Stari Rimljani su imali poslovicu „Najveca umjetnost je upravljati državom” (Ars summa est patriam regere).

Lako je obecavati i uvijek biti u pravu ave dok se ne osvoji vlast. Tek tada nastaju problemi.
Zanimljivo da priceve, prestolonasljednike, uce kako se vlada sve od rođenja pa dok ne postane car ili kralj. I pored tolikih priprema, kada preuzme krunu, čini početnicke grkeske. Zivot i dogadjaji su kompliciraniji nego st se mogu predvidjeti i unaprijed nauciti.

Ovaj primjer sam napisao da bi bilo razumljivijr što se dogadja kada laici u demokracijama pruzmu vlast nakon izbora. Narod bi to rekao poslovicom „kao prasae u vinogradu”. Upravo tako. Dobar period vremena svakom covjeku treba samo da shvati vrsenje vlasti. A vrijeme prolazi i konstantno cine se greške. Odmah vidljive, ili tek nakon nekog vremena,. Mi opet konstatiramo „vlast ne valja”. Pa naravno da ne valja. Da bi netko poswtao frizer ide u skolu i praksu do tri godine. Znaci uci. Usporedimo sada samo yaj nauk i kada izabrana osoba, laik, preuzme vlast. i dok on nauci samo snovne elrmente vrsenja vlasti, prođe izborni period, a opozicija piše greške. I tako u nedogled.

Nije lako vladati.

Sjetimo se klintona i obame. Za predsjednicki period od osam godina postadose starci...

Nisam sklon da neku vladajucu garnituru anatemisem iz prve. Eto da nastavim tvoju misao: Koštunica i Djindjic su bili obrazovani. Obojica doktori nauka i to0 ia drustvenih oblasti. Ocekivalo se od njih mnogo, a dali su ništa.
Na drgoj strani imamo Jozu bravara (ako je to on), koji je vladao iznad svih ocekivanja. Uspio je sto nikome do sada, a bogami i poslije njega, nije uspjelo.
Kao prvo ujedinio je i fantasticno kontrolirao „rogove u vreci” - jugoslavenske narode. Borbeni a i poslijeratni mora bio je kao nikada u historiji.
Svi se bunili i istovremeno svi bili zadovoljni.
Iz ova dva primjera ocigledno je da nema pravila u efikasnom vrsenju vlasti...