Forums : Brak i porodica

 Comment
Odnosi zahladeli zbog daljine
TanjaXYZ
2011-08-23 03:33 AM
Ima li neko u inostranstvu kome su zahladili odnosi sa ostatkom porodice u Srbiji? Evo na primer, ja primećujem da više nikad ne potekne inicijativa od strane njih (majke i oca) za kontaktom. A čim čovek ne razgovara često sa nekim, stvaraju se predrasude, pa se na kraju još manje razumemo.

Cena više nije izgovor, jer postoji besplatni Skajp. Kad uporedim kako su brinuli i kontaktirali pre 15 godina, u zadnjih par godina je situacija kompletno drugačija. Još neki naši odavde su mi se žalili da su uvek oni ti koji moraju da se jave, inače se „oni tamo” ne bi setili.

Možda se u ovom krije i dublje pitanje: kako održavati kvalitetan odnos na daljinu? Da li prihvatiti da kontakt bude manje-više jednostran zbog nekog višeg cilja?

Verujem da u našoj dijaspori ima onih kojiima ovaj kontakt i nije potreban, ali takođe verujem da ih ima mnogo više kojima je ovakav ili neka druga vrsta kontakta sa maticom neophodna, zbog njih samih, dece. Volela bih da čujem kako razmišljate po ovom pitanju.
tesla-
2011-08-23 06:23 AM
To je istina i „njima” je sve nešto teško i te telefon skup,te pismo skupo,te daleko smo,te ne znaju oni tu razliku u vremenu,te...
Kada se nešto treba,onda se zna i razlika i trznu čak i telefonom na minut,ma sve..
Cudi me da im je taj telefon još uvijek bauk i sada kada sam bio tamo ista prica,plase ga se ko'...
Ja nemam roditelje ali rodjaci,uza i sira rodbina mi je tamo...
mrsolj1971
(veterinar)
2011-08-23 09:38 AM
Sa roditeljima dok su još bili živi odnosi nikada nisu zahladili, zvali su prema mogućnostima, a onda su preko skyp-a bili stalno snama u kontaktu. Sa ovim zeninim roditeljima je upravo tako kako ste gore opisali, ocekuju da ih zoves, a ni posle deset godina nisu naucili vremensku razliku... ako i odluce da pozovu pozovu onda kad njima to odgovara, a ako se ne javis jer nisi u mogućnosti, odmah krene ono „ja sam zvao, tebe nema da se javis”. Mene bas briga, mogu lako da ih otkacim, ali žena pizdi zbog njihovog ponasanja, a ne može ništa da promeni, na kraju se distancirala od njih, kurtoazno ih pita kako su sa zdravljem, šta rade i ne ulazi u detalje, a ako oni pokusaju da prebacuju ili se intate, kurtoazno ih otkaci.
obicno
(.)
2011-08-23 10:33 AM
Nije u pitanju samo daljina, kad covjek ne dijeli svakodnevnicu sa nekim onda se polako gube zajednicke teme za razgovor. Ne vole roditelji nas niti mi njih manje ali razgovor se svodi: na kako ste, šta vas boli, imate li lijekove... u povratnom radite li, kad ćete biti slobodni, kad ćete ovamo...
Mi smo „tu” blize i odemo cesce, ali teme za ragovor su vise nego jednolične: mnogo strijih je pomrlo ili nisu vise tu, mladji svijet (i rodbinu) i ne pozanjemo bas nešto jer se vidjamo s vremena na vrijeme.
Ranije su nas njegovi zvali kad neko umre, ocekivali su da ćemo na svaku sahranu putovati stotinama kilometara i uzimati slobodne dane. Kad su napokon shvatili da je to za nas neizvodljivo (nisam bas sigurna da su i shavtili) prestali su nas zvati. Uglavnom zovemi mi, da ih čujemo ili da im kažemo kad ćemo doći. Ranije, u samom početku našeg odlaska u inostranstvo, zvali su nas i da nam kažu šta treba da ponesemo jer je uvijek neko tražio nešto da donesemo: oni nisu nikada ništa tražili za sebe ali zato za svu blizu i daljnju rodbinu. I tu im je trebalo vremena da nauce da to kod nas ne može tako. Malo su se ljutili, mi im „kvarimo obraz” pred rodbinom, ali kako smo mi sve uporno ignorisali: i njihove nadurene face, i prigovaranja i nabacivanja u običnom razgovoru i zahtjeve rodbine... sve smo smjeskom ili „vicom” popratili i ignorisali i sve je jednom stalo.
Zato ponavljam: nije daljina samo učinila svoje i drugi način zivota i drugi uslovi i pogledi... sve to dovodi dotle da imamo jako malo reci jedni drugima.Pa otuda i ona vjecita ispirka: skup telefon.
TanjaXYZ
2011-08-23 01:53 PM
Obično, lepo rečeno...vidim da ste vi našli neki balans, super.
TanjaXYZ
2011-08-23 01:55 PM
Mrsolj, da, teško je preko telefona održavati „zdravu” komunikaciju, pa opet bolje i to, čini mi se...
MAKPO
(uljar)
2011-08-23 06:52 PM
Pa da sam neki telefondzija i nisam bas ;o)
Što se tiče familije to sam već daaaaaavno raskrstio. Ja sam se promenio, ali oni su se brate mili još vise promenili.

