News
Sports
Celebrity
Lifestyle
Forums
Cooking
Classifieds
Forums
:
Trudnice i mamice
+1 / -0
+1
Zivot i bolje sutra:)
skoljka
(student)
2014-03-11 11:55 PM
Opet ja sa svojim svakidasnjim jadikovkama:)
Čitam knjizicu Bringing up bebe ( preporucujem) i tako mislim kako potpuno mogu da se identifikujem s tom zenom amerikankom koja sad opisuje svoj zivot u Parizu. Kroz sve se provlaci ta veca doza neuroze, i mame i djeca americkog porijekla i vidim svoju djecu i sebe ovako neuroticnu i ne mogu da se ne pitam kad brze postadoh ta americka mama. Sjecam se kad sam ovdje dosla pa mi ta djeca što se valjaju i tantrumiraju po podovima prodavnica bila strasan prizor da bi na kraju to dizivjela od svog djeteta. Pa, mislim stvarno. A, tek sa dvoje trka nonstop, nivo neuroze na vrhuncu, samo sto sve ne eksplodira. Pa, nek ide sve tamo negdje, i kad je kao uzivanje, to traje u minutama i onda opet frka. U svemu neka kompeticija, koji je bolji vrtic, pa skola, pa aktivnosti, inekako nema opustanja, bombardovanje raznim ponudama, dal će skijanje, tenis, francuski, balet il možda sve, a ja još i nisam neka ambicija, pa se tako osjecam, htjela bi nekako osrednji zivot, da se vise smijemo i uzivamo, al to kao da je u ovoj trci frci nemoguće postici.
Stvarno oceania i ostale francuskinje, dal je to sve toliko razlicito tamo kod vas preko okeana u toj obecanoj zemlji Francuskoj:) Jer ako jeste da ne tracim vise zivot na ovoj strani svijeta;)
Mene u posljednje vrijeme mnogo brine kako će taj tempo i to ludilo i stres da se odrazi na moje zdravlje. Ja sam bas podlozna stresu, u posljednje vrijeme razmišljam da kvitam posao i odem s djecom kod svojih u bg, da se povratim, 5 godina sam već u ovoj centrifugi, s poslom, djecom, muzem i nikakvom pomoći skoro. Treba mi neka druga perspektiva na zivot, injekcija nade u bolje sutra :)
Eto, nadam se vas ne udavih, kako to sve ide kod vas?
+1 / -1
0
-afrodita-
(♫)
2014-03-12 01:44 AM
Da kvitas posao a?
Ako kvitas, prelazis u desperate housewives kod effke u tabor, pa ti vidi:)
+1 / -1
0
-afrodita-
(♫)
2014-03-12 01:44 AM
A na temu nemam šta da ti kažem, nisam pametna ni za sebe:P
+0 / -1
-1
Barilli
(bez_izuvanja)
2014-03-12 01:57 AM
Ma kakvo kvitanje, kakav Beograd. Nadji au pair i da te bog vidi. Dok deca ne izrastu iz tih nezgodnih godina. A jesu vampiri vala, cede te dok i poslednju kap ne iscede
+0 / -0
0
-afrodita-
(♫)
2014-03-12 02:03 AM
Da.. Moja 2 su u skoli, a treci ide 4 dana po 5 sati u obdaniste, uzivancija:)
Stress free:)
+1 / -0
+1
elastigirl
(mrs. incredible)
2014-03-12 02:14 AM
Moj savet je:
1. otkaz - nisu sve domaćice očajne ;-)
2. selidba u mesto sa mnogo boljom klimom - doduše ti to već imaš tu gde si, ne moraš da mrdaš :-)
3. česte šetnje pored okeana - koji je tebi blizu ali može i joga ili neki drugi sport da pomogne :-)
4. pored vežbi za telo obavezno vežbaj i moždane vijuge - čitaj knjige koje ranije nisi stizala da pročitaš, počni da učiš novi strani jezik, da sviraš novi instrument,... :-)
Javi ako probaš ovaj recept, znam pouzdano da radi ;-)
+0 / -0
0
skoljka
(student)
2014-03-12 02:16 AM
:) ma, to bi ja vrlo privremeno u taj tabor, dok se izvucem iz ove krizne mentalne situacije. A onda u nove radne pobjede. Uzgred receno, u ovoj knjizi sto spominjem zenskica piše kako u Francuskoj slabo postoje ti desperadosi od žena i na njih se ne gleda bas pozitivno za razliku od Amerike gdje je to vrlo prihvaceno i rasprostranjeno. E sad ona rece to je zbog jeftinih vrtica, sistema i šta ja znam. Bas me interesuje mišljenje nekog ko je na terenu.
Što se mene tiče, ja u stvari volim da radim, al to da se ocekuje svuda vise nego maksimum da izvlacis na dnevnoj bazi to me melje.
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
2014-03-12 02:19 AM
Elasti, skoljkina deca su mala, treba tu još radne snage, ne bi ona mogla pored okeana da se jogira. Moji su negde između skoljkinih i tvojih, pa evo polako tek mi se ukazuje svetlo na kraju tunela, od sep oboje u istoj skoli, jedva cekam
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
2014-03-12 02:25 AM
Sve žene koje znam ovde da rade i da su zadovoljne imaju pomoć around the clock, ili babe i dede ili live in nanny. Ne može se sve postici pa da si energizer bunny. Meni je najveci stres bio i ostao nedostatak kvalitetnog a pristupacnog obdanista. Ovde je sve brze, stresnije nego u Evropi.
Francuzi imaju besplatno obdaniste od 3 godine, a možda i ranije. Lako je njima da budu opusteni, kad žive u socijalno uredjenoj zemlji. Bolje da se ne nerviram pred spavanje
+0 / -0
0
skoljka
(student)
2014-03-12 02:32 AM
:) elasta, možda je sve u nedostatku vitamina D:) mada ove godine nam dobro ide, danas sunce i 15 stepeni, divno !
Barili, znaci bg nula bodova:) Da, bas tako djeca crpe energiju bjesomucno. Ja sam posle pola dana provedeno s njima već ni za šta.
+0 / -0
0
skoljka
(student)
2014-03-12 02:41 AM
Barili pišemo u isto vrijeme:)
Starija cerka kreće u skolu ove godine, jedva cekam, $800 vise na racunu mjesecno, yay! Polako isplivavamo na povrsinu.
Dzogiranje pored okeana, planinarenje i još mnogo stosta, nekad bilo...ma, biće ponovo, samo ne crkni magarche dok trava ne naraste:)))
elasta,bas mi se svidja tvoj zivot u snu snova:)
+0 / -0
0
BEHEPA
2014-03-12 02:49 AM
Skoljka, sapatnice, šta da ti kažem sem da saucestvujem ;).
