Vise ih je nego sto ikad možemo da pomislimo. Mnogo ljudi koje znate, i to dobro znate, su imali nekakvo iskustvo sa tim bolesnicima. Ti ljudi ne pricaju o tome ako je slučaj bio bas traumatican. I čak i kad nije.

Imala vezu sa djeckom koga su roditelji poslali kod kucnog prijatelja u Skotsku. Taj prijatelj je imao farmu, konje, i imao je dvije kcerke koje su bile oko 13 godina stare isto kao i taj moj djecko. I kada su svi zaspali ovaj kucni prijatelj mu se usunjao u sobu i poceo da ga nagovara da mu sjedne u krilo da gledaju tako film i poceo da ga hvata za genitalije - dijete od 12-13 godina! Kad je taj covjek umro onda su tek sva djeca pocela da pricaju jer su do tada bili odrasli ljudi.

Imala sam i momka kojeg je rodeni brat seksualno napadao kad je bio klinac od nekih 9 godina. Da ne ulazim u detalje, odrazilo mu se na čitav zivot i na sve veze. Jadan covjek.

Oni su mi to rekli samo zato što smo bili bliski i znali se toliko godina - ovaj poslednji je čitav zivot živio sa ogromnom tajnom, a onaj prvi isto tako nikad nikome nije rekao.

A ja - kad mi je otac poginuo 1992, meni je bilo 13 godina. I komsija koji je čitav zivot živio u nasem ulazu i sa kojim su moji bili dobri prijatelji, kaže meni da mu se sin (moj prijatelj istih godina) razboljeo i hoće da mu dodem u posjetu. I ja dok sam se penjala uz stepenice ovaj mamlaz stari prebacio ruku preko mog ramena i ruka mu pala kao slučajno preko moje sise, yebem mu mamu perverznu. Ja u zemlju kad nisam propala dok se nismo popeli na drugi sprat. Ispricam ja to svojoj mami i od tada nikad vise nije ni pozdravila to govno. Ispricam čitav incident svojoj starijoj polusestri. Ona kaže da je bio isti i sa njom i da ona nikad nije nikom rekla kako komsija voli da pipka djevojcice. Eno ga sad u pelenama već godinama ceka smrt. Normalno mi je zao ljudi koji su tako bolesni ali njega nikako nije.

Drugi komsija, 7 dana poslije oceve pogibije, kuca na vrata u 7 ujutru. Pita 'ima li ti mame'? A vidio ju je kako odlazi preko ulice i znao je da nije u kuci. Taj covjek za 10 godina od kako smo zivjeli tu nikad nije na vrata pokucao. Kažem ja 'nema, otisla je kod tetke prije pet minuta'. A ja u spavacici i izasla iz kreveta, konj me probudio. I kaže on meni 'a vidi kako si ti slatka, daj da te jednom poljubim'. I ja zviznem onim vratima ispred njegove face koliko sam god mogla od stida i straha. Posije smo saznali da je taj covjek napadao i djevojcice koje su zivjele iznad nas, i da ga je jedna gurnula niz stepenice. Koja kraljica.

Meni se još uvijek kosa na glavi digne kad se sjetim ovih relativno beznacajnih iskustava, u poredenju sa ljudima koji su prezivjeli prave traume.

Ovakvih kretena je na svakom cosku. Uvijek se pitam šta li to tek rade svojoj sopstvenoj djeci. To su obično ili porodicni prijatelji, ili clanovi uze ili sire porodice, ili komsije...

U zemlji u kojoj živim bi nekakva anketa ljudi gdje su pitani da li im je medu prijateljima i poznanicima i neki pedofil i oko 20% je izjavilo da jeste, sto me sokiralo. Još ih i drustvo pocelo prihvatati ili šta?

Samo 7% od pedofila nisu privuceni i odraslim osobama sto znači da mogu da formiraju veze, imaju brakove, itd. Strasno kad pomislis da neko od tvojih prijatelja može da bude jedan od njih.

Ovu temu pokrenuh jer sam vidjela ovaj clanak.
http://www1.serbiancafe.com/lat/vesti/5/90391/pedofilija-je-najveci-problem-holivuda.html

Da li znate nekoga ko vam se povjerio po ovom pitanju i da li ste imali lično iskustvo sa pedofilima?

Ako može da ne pricamo o tome šta bi mi uradili sa pedofilima (naravno, sve ih treba ili nezakonski pobiti ili kastrirati i baciti u zatvor).

Nego me zanima ta statistika o tome koliko ih znate ili ste imali iskustvo ili znate nekoga ko je imao iskustvo sa pedofilima. Imam osjecaj da ih ima mnooogo vise nego što se prica i nego sto znamo. 4-10% ljudi su pedofili, velikom većinom su muskarci. Znači da smo okruzeni njima, da komuniciramo u svakodnevnom zivotu sa njima, u prodavnicama, na poslu, u komsiluku... STRASNO!