Održavam kontakt sa dva najbolja prijatelja i to je jedino sto me još drzi za otadzbinu. Ne zovem često, al' kad na zovem, ispricamo se ko ljudi.

Braca i sestre od striceva, tetki, sve su to bili klinci kada sam ja otisao... nisam ih gledao kako rastu i tu se izgubila ta veza. Rod smo, a ko da nismo. Zalosno.

Pozdrav

kriska
2011-08-23 08:16 PM
Ja se skoro svaki dan čujem sa svojom uzom familijom i prisnim prijateljima. Telefonom, putem interneta - nije bitno, ali svakodnevno smo u vezi.
Uopste ne gledamo na to ko će koga da nazove, mada sam im rekla da oni mene ne zovu telefonom, jer je meni mnogo jeftije odavde da telefoniram.,
i nemojte da zamerate familiji sto vam ne telefoniraju iz Srbije. Nemaju ljudi para, jedva sastavljaju kraj skrajem.
LeaDiKaprio
(shumska)
2011-08-24 04:01 AM
Mislim da se samo sa roditeljima ne prekine ta veza. To ćemo znati i mi kad nasa deca odu u beli svet.
A rodbina i prijatelji - pa normalno je da imaju druge zanimacije, kao i mi naše. Ne znam zašto održavati nešto na silu, ako ne ide ne ide. Otudje se muž i žena sto lezu u isti krevet svake noćia kamo li neće rodbina na drugom kraju sveta.
Prihvatite promenu, Tanja, kao deo zivota. Ništa nije vecito pa ni prijateljstvo, a pogotovu veza sa rodbinom.
Jassy
(:))
2011-08-24 08:12 PM
Onoj osobi kome je stalo da održava redovne kontakte, ta osoba i održava. Istina je daljina čini svoje ali jedino sto možeš uraditi je reci svojima šta te muci i krenuti od toga.

Ja znam da dosta naših starijih ljudi nikako nevoli telefon.
labudica
2011-08-25 11:28 PM
meni je zalosno kad znam kolika je bila bliskost među nama dok smo tamo bili, a kolika je sada kad odemo nakon dugo vremena

ali smo većinom svi prosuti po svijetu pa je tako,

nema ona toplina jaka neka osim kad je baka i djed, e osjeti se veca razlika posto nekako njihova ljubav je jača, pogotovo bakina :)
dalmine
2011-09-04 12:42 PM
daljina..istina je da daljina čini svoje...
da se puno toga promeni..
svi misle da u stranoj zemlji cveta med i mleko..niko od njih nije ni svestan koliko se mukotrpno radi i zaradjuje...
ako ih naviknete da im saljete novac..ponesto kome šta zatreba..super ste..onog trenutka kad zbog vase nemogućnosti to više ne mozete..ispadate najgori...
pre toga se kolko tolko redovno cujete..vise sa ove nego sa one strane..
uvek ista prica..zvali smo niste bili tu..zato kad im nešto treba..dobiju iz cuga...kad odemo u Srbiju..ne vidimo da su se bas nešto i odusevili..vise opet mi nego oni..još se osetimo u nekom trenutku glupo...
šta da kažem..zalosno je sto je tako..ali tako je...
ostalo je možda dve ,tri osobe sa kojima se redovno čujemo na bilo koji način..ovo drugo..ništa..nazalost...
verovatno bismo se redovnije čuli...kada bi svakog meseca slali po 1000e minimum..verovatno..al i onda bi nas u neku ruku mrzeli..
kad nama salje ovoliko..ko zna kolko on ima...
zalosno...
ocigledno da mi koji smo ovde treba da gledamo porodicu sa kojom živimo...da se cuvamo..pomazemo i slazemo..ovo drugo je sve bar po meni pod velikim znakom ???
 Comment Remember this topic!

Looking for Unicorn Gifts?
.