Moji sad idu u skolu zajedno pa sam rasterecenija za mrvicu, ali sto drugih stvari i problema imam o kojima moram da mislim, radim. Dovoljno me iscrpe za tih sat pred skolu da mi posle treba dva sata da se oporavim pre podne, a kad odem po njih, pocinje opet zurka. Uvece sam k'o iscedjena, naravno, mentalno.
Samo da mi se ne pojavi neko sa savetom kako je „sve u organizaciji”. ;) Ma jasta!
Barilli, sad ocekuj pitanja a la „a šta, Amerika nije socijalno uredjena?!” :))
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
2014-03-12 02:50 AM
U Bg idem svakog leta. Lepo je, opusteno, dam decu u priv. obdaniste, odmorim se posteno. Međutim, malo mi je već dosadilo, dugacak put, deca još mala da bi mogli sa njima negde da putujemo po Evropi, da ih ostavis negde komplikovano, svi stari, bolesni, vrucina.
Mnogo mi je znacilo kad su bili mladji,, sina sam vodila kod logopeda, sve je povoljnije, pristupacnije. Njima je prijao kontakt sa familijom i prijateljima. Možda nije loše, ako mislis da ćeš lako naći ponovo posao, da odes na jedno 6 mes-godinu dana. Nadam se da će se javiti mame koje su to već uradile, pa se posle vratile u Ameriku. Ima ih na ovoj diskusiji, pa da ti iz prve ruke kažu kako to izgleda
+0 / -0
0
elastigirl
(mrs. incredible)
2014-03-12 03:11 AM
He, he, pa onda lako možeš da rešiš problem ako je vit D u pitanju ;-) Moja deca sad jesu velika, ali su imali 3 i 5 godina kad smo se preselili. Ćerka je tada krenula u Kindergarten a sin 3x nedeljno u predškolsko tako da sam imala sasvim dovoljno vremena za sebe a i kad sam htela da idem na vežbe sa njima nije bilo toliko komplikovano jer sam išla u klub gde možeš da ostaviš decu u igraonici dok vežbaš. Kao kroz maglu se sećam koliko je naporno bilo sa manjom decom pre samo par godina, eto kako se brzo sve zaboravi!
+0 / -0
0
Hobbit
2014-03-12 04:11 AM
Ja radim puno radno vreme i u fazi sam menjanja posla, tako da ćemo se preseliti iz provincije u kažu, najlepsi grad Nemacke. Dobila sam ponudu za dream job, koji će ukljuciti i po neki poslovni put po Evropi i jednom godisnje Kalifornija :-). Nije namera da se hvalim, ali kada nešto volim da radim, nije mi problem.
Imam jedno dete i to je mnogo drugacije nego dva; na trenutke nije lakse jer kada imate 2 deteta, oni se ponekad zajedno igraju i zabave, ovako kada je jedno, uvek je upuceno na roditelje.
Problem vremena i organizacije sam resila tako da malecki (još malo pa 5 godina, a bila sam na Republikinoj listi :-)) ide u vrtic gde ga ja odvedem ujutru, a nany ga pokupi u 5 sati ili malo ranije, odvede kuci i da mu da jede ponovo ako hoće, dok ja ne dodjem.
Kucu ne cistim i rucak ne kuvam, osim nedeljom. Skoro sve moje slobodno vreme i vikendi su posveceni detetu, za sve kucne poslove platimo da budu obavljeni. Na sve to ode nešto više od četvrtine moje plate, a plata za uslove Evrope nije losa. Vrtic kao sto znate, u Evropi ne kosta puno, čitav dan sa obrokom je 200 eura.
Ja lično ne bih mogla da prestanem sasvim da radim, ali da cistim, perem, peglam i kuvam rucak svaki dan, e bez toga mogu bez problema :-). Na kraju, jedini pametan savet koji mogu da dam je, ako mozete, platite za sve te dosadne kucne poslove i posvetite sve svoje vreme onima koje volite. Isto kao i garderoba, otarasite se svega suvisnog, kako aktivnosti, tako i ljudi koji vas smaraju i samo crpe vasu energiju.
+0 / -0
0
-Layla-
2014-03-12 04:43 AM
Hobbit, u Holandiji vrtic bez rucka, 5 dana 1500 eura. Gde još i nanny da placam.
+0 / -0
0
-Layla-
2014-03-12 04:47 AM
Pomoć u kuci htedoh reci. Ne znam, na papiru sve to primamljivo deluje, ali ni ja ne znam kako da smanjim stres i da se vise posvetim uzivanju. Mislim da svi oni koji ne dobijaju neku pomoć sa strane a imaju decu i rade, žive u nekom konstantnom stresu. Ne znam iskreno da li je zivot u Francuskoj toliko opusten. Možda vise izlaze, uzivaju u lepim stvarima, ali ne znam da li su opusteni.
+0 / -0
0
hana-banana
(.)
2014-03-12 06:49 AM
Meni je vrijeme najveca stavka.
Zatvoreni smo u kuci, hiberniramo već mjesecima i stvarno se covjek dovede u neku kolotecinu, zima je za mene enegetski vampir.
Mi se stvarno trudimo, zujimo makar po zatvorenim mjestima, da smo van kuce a da ne osjetimo zimu, ali i to je već otrcan fazon.
Ljeti je sve lakse, a ko živi u permanentnom ljetu (ili tu negdje), pa ja ne mogu zamsiliti da neko ima problema među palmama! :) Zezam se naravno, ali ja sam bas water baby - voda, plaza, sunce i ja sam srećna.
Ja sam za varijatnu Srbija, možda te malo izbaci iz kolotecine i da ti neki podstrek. Ako ništa makar ćeš imati pomoć oko klincadije dok si tamo.
+0 / -0
0
Hobbit
2014-03-12 07:01 AM
Lele Layla, katastrofa! Vrtic+nanny+pomoć u kuci me kostaju manje od te tvoje cifre. Nikada se vise neću zaliti na Nemacku.
I ceo taj proces da nađeteosobe koje će vam efikasno pomoći je izvor stresa bez kraja. Bilo je takvih „dama” iza kojih smo i ja i MM cistili :-). Jednu smo uhvatili u sitnoj kradji, od jedne druge je moj klinac samo bezao. Ali smo i mi malo ocvrsnuli poslednjih godina, tako da ako imamo novu osobu, damo joj listu svega što se treba radi maltene na dnevnoj osnovi i ona samo treba po tome da ide, nema zabusavanja. Kada sve bude gotovo, slobodno. Ponasam se onako kako se prema meni neko ponasa na poslu.
