Moje aktivnosti su pretezno solo, ali uzivam i u grupnim aktivnostima:)) ( hot/power yoga, koncerti, pozoriste, galerija, snowshoing, plivanje, sauna, druzenja sa meni dragim ljudima, citanje raznih casopisa, knjiga, razne vrste kurseva...jedva cekam leto, sunce i plazu. Uvek sam nekako kratka s vremenom za sve vrste uzivanja koje volem:)))

Poz

svadjamo se svi zajedno :)
----------------------------
Hhaahahah

Lijepa tema.

I meni je bezveze koliko se porodicno vrijeme ljudi oko nas svodi na konzumerizam. Moja mala porodica nije u tom fazonu. Evo par primjera kako smo nas cetvoro provodili porodicno vrijeme u zadnjih mjesec-dva:

- klizanje, sankanje, pravljenje snjeska
- odlazak u Science Centar (uzeli smo godisnju clanarinu) – izlozbe su velikim dijelom prilagodjene djeci, i imaju mali milion aktivnosti iz kojih djeca mogu da nauce razne naučne principe, ali uglavnom se svi maksimalno zabavimo. bili smo 4 puta ove godine i još nismo uspjeli da obidjemo sve aktivnosti!
- slusamo muziku i plesemo (ovo ja i djeca, muž ne)
- kuvamo zajedno – ovo je djeci velika uzivancija, pogotovo ako ima dosta da se mijesa, umace ili mijesi :)
- čitamo knjige za djecu zajedno – moja djeca obozavaju da im čitamo price i onda ih poslije diskutujemo
- kreativne aktivnosti – zajedno crtamo i slikamo (ovo ja i djeca, muž ne)

To mi na brzinu pada na pamet, a ima tu toga još... trosim bas puno energije na to da provodimo kvalitetno zajednicko vrijeme.

ja imam pitanje i molila bih za iskren odgovor.

Kad vi nađetevremena za sve to, mislim carijera, cista kuca, kolaci, romantika s muzevima/ženama, vrijeme s djecom, izlasci, docekivanje prijatelja, piskaranje po internetu dan/noć..itd?

Kako se postaje tako savrsena osoba da sve ide lako, da za sve imaš i vremena i volje i nejma problema nikakih. Mislim kako se pronalaze dobro placeni poslovi koji ne zamaraju i ne uzimaju puno vremena?

kako se stvaraju poslusna djeca koja se vazda interesuju za stvari koje vi odlucujute da su dobre za njih? Kad pronadjete vrijeme za djecije treninge, nastupe, rođendane kod prijatelja..i sve to s jednog kraja grada na drugi?

Kako izbjegnete sefa i vikanje u uho:„dead line”?

Kako nagovorite muzeve da vam pomazu u kuci i daprovode vrijeme s djecom poslije posla? Mislim bez svadje galame, prijetnji razvodom i te stvari?

Kako se nalazi volja za budalasanjem s djecom dok frizider kipi od racuna?

Hajd ko će prvi da odgovori?

Pa ja nemam vremena za sve sto ti navede, ali imam za ponesto sto nije navedeno. Kolace ne pravim gotovo nikad, kuham „brza jela”, samo ponekad vikendom spremem nešto zahtjevno. Ponekad izadjemo na veceru, ponekada porucimo… Nismo nikada gladni. Muž i ja nismo nešto romanticni, vise polazemo na razgovore a za to imamo vremena gotovo svaku vece, vikend i naravno „sve sto uz to još ide”…onda kad idemo u krevet. Za dijete više ne trebam vrijeme sem za zajednicke razgovore gdje se i on ukljuci. I kad je bio mali imala sam isto tako malo vremena: nisam sa njim pravila kolace… radila sam puno radno vrijeme i još uz to isla na predavanja, polagala ispite. Muž i ja smo ga na smjenu odvodili i dovodili na aktivnosti a ponekad su uskakali i drugi roditelji od njegovih drugara… Bilo je sve uvijek na knap. Prijatelja sa kojim se posjecujemo ovdje imamo jako malo, za vise nemamo ni vremena ni interesa. Sa onima sto su daleko vidjemo se oko nove godine, ponekada za godisnji odmor, za praznike. Izlazimo ponekad uvece, cesce vikendom i uvijek sve unaprijed planirano (termin-kalendar imam uvijek pri ruci i uvijek je pun). Piskaranje po interenetu: uglavnom na kafe-pauzi na poslu, ponekd pred spavanja. I to sve samo zadnjih par godina, ranijih godina nisam kuci ni sjedala za kompjuter jer sam na brzinu kuhala i zurila na predavanja, po dijete, u kupovinu, kod frizera… Muza nisam ninasta nagovarala, on je sam znao šta mu je raditi i u kuci i oko djeteta…imao je vremana koliko i ja, a ponekada i manje. Oboje smo za kucu i familiju, i ako imamo ponekada razlicit pristup stvari imamo isti cilj i to nas održava sve ove godine braka ( a ima ih preko 20). Za svadju i nemamo bas nešto vremana a ni potrebe. Moje dijete nije idealno, ali ja veliki radnik i borac: sve je pokupio od roditelja, ili bolje reci roditelji ga nisu zavaravali kako nešto pada sa neba... Na poslu sam radila kao konj, na svakom na kome sam radila (a na zapadu sam pocela „od metle” i na glavu sam se usadila da je sto prije bacim iz ruke!). Sada vise nisam tako mlada i tako puna snage kao nekada, a i mnoge strasti su splasnule… Ali nisam još umrla, niti se želim ziva zakopati, eto još mi dodju iskrice u ocima: hoću vise i dalja, iako mi nije vise potrebno. Bila sam do prije par godina trostruka osoba, zato mi se sada čini da sam lijena, a u stvari živim samo sasvim normalno i to je to.

obično(.), svidja mi se tvoja prica, iako kažeš da nisi romanticna, uvek ima nečeg romanticnog u tome kad ljudi bez foliranja žive, i bez foliranja pricaju o svom zivotu.

Ja usisavam svako drugi ili treci dan,a kad usisavam ujedno i prasinu prebrisem :))

Porodicne aktivnosti
Republica
(®)05. mart 2011. u 10.08Kako postizhete porodicnu harmoniju aktivnostima ?

*

Nazalost, ne mogu se bas pohvaliti da sam imao uspeha u tome. Svaki je jadan koji živi dva zivota (na dve strane), a od 1996-e ja živim tri zivota u tri ili 4 države. Nisam ovo pisao da bi nasao opravdanje za svoje druge nedostatke, ali ima tu svega.

ps
Sada kad smo sami, možemo kako hoćemo, ali mislim da nije to TO.