IZ PSIHOANALITIČKE PRAKSE
Prirodni elektrošokovi
Većina ljudi ima sasvim pogrešno shvatanje košmarnih snova, kao nečeg krajnje negativnog, pa čak i bolesnog. Ta višestruko štetna zabluda, nažalost, vlada čak i među nekim stručnjacima, odnosno psiholozima i psihijatrima.
Košmarni snovi ili noćne more, kako se još nazivaju, prate čoveka verovatno od vremena kada je počeo da sanja. Oni se češće javljaju kod dece nego kod odraslih, što je od značaja za njihovo razumevanje i upućuje nas da je ovaj fenomen primarno vezan za psihologiju deteta, a ne odraslih. Jer, dete je nesigurno, nesamostalno i zavisno, što nam saopštava putem svojih košmarnih snova, čak i kada takvi snovi imaju manipulativni karakter.
Košmarni snovi i kod dece i kod odraslih često nemaju razrešenje, a osoba se budi u paničnom strahu. Ovo ukazuje da u njihovom životu postoji nešto veoma bolno i veoma pogrešno, s čim nemaju ni snage ni hrabrosti da se konfrontiraju i da to razreše, tako da se svestan deo ličnosti ponaša ignorantski i kukavički u odnosu na poruke nesvesnog, koje su sadržane u košmarnim snovima.
Pokušaću sve ovo da potkrepim s nekoliko primera, jer, kao što s pravom kaže Marča Elijade: „Ništa ne vredi toliko, koliko dobar primer, konkretna činjenica”.
Članica jedne od mojih grupa za analizu snova, u srednjim godinama, udata, majka dva odrasla sina, od svoje dvadesete pa sve do tridesete godine, veoma često je sanjala ogromnog pauka, od kojeg je dva puta manja, a koji ide na nju. Budila se s vriskom, gušeći se u paničnom strahu.
U radu na ovom košmarnom snu otkrio sam identitet pauka na koga je snevačica asocirala svoju majku, koja je oduvek težila da sa ćerkom napravi simbiotski odnos, koji je snevačica izbegavala koliko je mogla, jer ju je takav odnos gušio. U periodu između dvadesete i tridesete godine, kada je snevačica tražila svoj identitet, majka ju je veštim manipulacijama sprečavala i sabotirala sve ono što bi išlo u prilog njenom odrastanju i osamostaljenju.
Ovakvo ponašanje majke je kod snevačice izazivalo snažnu agresiju, koju je morala da potiskuje, kao i želju da majka umre. To je dovelo do veoma izraženog osećanja krivice, a time i do košmarnog sna sa ogromnim paukom, koji simbolizuje njenu posesivnu i agresivnu majku, koja hoće da je kazni i uhvati u simbiotsku mrežu. Veličina pauka ne svedoči samo o veličini majčine dominacije, već i o veličini snevačicinog straha i osećanja krivice.
Jung govori o jednoj opatici koja je došla kod njega na konsultaciju, uplašena i zbunjena čestim košmarnim snovima u kojima se nalazila u javnoj kući, radeći kao prostitutka, što je, po njenom mišljenju, bilo sasvim u suprotnosti sa „svetačkim” načinom života koji je vodila. Svakako da nije bilo potrebno puno majstorstva da se shvate ovi košmarni snovi, tim pre što se radilo o mladoj osobi, koja je potpuno zanemarila svoj seksualni život. Ovi „skaredni” snovi su imali kompenzatornu funkciju, nadoknađujući ono što je snevačica u realnosti potpuno zanemarila, a što se u ekstremnoj formi pojavljivalo u njenim snovima, s ciljem da je upozori na necelishodnost zanemarivanja nagonskog dela ličnosti.
Studentkinja, veoma simpatična i komunikativna, imala je preko godinu dana, skoro svake noći, veoma izražene košmarne snove, posle kojih se plašila da ponovo zaspi. U radu na njima, u iskustvenoj grupi za analizu snova, došao sam do zaključka da je majka veštim manipulisanjem uspela da ćerku potpuno odvoji od oca, za koga je devojka bila veoma vezana. Kao posledica tog i takvog odvajanja pojavilo se kod snevačice veoma izraženo osećanje krivice, koje je potiskivala, što je i rezultiralo pojavom masivnih košmarnih snova, koji su imali funkciju samokažnjavanja. Zbog tih snova je bila kod više psihijatara koji su joj davali medikamente, ali se košmari nisu ni smirivali ni povlačili. Roditelji su čak planirali da je vode u Beč, ali se nekako u to vreme uključila u jednu od grupa za analizu snova i tokom rada na svojim snovima shvatila njihov smisao, ponovo uspostavila prisan kontakt sa ocem i košmari su se potpuno povukli.
Jedan san može biti vrlo neugodan, ali je uvek koristan, uključujući i košmarne snove, koji nam ukazuju da u nama ili izvan nas postoji nešto što je neophodno da menjamo, a pred čime zatvaramo oči, jer nemamo ni hrabrosti ni energije da se sa time konfrontiramo i da problem razrešimo.
Stoga ću reći nešto veoma paradoksalno, ali u paradoksima se često, kao što ističe Jung, nalazi istina – radujmo se svojim košmarnim snovima, kao svojim najboljim prijateljima, koji nam saopštavaju nešto vrlo neugodno, ali višestruko korisno, pa ako ih poslušamo, ne nabijamo „glavu u pesak” i pređemo u akciju, u smislu razrešenja problema koji su doveli do njih, doći će i do njihovog povlačenja.
I na kraju pogledajmo šta o košmarnim snovima kaže najpoznatija Jungova učenica Mari Luize fon Franc, koja je imala ogromno iskustvo u tumačenju snova, uključujući i one košmarne:
„Noćne more su snovi od suštinske, vitalne važnosti. One nas bude krikom. To su elektrošokovi koje priroda primenjuje kad hoće da nas pokrene... Završna scena sna, ona pri kojoj se budimo, predstavlja onaj aspekt koji nesvesno zahteva od nas da na njega obratimo pažnju. Zato noćna mora, odnosno košmarni san, postaje prava šok-terapija. Ona nastoji da nas trgne iz duboke, nesvesne sanjivosti u vezi sa nekom opasnom situacijom. Činjenica da imamo noćne more znači da se nalazimo u psihološkoj opasnosti, ali da smo u predubokom snu i da te opasnosti nismo svesni. Otuda je potrebna noćna mora da nas probudi, koju odlikuje izvesna hitnost, kao da nesvesno kaže: Gledaj ovamo, ovaj problem je neodložan.”
Zato sanjajmo i ne plašimo se svojih košmarnih snova, već im se radujmo i razmišljajmo o njima kao jedna moja veoma darovita i inteligentna učenica koja kaže da ne bi menjala jedan svoj košmarni san za deset lepih snova.
Ivan Nastović
objavljeno: 13/06/2009
http://tinyurl.com/34v8zh9