Ali tako živimo tek poslednjih nekoliko godina. Pre toga smo živeli u Italiji i tamo smo sebi mogli da priustimo samo vrtic za klinca. Nosila sam ga svaki dan po nekoliko stotina metra do parkinga gde mi je bio auto, pa u vrtic, pa trk na posao. Ista prica u povratku. U tom periodu peglanje je bilo skoro pa zaboravljeno, kuvanje svaki drugi dan, vecera iskljucivo hladna za odrasle i MM je morao da cisti stan subotom, dok ja idem u kupovinu. Sve sto nije bilo neophodno smo eliminisali, ali opet, to je bilo malo detence, uvek sam se pitala kako ćemo kada podje u skolu, pa na sport itd. itd.
+0 / -0
0
oceania
2014-03-12 07:03 AM
bonjour skoljka, ja sam samoproglaseni expert na ovoj temi jer zivot provodim evo analizirajuci, nervirajuci, malo bashing-a francuza,nemaca itd.:))
Knjiga o kojoj pricas slučajno mi je prijateljica (irkinja) koja isto živi ovde dala mi je i dosla sam negde do sredine i zaboravila da zavrsim ! :)) e sad , ovo bi mogla reci:
ta knjiga pamele drucker za mene je nerealna po vise osnova.. ona u toj knjizi ostavlja utisak da je ona amerikanka , kao i svaka druga, pa kao „ne radi” a muž eto nešto malo.. pa snalaze se.. pa pomalo uklopljuju u zivot .. deluje jako autobiografski ali ja se ne bih slozila. Ona je upper middle class ako ne i vise, jevrejka koja se skolovala na prestiznim univerzitetima, i ona već ima karijeru ,kontakte i šta sve ne tamo u nekim elitnim krugovima.
Kad je dosla u Pariz ona nije bas kao i neko drugi već njoj je to career move - sa time sto eto povod da objavi knjigu i dozivi toliku medijatizaciju(a ovo je i te kako bitno i ne rade za svakoga) pa intl new york times…
Hoću reci, da ona naravno gleda da dolovi neku realnu sliku o kakav je zivot tamo pa pravi komparaciju, ali možeš biti sigurna da se ona ne gnjavi sa glupostima sa kojim bi se gnjavila bilo koja prosecna žena (iz amerike ili kanade i sl) ona kao i svi slični iz tih krugova, odmah se povezuju sa klubovima (americke žene u parizu, pa jewish community ima neke krugove, to su sve žene diplomata,politicara i ostalo) i sve je drugacije. Ja sam bila u skoro sličnoj situaciji cisto zbog posla i pozicije mog m, i osetila sam koji je to drugi svet. Za nešto sto bih sama trebala da jurim i gnjavim bukvalno po salterima i bih se mucila kad si u tom krugu samo neko digne telefon i taj neki papir šta li stigne ti kuci . ko da su od balkanca ucili ove vrhunske tehnike veza i štela.
Prvo sto je teško za nas iz anglosaksonskih zemalja,gde smo se naucili na neki customer service i sl . je taj kontakt sa francuzima, koji su redovno nadrndani, bezobrazni, neljubazni.. Oni su takvi i sami među sobom, jednostavno sistem je takav.. i upravo dobijes neki flash back našeg sistema , nas koji smo rasli u ex yu u 80tim recimo. Nama je bilo normalno da kad si u prodavnici ,salteru i sl neka tetka onako neljubazno daje ti odgovor i ona fora „takav joj je dan”.. dok u drugim zemljama ljudi koji rade u tom sektoru „services” moraju biti ljubazni, spremni da pomognu objasne itd. i tako svi zadovoljni.
Jedno od objašnjenja koje je možda najtacnije je to da francuzi posle rata, kada je pocela ona migracija selo-grad, pa svi su dobijali poslic , sistem je tako uredjen da kad se ti zaposlis ,tebe ne može posle ni sv.petar izbaciti iz posla osim ako ne učinis neku od dve tri teske greške (fautes grâves) recimo ukrades debelo, pretuces nekog superiornog, za ostale mislim da i ako pretuces dobices samo warning. . Dakle, ti možeš celog zivota staviti onu mrsku facu i usluzavati kliente , biti neljubazan Ništa ti neko ne može ti si jači i od sudbine! jer , mogu se neki zaliti da si neljubazan ali to nema nikakvog efekta jer jednostavno to ne ulazi u njihov neki sistem vrednosti.
Kako stalno trubim o ovome prošle godine sa mm na par dana bili smo u londonu (isidora alert) i takvu sam sreću imala, da kad smo bili na underground stanici da kupimo karte na salteru je bio jedan tip-kreten, mislim da je bio jamaican born ne serbian haha (isidora alert) morbidno neljubazan i nakurcen i šta sve ne još nam uputio neke psiho poglede malo je falio da nam da boks… sutradan opet kupujemo karte identicna situacija ali drugi tip , ma ljubazan covek kao dusa još crtao nam stvari na karti da bi bolje nasli neka mesta ma vratila se nada u covecanstvo plus mm nije mogao da me zeki oko „engleske ljubaznosti” ;)))
U vezi onih pozitivnih stvari kao skola,zdravstvo.. Kad radis ono sto je interesantno je da placas nešto više tax nego sto je slučaj u drugim zemljama . Ali, recimo radis 1, 2,3, god. i ako imaš evo neka su 2god staza, daju ti otkaz i sl. ti odmah od te državne employment agencije dobijas „pomoć” koja je u visini od 80% plate koja ti je bila i to tako možda godinu dana imaš 80% ,sedis kuci ništa ne radis… ovo je pre svega napravljeno da ukoliko izgubis posao imaš vremena da nadjes novi i ne upadnes u dugove i mizeriju .. Neki naravno profitiraju od ovoga jer rade pa ne rade pa sede kuci pa kad istekne onda hop novi poslic i tako .. međutim, ovo im je taj social security koji je zaista koristan iako isprva čini se da samo placas visoki porez..
