Nisam bas neki istoricar, ali oni koji jesu kažu da je slava postojala kod Srba i prije nego je postala krsna, tj paganski obicaj obiljezavanja sveca zastitnika postepeno je zamjenjen slavljenjem ili poznatih stvarnih licnosti iz ranijeg hrišćanstva proglasenih svecima (Sv. Nikola, Sv Dimitrije) ili onih cije postojanje zvanicna istorija ne potvrdjuje, kao sto su andjeli cuvari (Sv Arhangel Mihailo), jevrejskih proroka koji su po bibliji zivjeli stotinama godina prije Hrista (kao Sv Ilija za kojeg kažu da je živio u 9 vijeku BC) itd.
Ne ulazeci u teorije ko su i dje su bili Srbi prije nekoliko hiljada godina i šta su tada slavili, danasnja pisana istorija pominje razne srpske vladare cija se vladavima povremeno odnosila i na razne dijelove danasnje HR, pogotovo Dalmacije, već od 6 vijeka pa do podjele hrišćanstva na pravoslavne i katolike u 11 vijeku. Dakle Srbi su bar jedno 300-400 godina kao (uglavnom) hrišćani slavili neke slave a da nisu bili ni pravoslavni ni katolici.
Ne znam da li su pape i Rim zabranjivali slave dalmatincima koji su u nekad doba postali katolici, ali ocigledno su se ti obicaji dugo bili zadrzali i među mnogim dalmatincima, a tu i tamo i dalje postoje. Neki hrvat je napisao cijelu knjigu o tome koja se zove:
Podrijetlo običaja krsne slave kod dalmatinskih katolika:
https://hrcak.srce.hr/en/file/398039
„U Vrgorcu su uvjerljivo najzastupljeniji Svi sveti (65%), a slave
se još sv. Ivan apostol, sv. Mihovil i Uzvišenje sv. Križa (Banović, 1985, 268–275).
U Boki je zamjetna dominacija Svi svetih, a u Konavlima dominiraju slave posvećene Blaženoj Djevici Mariji (Velika Gospa, Mala Gospa i Gospa od Anđela)
(Mitrović, 1912, 395–396”
