sinoć sanjam, a ne sanjam inače ništa jer kako legnem tako zalijepim, sanjam da sam rodila dijete, te musko te zensko, mijenja se pol bas ko u snu. I dijete place, ja spavam u krevetu i ne mogu da se podignem, ni oci da otvorim od umora i zelje za snom. Fino mi doslo da placem od nemoci. Onda vidim mama se ushodala priprema flasicu, ja nekako isgovorim da mi donese dijete na ruku da podojim da ne daje flasicu, a ona pita jel imam mlijeka kao nešto joj moje grudi premekane izgledaju. Ja pogledam i stisnem jednu dojku i stvarno mekana ali mlijeko sprica iz svih pora na bradavici. Ona opet kaže da nije dovoljno, ja od umora ne mogu da se prepiram, kažem joj da mi da dijete pa koliko toliko da pojede a da ga dohrani flasicom.
I donese ona meni dijete, ja onako lezeci oslobodjam dojku a nekakav konac se upetljao oko bradavice, jedva ispetljam, ruke teske, glava hoće samo jastuku i pokusavam da nastimam bradavicu djetetu u usta i već se ukocila ocekujuci bol kad ono tek povuce mlijeko ali nije bilo boli, samo neka ljepota i blazenstvo. I spade umor. Jedino mi nije jasno kako to da dijete imalo Kinesko lice i da mi nije smetalo, mada ih inače ne mogu podnijeti?

Elem ili sam zapamtila umor kad imaš malu djecu ili je san o nečemu sasvim drugacijem?