Zdravstvo je relativno, jer treba uzeti u obzir da FR je zemlja sa puno regiona i nije cela vlast centralizovana zapravo regioni dobijaju iz budjeta pare zatim sami proizvode novac i tako ide i finansiranje bolnica i vrtica,skola. Neki regioni naravno su bogatiji od drugih koji su jako siromasni. Zatim u region je podeljen na department pa može da se zadesi da si u bogatijem ili ne departmentu :) Ovo znači da možda bolnica koja je u tvojoj blizini je od onih gorih jer nije renovirana,nema puno budzeta itd. A onda nekad u nekom departmentu desi se i bolnica i klinike na visokom nivou… recimo kad sam isla u obilazak tih maternity bila sam u državnim a i par privatnih … plus posecivala sam prijateljice na državnim nekim maternity ma šta da vam pricam, high class sve, moderno, super organizovano , med.sestre jako specijalizovane .. privatna klinika gde sam odlucila da idem je bila sirotinja u poredjenju sa nekim državnim pa tako svačeg ima.:) Ali sto je najvaznije, ako ti se nešto desi, operacija,posebne hirurske intervencije i sve to, ne samo sto dobices medical care na visokom nivou na kraju nemas šta placati iz dzepa jer sve pokriva državni i privatno osiguranje(privatno osiguranje je sasvim razlicito od onih u drugim zemljama gde te obično oderu)…
vrtici,skole to mi je i dalje nepoznata X , jer ne kapiram im sistem i ne kapiram… U parizu je drugacije ali ako nisi u parizu onda vrlo je verovatno da vrtic, zatim skola ne radi sredom a u nekim slučajevima sa pre school (deca od 3.5 do 6 god) ne idu sredom u skolu ali vrlo verovatno da moraju ići u subotu(?) mnoge su stvari i dalje kao sto je bio ritam zivota u 70tim… i kad su ljudi po manjim gradovima bili na pet min od skole i kuce i posla.. pa tako isli bi po decu oko podne i onda vratili ih da bi bila do 4h … a ako tebi posao zavrsava posle 4h onda obavezno moras si naći dadilju koja uzme dete od 4h … ili dadilja može uzeti dete i u podne.. ma haos .. i gluposti , pogotovo sto kad mi je mala bila manja redovno sam bila u parku gde dolaze bas te dadilje i to je haos osim možda 1 od 6 je normalna osoba ove druge su takav profil da im ne bi ostavila ni hrckka da mi pricuvaju a zapravo ako ti je situacija knap - ostavis i nemas ni vremena da istrazujes ni zahebavas.. zalosno stvarno sto neke stvari nam zavise od drugih i tako u krug.
moram i ovo, van pariza u drugim gradovima sacuvali su taj stari sistem pa i dan danas, recimo, APOTEKE, pekare i sl. zatvore u 12h do 14h i tako možda tebi je zort ali ima da cekas … da otvore.. ne znam samo koliko puta ovo me izludi jer ja od 14h moram biti kuci (zbog posla) kao i mnogi drugi ali kvrc ne može… ah da, i pekare recimo ne rade sredom a ponekad i četvrtkom i u subotu zavrse oko 15h a u nedelju neke su otvorene samo par sati ujutro i katanac u 11 i podne.. a u ponedeljak ne rade.. kao ni frizeri jer frizeri rade subotom i to jedva do 3 i 4 ali posto su se preradili onda mora da odmaraju ponedeljkom. Za amere i australce i engl. i slično ovo je nevidjeno jer zamisli ti imaš mali biznis (kao frizer ,pekara) i prakticno tri dana u nedelji ne radis , pa gde to ima??:)
Takođe, kad čitam sad ove kanadjanke i amerke ovde, nekad mi sendvic zapravo zakuca se u monitor jer doslo mi da se smejem;..pogotovo na ono, „kupili smo usisivac pa nije nam se svideo i vratili ga” hahahahaah jeste da, malo morgen.
To nešto mozete vi da sanjate ovde.. recimo u Fr kupis TV ili kompjuter , lupis 1000eura u kesu , dodjes kuci i TV ti ne radi ili ima neki kvar, ili kompjuter ne radi mu ovo ono i sl. ides nazad u prodavnicu i kažeš , „kvar” AAAA nema problema, poslacemo na popravku , evo vam listic javicemo vam kad je gotov ?!! i ti lupio si 1000eur i sedis posle 3-meseca i cekas da ti neko javi da ti je gotov tv ? još popravljen ej a nisi ga ti pokvario ! E na ovo zaista treba biti psihicki spreman… meni se par puta desilo da dodje do ovoga i samo zahvaljujuci nekim osobinama mm uspeli smo da dobijemo pare nazad ali trebaš bukvalno traziti direktora i još znati pola commercial zakona i clanova.
Naravno nije sve ovako crno ima i pozitivnih iskustva pogotovo što se neke stvari menjaju na ovim poljima …
Sve u svemu ja ne bih isla u FR tako jer je bolje jer nije… osim ako pogodi se takva situacija recimo dobijes posao u FR , budes ex pat neko vreme ..
+0 / -0
0
Oli1
2014-03-12 07:19 AM
Ha, ha, ha...
„Imam jedno dete i to je mnogo drugacije nego dva; na trenutke nije lakse jer kada imate 2 deteta, oni se ponekad zajedno igraju i zabave, ovako kada je jedno, uvek je upuceno na roditelje.”
E dala bi ti ja moja dva na sat vremena da vidis kako se zajedno zabave. Konstantno natezanje, zezanje, buka, zapomaganje, plakanje, zanovetanje i još mnogo svega toga. Zajednicko igranje? Možda 15 minuta dnevno ako mi se posreci.
Ne znam kako je sa jednim tj, znala sam 4 godine a sad sa 2 ne neuporedivo teze. Sad to nije objektivno jer imati jedno dete od 4 i dva 11 i 7...ne mogu porediti. Tvoja situacija, jedno dete koje ide u vrtic pa još imaš dadilju, možeš priustiti da ti drugi rade u kuci iz moje perspektive kod tebe je pesma.
Naravno možeš reći da ja sigurno nešto radim pogresno, tako sam i sama mislila za majke sa vise dece, dok sam ja imala samo jedno.
+0 / -0
0
Hobbit
2014-03-12 07:47 AM
Oli, ja i nisam rekla da je isto. Poruka moga posta je bila da ako mozete, platite pomoć u kuci, da biste dobile na vremenu za sebe i za decu. Pesma ili ne, niko nam nije ništa poklonio u zivotu.
Na svaki način treba smanjiti stres, ne samo zato što je to loše za vas, nego se direktno reflektuje na vasu decu koja odrastaju nervozna, histericna i nesposobna da se jednog dana uhvate u kostac sa zivotom.
+0 / -0
0
sharlota
(bez zanimanja)
2014-03-12 08:05 AM
ja bih rekla da vecina nas samovoljno uleti u masini koja nam je nametnuta kao model nekog konvencialnog zivota
prvo, koliko smo mi aktivnosti imali kada nma je bilo 5,6,7.. od?
dakle neka aktivnsot budu u proporciji sa interesovanjem,zeljama,uzrastom i fizickim mogućnostima- može li mama sve to postici.
nije loše imati i porodicno vrijeme,kada se družimo,neradeci ništa,gledamo film,igramo se u prirodi isl al izajedno.
