GLAS RADNOG NARODA KAZAHSTANA MORA DA SE ČUJE
12. januara 2022
Kazahstan prolazi kroz težak period. Dugo zadržavano narodno nezadovoljstvo izbilo je u masovno ogorčenje i proteste.
Svaki široki pokret ima više komponenti. Događaji u Kazahstanu uključuju društveno nezadovoljstvo, aktivnosti „pete kolone” i akcije terorističkih grupa. „Peta kolona” uključuje ekstremiste koji se priklanjaju radikalnom islamu, brojne nevladine organizacije koje neguje Zapad, pojedini pripadnici bezbednosnih i vojnih zajednica koji traže priliku da pecaju u nemirnim vodama i oligarhijske klanove koji su spremni da iskoriste masovne proteste u svojoj borbi za snaga.
Bratski narodi Rusije i Kazahstana povezani su vekovima zajedničke istorije. Zajedno smo stvarali Sovjetski Savez, gradili i izvojevali pobede, ponosili se izuzetnim ekonomskim i društvenim dostignućima. Zajedno smo oživeli integracione procese stvarajući EvrAzEZ, ŠOS i ODKB.
Danas naši drugovi i prijatelji prolaze kroz period iskušenja i nevolja. Kazahstan su zahvatili masovni protesti. Južna prestonica – Alma-Ata – doživela je krvave nemire koji su odneli mnogo žrtava i doneli razaranja. Tačna i sveobuhvatna procena događaja treba da uzme u obzir mnoge stvari. Jasno je da je situacija u Kazahstanu direktna posledica tragedije koja je sve nas zadesila pre trideset godina. Raspad SSSR-a, odricanje od socijalističkog sistema i sovjetske vlasti postavili su brojne mine pod novim „nezavisnim demokratskim državama”. Divlji kapitalizam u koji su uronjene sovjetske republike neizbežno je osudio narod na siromaštvo i bespravnost, stvarajući užasnu nejednakost. Isto tako, naši narodi su postali izuzetno ranjivi pred spoljnim pretnjama.
Suprotno obećanjima liberalnih stručnjaka, nove države nisu postale punopravni članovi „civilizovanog sveta”. Globalni kapitalizam ih je sveo na ulogu sirovinskih dodataka i tržišta, izvora jeftine radne snage i piona u geopolitičkim avanturama imperijalističkih sila.
Kazahstan je krenuo ovim klizavim putem. Moderne industrije su nestale u septičkoj jami privatizacije. Robni sektor je dat u zakup stranom kapitalu. U naftnom sektoru dominiraju Chevron i Ekkon Mobil (SAD), Total (Francuska) Roial Dutch Shell (Velika Britanija i Holandija). Transnacionalna korporacija AlcelorMittal postala je novi gospodar industrije čelika.
Kazahstanska buržoazija u nastajanju, blisko povezana sa prekomorskim kapitalom, profitirala je od eksploatacije republičkog rada i prirodnih resursa. Baš kao u Rusiji ili Ukrajini, išlo se do kraja u procesu „primarne akumulacije kapitala”. Mnogi od najbogatijih ljudi su postali deo establišmenta. Kao skoro svuda na postsovjetskom prostoru, Kazahstan je stvorio oligarhijsko-kompradorski sistem tipičan za divlji kapitalizam.
Nejednakost u republici je stalno rasla. Narod dobija sitne komadiće nacionalnog dohotka. Nejednakosti u bogatstvu i društvene tenzije su rasle. 2011. štrajk naftaša u Žanaozenu doveo je do sukoba u kojima je poginulo 16 ljudi. Vlast je svoj odnos prema narodu pokazala podizanjem starosne granice za odlazak u penziju na 63 godine za muškarce i žene.
Pandemija koronavirusa konačno je razbila mit o „socijalnom miru” u Kazahstanu. Čak su i zvanične brojke o siromaštvu rasle. Sa svetskim nivoom siromaštva od 5,5 dolara dnevno, svaki sedmi građanin je ispod granice siromaštva.
Prema anketama, procenat domać́instava koja ne mogu ni hranu da stave na sto porastao je sa 3 na 13 odsto. Još 44 odsto kaže da ima novca samo za kupovinu hrane. U međuvremenu je broj dolarskih milijardera porastao sa četiri na sedam procenata, a njihovo zajedničko bogatstvo se skoro udvostručilo. Štrajkovi su u kazahstanskim preduzećima u toku poslednje dve godine. Najveći protesti bili su u zapadnim regionima. Iako su ovi regioni glavni proizvođači izvoznih proizvoda – nafte i gasa – oni takođe imaju najviši nivo nejednakosti u zemlji. Hiljade ljudi su bile ljute zbog zaostalih plata i otpuštanja i zahtevale već́e plate kako bi nadoknadile stalni rast cena. Čak i prema zvaničnoj statistici, inflacija hrane u zemlji je bila 20 odsto u poslednje dve godine.
Vlast je ignorisala legitimne zahteve naroda. Pokazalo se da je socijalna podrška tokom pandemije bila neadekvatna. Ljudi su bili ljuti i zbog oštrih karantinskih mera. Kao i Rusija, Kazahstan je proživeo katastrofalnu „optimizaciju” zdravstvene zaštite, što ih je učinilo ranjivijim na epidemiju.
https://cprf.ru/2022/01/the-voice-of-the-working-people-of-kazakhstan-must-be-heard/
https://tinyurl.com/yy ejtpuy