjakov Brig, najprvo k banu simo, onda na Bošnjakov Brig, taj je posla opet Podgorju, a ti Podgorci -što su danas Po(d)gorje – i ti je nisu anemali. -

Sad su (t)e poslali dalje - zato ima ime -Malo Pogorje. Tako su tri Pogorja kad je nisu anemali - svoj' svoje ljude. A ovi ban, ja imam knjige, nisam vam još pokaza, ja imam knjige kaj su u Bandol došli... oto su tri ili četira imena; i Pokomandy je darbaj u tom, u ti knjiga. (O)vi si je doprimija: tržce, poštara, krčmara, i kako ću reć, meštarske. Sad je on u ta s(v)a sela kaj su ka bila, s(v)e simo povlika tako da je oš danas Bandol ki ima devet sel ki su pod nas. A zašto je pak Bandol nasta? On je bia neg ban. Ovi ljudi ki su gori bili pod gorom i Parapašćani i Bošnjakovci ti su mogli reć: „Kamo ideš?” - „Idem k banu... idem u dolinu.” Po tom su mu dali darcuj ... Bandolina -BANDOL. (BANSKA dolina, BANOVA dolina- prim.mand.)

Razjašnjeje germanizama:azo = dakle,anemati= primiti,darcuj (dati) = pridodati

Primedbe:
Bandol nije prvobitno ime naselja; bilježi se između 1496.-1538. kao Rakottas...Ime Bandol postoji u okolici Travnika (Banovina u Nišu,Banat srpski, Banjska Milutinova, Banovci itd..)

Saviture, o tome ja uporno i pričam (nisi gluv kod ušiju i slep kod očiju??')..To što tvoji stari govore srpski kao „gradišćanski Srbi”, to ti samo dokaz da si katoličenjem nekog pretka (silom ili milom) kreiran kao „hrvat”..

Ti i ostali sa otoka,koji posećujete serbian caffe, 100 posto ste srpske krvi (na stranu što govorite srpski)..Samo nekima, kao onaj Ogulinac Vedran Jajobolni, može se osporiti srpsko poreklo..ali tu onda upadaju sve one varijante ko su sad autohtoni neslovenski Huurvati..od Avara do belih turskih Ogura + petljavine sa manžurskim genima (preko Ungra,Madjara) i haustrijske hunije.

Ako ovako nastaviš , na putu si da progledaš i vidiš kako su vas lagali.