što se skole ticetu zavrsis posao kada se preselis u kraj gdje su skole rangirane dobro i tu zavrsis brigu i pricu o dobroj skoli,, i onako ćeš imati stresa kkao budu rasla... ako negdje zapne platiti ekstra casove.
znam da veliki dio novca ode na cuvanje djece, da li obdansite, da li prije i poslije skole programi,ali pokusaj da preradis budzet i da nadjes to ekstra da platis nekog da ti pomogne u kuci. ja sam mlo cheap i zamo mi potrositi kada će ovi moji brzo da naprave haos:)jer i to kosta min 100 po posjeti
ja imam jedno dijete, radim četiri dana, ponekad radim od kuce i opet padam sa nogu, gledam budzet čega bih se odrekla da nekome platim da mi cisti kucu, ali jedostavno troskovi oko cuvanja djeteta su hajde da kažemo bezobrazluk, gdje su ostali zivotni troskovi,osiguranja isl
slow cooker je isto odlicna stvar za ustedu vremena,ja za sada lijepo pripremim neka jela u njemu ma preporodila sam se mnogo znaci makr malo vremena za sebe.
hvala ovim diksusijama ovdje se ispraznim i opustim i zaboravim na sve stresove kojima sma bila izlozena.
+0 / -0
0
hana-banana
(.)
2014-03-12 08:18 AM
Ispravite me ako grijesim, ali mislim da je mnogo lakse kad djeca dobace makar do skolice, imaju neke svoje obaveze, ranije idu na spavanje, znaju sami da se zaigraju, nisu toliko upuceni na nas.
Istina je da mi nismo imali toliko aktivnosti, ali smo isto tako imali vise slobode. Hajde ti ovde pusti dijete ispred zgrade da se igra ili ispred kuce. Jedino u bas dobro razradjenim krajevima gdje ovde u Kanadi igraju street hockey ili tako nešto, inače ovde nema toga, mi im kreiramo dan, mi smišljamo aktivnosti i na kraju nije ni cudo sto djeca ne znaju prdnuti bez nas.
Ja sam za svaku olaksicu dok su mali, ne mora i porodica i karijera i kuca punom parom u isto vrijeme.
+1 / -0
+1
hana-banana
(.)
2014-03-12 08:22 AM
Btw oceania, mislim da si ovaju put usila i sebe i Leu zajedno. Moram posle sjesti pa na miru procitati ovaj esej :).
+0 / -0
0
oceania
2014-03-12 08:35 AM
hehe,da da ,ali ovo sto sam napisala je za one koje bas zanima ova tematika..dakle ,nekome ovi eseji su totalni smor. ja recimo isla sam na nekim forumima citala sam amerikanke šta pišu o zivotu u svicarskoj jer me to trenutno zanima.. I iako sve je relevantno i nema tu nekog pravila ni to što ja kažem ili neka tamo je ultimativna istina.. nekad od onoga sto si video ,čuo i ovako kad neko piše o licnom iskustvu , kockice se sklope… i gledaš stvari i iz drugog ugla .
+0 / -1
-1
babyshamble
(sandinista)
2014-03-12 08:47 AM
skoljka,
imala bih toliko da ti kažem o tvojim 'mukama', sto iz licnog, sto iz iskustva mojih prijatelja, ali nemam vremena do sutra nikako.
ja pravim jedan 'projekat', sto bi rekle naše folk dive, moj je problem sto ja volim gde sam (uk), a volim i odakle sam, pa neku na drini cupriju pravim već godinama ;) ostatak evrope ne dolazi u obzir.
sve se može, kad se ZNA šta se hoće ;)
+0 / -0
0
-Layla-
2014-03-12 09:20 AM
Boze svasta oceania, ides tamo na neki neprijateljske forume i čitaj kakav je zivot u Svajcarskoj,
a ovde imaš domaću Eff koja iz prve ruke može da ti kaže sve sto te interesuje;-)
+0 / -0
0
Hobbit
2014-03-12 09:24 AM
Sharlota, čitavu pauzu za rucak sam provela proucavajuci slow cooker :-)). Čim se preselim, kupujem jedan. Jel se to meni čini ili iz njega bude hrana skuvana onako kao ispod saca??
+0 / -0
0
tweety_m
(?)
2014-03-12 09:40 AM
Moji su 4 i 6 i mi smo uradili isto to što ti pada na pamet skoljka.Pokupili smo se prošle godine i bili u Evropi 10 mjeseci.Šta da ti kažem.Kad smo odlucili da kupimo karte prošla mi ja izjava od jedne od vaskroz glavu kad je prije koju godinu pisala na tu temu da je bila brza od tamo nego odavde, čini mi se da je bila Afro u pitanju.
Svugdje se brzo živi sad i svugdje je masina.Evo moja najbolja drugarica u BG,ujutro idu na posao/skolu/vrtic u pola 8 vracaju se kuci oko 5.Kad joj je sin druga smjena u skoli a ona radi prvu u skoli/boravku je od pola 8 do pola 7 ,a drugi osnovne je.
I još na to sve aktivnosti koje ima sport,muzicka skola ,ovo ono.Kažu treba mu ima visak energije,kakav crni visak energije,za nedelju dana dok smo bili tamo,to dijete uvece ima slike nema tona.
E sad da se vratim na moj boravak tamo,djelimicno smo kontali eto možemo da se vratimo,ma jok,navikli smo mi na ovaj način zivota.Poslije par mjeseci sve je pocelo da mi smeta.Za neke stvari si ogranicen i tamo kao i ovdje,jednostavno zivot nije tamo kao sto je bio.Dodaj na to standard,i ništa ti više ne treba.Kažem dobili smo priliku da možemo da biramo,gdje ćemo zivjeti,pa bi ja da to iskoristim na najbolji mogući način.E sad klinci.Stariji je nastavio ovdje K.Uklopio se super.Njegova izjava prvi dan bila je kako je skola ovdje cista.Eto to primijeti dijete od 6 godina :)Mladjeg sam juče stavila na listu za pre-K,proćiće i on posto ne zna engleski,tako da eto od jesenas jedan čitav dan u skolu,drugi 4 sata.Ja sam odlucila da se vratim u skolu,da bar kasnije mogu da radim ono sto želim a ne sto moram.Djeca brzo odrastu,sad im trebam i uzivam sa njima,a poslije kad budu imali svoje obaveze i mama će imati svoje :0)
+0 / -0
0
sharlota
(bez zanimanja)
2014-03-12 10:23 AM
Hobbit,ja jis uvijek ucim da kuvam sa njim glavna fora je da se ne stavi previse vode klopa bude ukusna ispod saca je ipak ukusnija.
+0 / -1
-1
svirena
(teaser)
2014-03-12 10:42 AM
pozdrav bivša komsinice! nemam puno prijedloga i savjeta, osim da ti kažem da aktivnosti i vucaranje tamo ovamo sa jedne strane na drugu svedes an minimum. ima ljudi koji se 'hrane' odlascima sa jednog mjesta na drugo, sa aktivnosti na aktivnost, a ja spadam u onu drugu grupu, volim polako i bez trcanja. ogranicili smo na jednu aktivnost, plivanje jednom sedmicno. ostalo idemo kako nam odgovara. ja sam prodisala kako smo preselili, ali vise je tu razloga. međutim, uvijek sam gledala da ne živim daleko od posla, i da trokut skola-posao-kuca budu ne previse daleko, odnosno da ne provedemo vise od pola sata u prevozu. toga se držim i dalje, i meni to puno pomaze. da ne moram da vozim i razvozim svuda, već da se negdje može i pjeske otici, park, prodavnica, komsiluk na kafu:-).
Takođe mislim da djeca dosta te energije pokupe i od nas, ako smo sami nervozni i ekspplozivni ujutru da sto prije krenemo, taj haos onda krene da se prelijeva na sve strane. još sam jedno pravilo uvela ujutru koje mi olaksava za dijete: obuci šta god hoćeš. prije sam se natezala, pa hoćeš li ovo, ono, hladno je, ne slaze se, a sad uzivam. to su haos izdanja, havajska haljina i dzemper i slično, ali svako sretan, drame nema. gledam šta mi je prioritet, da se ne nerviram ako nema potrebe, a stvarno kad sam ja smirena i dijete drugacije reaguje. smijeh je super lijek, i treba naći nacina da se covjek malo povrati u predjasnje stanje. sa dvoje male djece nije ti lako, i čini mi se od predjasnjih pisanja tvojih da ti fakat treba jedan dobar odmor ili drasticna promjena rutine. i malo vitamina d:-). Ne znam kakve su vam finansije, ali ako možeš platiti neku pomoć, pa i dan-dva sedmicno da malo odahnes, uzmi. live-in nanny je skupa i zahtjevna varijanta i za one sa dubljim dzepom i vise fleksibilnosti. meni lično bi to bio dodatni teret i briga za još jednu osobu, ali znam i dosta primjera gdje to ok funkcionise.
srećno šta god da odlucis.
+0 / -0
0
Teogopa
(HECTBAPHA)
2014-03-12 12:24 PM
Nisam bas detaljno procitala ostale komentare, vise sam preletila, ali mogu ti reci kako stvari stoje iz mog ugla.
Imam dva sina, 7 i 8, radim puno radno vreme, imam gomilu obaveza sa vanskolskim aktivnostima, oko crkve, itd.
Ja sam lično od žena koje bi POLUDILE da nemaju posao. Meni ispunjva (samim tim čini me srećnijom) cinjenica da napredujem i imam neku perspektivu na profesionalnom planu. Jednostavno sam takva. Međutim obozavam i da kuvam i spremanje me smiruje :)
Meni je bilo teze dok su deca bila manja. Mnogo su vise zavisili od mene, pa je sve nekako uzimalo mnogo vise vremena. Tada nije bilo nekih sportova, ludiranja. Od kada su krenuli u skolu, sve je bar meni lakse. Imamo rutinu, organizovani smo, i ne vodim racuna o nebitnim stvarima. Kao naprimer da li je sav ves opran, ili da li mi kuca apsolutno blista.
Deca su u skoli od 8:15 do 3:30. Ja sam na poslu od 8 do 4:30. Muž ih otprati u skolu, posle skole ostanu u latchkey dok ih ne pokupim, ili ih neko pripazi.
Kad dodjem kuci, oni su većinom već rucali, a ako nisu, rucaju (ono sto sam ja kuvala dan pre, ili ono što se samo kuvalo taj dan u slow cookeru). Onda oni rade domaći, ja sedim i pomazem, malo jednom, malo drugom. Onda čitam 20ak min, sa jednim, tj on cita, pa meni odgovara na pitanja, onda s drugim. Posle toga oni imaju slobodno, a i ja. Moja deca su prilično nezavisna, a i imaju jedan drugog, Njihova zabava ne ovisi o mom aktviranju. Ja ne morama negde da ih vodam, niti da budem tu dok se oni igraju. Igraju se sami, ili s drugarima ispred kuce. Nije im cela zabava isplanirana.
Onda kuvam veceru i rucak za sutra, u isto vreme. Tusiranje, vecera, u 9 su u krevetu. Ujutro ih tata sprema i pravi dorucak.
Meni je velika pomoć, sto mm spremi sudje iz mashine, i stavi prljavo u masinu, posklanja po kuci, pre nego sto ode na posao. Ja dolazim u relativno cistu kucu.
Ves perem SAMO JEDNOM NEDELJNO. To sam čini mi se od oceanie pokupila. Petkom po podne, kada imam „veliko” spremanje. Namerno pod navodnicima, jer samo malo detaljnje ocistim. Ne dizem celu kucu.
Na karate idemo utorkom i četvrtkom (glavnom dan posle tih, se kuva ona serpa, jer nemam kad da skuvam), to je ujedno i moje vreme za trening. Dok treniraju oni, treniram i ja.
Petkom ili subotom uvece je family night, subotu po danu lutamo, ponekad i nedeljom.
Na produzene vikende idemo 3-4 puta godisnje, nekad i vise, i idemo na dva godisnja odmora. To vreme koristimo maximalno s njima. Ponekad idemo tamo gde oni požele. Uvek njihov spring break uzimam slbodan, obilazimo parkove, muzeje... S drugaricama se vidjam, svako malo većinom na rucku, a ponekad i uvece. Imam sestricnu, kojoj je 17 god, decaci je obozavaju, ja nju platim da ih pripazi, i cist racun duga ljubav. To radim i kad dragi izlazimo. Ne brinem, glava me ne boli, jer obozava i ona njih. Inače neku onako pomoć nemam.
Meni je najveca pomoć i najvece olaksanje mm, koji jednako ucestvuje u svemu sa mnom, i koji je moja najveca podrska. Mi oboje imamo prilično odgovorne i zahtevne poslove, i možda se zato razumemo. Ponekad vikendom on vodi decu na pecanje, dok ja odmaram. Ponekad ih vodim ja na rolsulanje, dok on odmara.
Jednostavno, znam da na kraju svakog dana imam nekog da me zagrli i ko će preuzeti sve na sebe, ako je potrebno da mi olaksa. Tako da mi ne pada teško, niti da u petak u 8 pm, pravim princes krofne, niti da mesim i kuvam, jer imam masala jesne momke, a i momke koji to svakako cene.
Eto sad esej, sorry, ali strpi se biće lakse, organizuj prioritete, i ne brini o nevaznim stvarima.
+0 / -1
-1
hana-banana
(.)
2014-03-12 01:14 PM
Teogopa i ja imam isto pravilo što se vesa tiče, neću non stop da pirkam.
Oceania, apsolutno cijenim eseje, samo se zezam. Najbolje su informacije sa terena, pogotovo ako hoćeš uporediti stilizovani opis zivota u nekoj zemlji sa realnoscu.
+0 / -1
-1
Republica
(®)
2014-03-12 01:44 PM
Ja mogu samo sledeće da kazhem iz nasheg iskustva.
Zhivot u Evropi je opushteniji ali u nekim drzhavama skuplji.
U NL mogu da kazhem da je sve skuplje u odnosu na zemlje u susedstvu.
jedina prednost shto je u NL nekako bilo ( sad manje) opushtenije.
Deca idu do 12 godine u osnovnu shkolu. Na kraju 8 grupe u OS polazhu test poznavanja saobracaja i to je pod obavezno kao i da imaju minimum diplomu A plivanja.nakon 12 godine mogu bez pratnje roditelja u srednju-gimnaziju i na svoje sportske aktivnosti.Sve je relativno blizu u distancama koje se prelaze bajkom.Znaci deca su naucila da plivaju i ponashaju u saobracaju i mogu sama da se krecu po gradu. ;)
Obdanishta bila uvek skupa i ceka se na listi da se ufura. kvalitet nije u zavisnosti od kinte , već cista sreća da je to obdanishte bolje od nekog drugog.Program ali i opshtina na kojoj se nalazi.
Znaci nema prelaska velikih distanci i cimanja kolima. Sve se da obaviti vozhnjom bajkom.
Nemacka je dobar po meni predlog za preseljenje. Mada sa ovim vibracijama shto se tiče Ukrajne -videcemo. Ako se prestane sa uvozom gasa iz iste-mnoge zemlje EU će to osetiti duboko pop dzepu.
Hobbit >>>> 5 godina!!! :0)
Shkoljka, jednostavno sedni i nacini prioritete.
E nakon toga nova organizacija.
Moracesh da odpustish neke momente koje ste do sada uprazhnavali i da se pitash da li su zaista neophodni.
Daj sebi odushka tako shto cesh reci sebi prvo - Nisam „super zhena”.
+0 / -0
0
SarenaLazaOriginal
2014-03-12 02:00 PM
Fantasticna poruka Oceania. Meni bas prijalo procitati sve detalje gledanje zivota u Francuskoj iz tvog ugla. Hvala mnogo!!!
Što se tiče ove teme, ja uvijek ispadnem crna ovca ili u duhu 'evo je hvali se' ali se nadam da će moje rijeci bar nekima stici onako kako su namjenjene.
Na samo javljanje na ovu temu me ovaj put podskala Barilli i moja zelja da skrenem paznju na početni stav prema 'problemu'. Sve smo mi razlitice, imamo razlicite uslove zivota ali i razlicite poglede na zivot. Neko voli guzvu, neko mir, nekome je teško 2-3 stvari uraditi u nedelji dana a nekome prija brzi tempo.
Ta frka i umor oko djece je kratkotrajna, par tih prvih godina, bar bi tako trebalo biti. Dvoje djece ispod skolskog uzrasta iscrpi svakog, vriska, galama, pregovaranja, mi odrasli hvatamo ritam, itd.
MIslim da kad covjek malo sazrije, onda skonta da sva frka/trka prvih godina možda nije ni morala biti takvog intenziteta.
Oni koji nemaju live-in help misle da je to odgovor za sve. Ja semu sa babama I dedama nisam mogla da izdržim, teze mi je to palo od bilo kakve druge opcije. Na kraju je nama Au Pair bila najbolja opcija, ali ne zato jer smo mislili da live-in pomoć je najlaksa već zato što nismo mogli najstarije dijete staviti u obdaniste a I zbog silnih zdravstvenih troskova, ja nisam ni razmatrala ideju da prekinem posao.
Ono sto treba da shvate oni koji nemaju Au Pairs (ili druge opcije pomoći u kuci), vecina tih opcija mijenja obdaniste i to je to.
Jeste da tu ima fleksibilnosti, pa danas može AP da radi ove sate, sutra one sate, ne moras dijete da cimas ujutru i da ga pakujes za prevoz u obdaniste (sto je čini mi se najveca pomoć plus ja radim od kuce pa ne trosim vrijeme na prevoz sto je strahovito velika olaksica), itd. AP radno vrijeme zavrsava u vecini slučajeva kad i obdaniste nekom drugom.
Ja ponekad čujem 'jao, pa lako je tebi, imaš AP' (nedavno od osobe koja ima dvoje djece koja idu u skolu a ona ne radi (nisi ti Barilli u pitanju već jedna prijateljica Amerikanka)). Meni AP cuva djecu od 8am do 5pm dok ja RADIM a ta moja prijateljica od 9am do 3:30pm ima slobodno (jer ima dva sina koja su skolskog uzrasta).
I ja kad zavrsim sa poslom, niko drugi ne radi za mene ostale stvari koje se rade u porodici (aktivnosti, vecere, zadace, itd). Kao sto rece Svirena, kad imaš live in help, ima tu i drugih zezancija, treba uvaziti još jedno zivo biće u kuci, sve emocije, logistiku, a I nije ni za dzabe naravno.
Da ne dužim na temu Au Pairs, o tome smo već dosta pricali, ali rekoh da ponovim ovaj dio pogotovo za one koje misle da porodice sa AP su manje ukljucene ili manje zezancije imaju oko djece. Ja obozavam ovu opciju za nasu porodicu, obozavam nasu AP ali ona sama će da potvrdi da mi, pogotovo ja, radimo sa djecom kao sto bi radili I da nje nemamo. Ona mijenja obdaniste (ali da se razumijemo I pored AP, djeca imaju svoj programu toku dana, pa I to onda kosta dodatno, kao npr. preschool).
Ono sto sam ja skontala u ovih 10 godina roditeljstva je da sam ja pravila katastrofalne greške u početku. Jednostavno, mislila sam da sam u trci s vremenom, prije svega zbog najstarijeg sina, na sve strane sam slusala poruke tipa ‘zatvara se prozor najintenzivnijeg razvoja do 6ste/7me godine, moras mu pruziti sve I jednu priliku, sve I jednu aktivnost, terapiju)’.
Juris kao blesav roditelj sve žive aktivnosti, pa plivanje sa bebicom, pa cas muzike sa djetetom od godinu/dvije, pa gymboree, itd, itd, itd. Sve mislis ‘mora se tako’, svi to tako rade. Sjecam se sjedim sa prijateljicom na bazenu prije godinu/dvije, zavrsavaju starija djeca cas plivanja I dolaze bebice sa roditeljima. Nas dvije se pogledale (a ona ima cetvoro djeca a ja tad troje) I kažemo ‘ovo su sve roditelji sa jednim djetom’. Nema sanse da neko sa troje ili cetvoro djece dovede bebu na bazen na cas plivanja. To je jednostavno pitanje iskustva a ne pitanje vremena. Imam ja vremena da I ovog najmladjeg vodim na raznorazne aktivnosti ali ne vidim razlog za neke od tih stvari.
Meni je recimo u tome bila velika greška. Kad su djeca mala, tako bas do tog nekog skolskog uzrasta, ne treba im skoro ništa od tih aktivnosti, prije svega, ničeg se oni ni ne sjecaju nakon 6. Godine.
Mi ovom trecem ni prošla dva rođendana nismo slavili kako treba, samo nešto u kucnom izdanju, sto manje to bolje, evo i ovaj treci ćemo slično proslaviti. A za prvo dvoje djece, pa to je bio haos, rođendani po 50 živih bica, torte narucene/predivne, pa plivanje non-stop, pa kad se sjetim da sam vodila sina od 3 godine I kcerku od godinu dana na cas muzike svake subote ujutru, 9am, pa ih onda tamo ganjam po sat vremena jer ni jedno naravno nema ni paznje ni interesovanja da prati program (a tu aktivnost sam placala recimo $200 po djetetu svaka 3 mjeseca).
To nije pitanje sistema, to je bilo pitanje moje lične organizacije I nezrelosti.
Jednostavno sam mislila da tako mora, da eto svi tako pa će I mali Mujo. Možda sam ja bila vise u tom fazonu zbog sina I silnih terapija koje samo tad radili, pa u prvih 5 godina njegovog zivota, mi smo iz našeg dzepa dali preko $100,000 za svakakve terapije/aktivnosti/medicinske usluge.
Da mi je sad ova pamet, pola toga ne bih ponovila.
Ipak, ja ni tada nisam imala stav da je teško imati djecu. Bilo je naravno pravi roller coaster emocija i zbivanja ali sve ukupno, ne mogu reći da sam jedva cekala da sve prođe jer sam bila na ivici umora ili zivaca.
Zato draga skoljka, pocni od početka, vidi šta vam je u rasporedu što ne mora biti. Ne moraju se slaviti veliki rođendani, djeca ne moraju da imaju ni jednu aktivnost (evo ovaj nas treci nema ništa svoje na rasporedu osim preschool u koju za sad ide 1.5 sat dva puta nedeljno). Ti disi duboko I znaj da će ova guzva brzo proći
Treba malo prostudirati I sopstveni stav prema zivotu, ako pocnes od toga da ti je teško, tako će ti I biti. Tu se vracam opet tebi Barilli, ne znam šta je toliko teško sa dvoje zdrave/prave djece skolskog uzrasta koja nisu u kuci po 5-6 sati dnevno. Ja evo sad sa troje iskreno UZIVAM, majke mi, evo ponovo će biti onih koje će mi dati minus jer se ‘hvalim’ ali svejedno, meni uopste moje troje djece nije teško, mogu sa njima na mjesec. Još kažeš Barili, nije lako putovati sa djecom. Ja ni to ne vidim kao prepreku, nema gdje nismo bili sa njih troje, svako je imalo po nekoliko mjeseci kad su bili u Evropi, po sto mjesta, od tetke/strine/babe do mora I turistickih destinacija. U mojim ocima, pocinje od bas onog sto ti nećeš da cujes a to je od organizacije I zivotnog stava. Ako pocnes od toga da ti je teško, bit će ti bas onako kako si zamislila.
Prije neki dan uletimo (al’ bas uletimo) djeca I ja u neki lokalni park pred vece, napolju grozno hladno, mi onaku usput vozili se pored parka I odlucili da stanemo na pola sata. U parku neki tatica sa sinom, igraju se a ja I djeca se rastrcali te na zip line, pa na ljuljaske pa na ono okretalo, pa se jedno vere na neko kamenje, drugo hoće u WC, vriste svi od dragosti, nešto bili u dobrom raspoloženju, dovikuju se svo troje, smiju se, itd. Kaže taj tata u jednom trenutku, ‘jesul’ sva ova djeca tvoja’, rekoh ‘naravno’. Kaže on ‘but you don’t look frazzled at all’. Iznenadio me covjek, rekoh kako bih trebala da izgledam ‘djeca su mi divna I predivna, zdravi ovih dana hvala Bogu, ja zdrava, živimo u uredjenoj zemlji, okruzeni divnim ljudima, pa zar nam nisu ovo najbolje godine’. Ima loših dana, ima dana kad mi sve teško pada, kad ujedam, kad vrisnem na djecu (pa se izvinjavam), kad ganjam ispustene konce, ali sve ukupno, ako smanjis aktivnosti na onoliko koliko ti možeš postici, onda nabacim osmijeh I guraj. Najgora opcija je pretrpati se a onda prolaziti kroz zivot kao da je sve teško/naporno/pod moranje.
Skoljka, možda I nije losa opcija odlaska u Bg na neki duzi odmor, par mjeseci pa I godina dana. Kome to ne bi prijalo, evo ja bih se prva prijavila da malo odmorim godinu dana. Pa tako I ti, ako imaš tu opciju da odes tamo, malo odmoris, sredis se emotivno I fizicki, pa uzmi tu opciju. Ne vidim da ćeš ista izgubiti. Naci će se posao opet kad se vratis nazad, pa žene prave pause od nekoliko godina dok djeca ne krenu u skolu pa opet se ubace nazad u semu. Znaci ako te privlaci ta opcija I stoji ti na raspolaganju, uzmi je kao poklon sebi I djeci. Ipak, kako bi I to bilo, ti tamo sa djecom,jel’ bi muž ostao ovde da radi, ni to nije perfektna opcija, drugo su 2-3 mjeseca (a mom muzu bi I to bilo predugo) a drugo je nešto duže.
Ja lično mislim da bi bila neka dobra kombinacija duzeg ljeta, od maja do septembra, vidjeti ako je moguće uzeti neplaceno, ili nešto između dva posla, I malo odmoriti dusu tamo a onda se vratiti ovde u mnogo laksem izdanju, bez sto I jedne aktivnosti, sa boljim porodicnim rasporedom.
P.S. Ides li ti Skoljka na koncert Parnog Valjka? Ako ides, hajde da ti kupim pice i da izdjuskamo jednu pjesmicu.
BTW, I ovo sto rece Svirena mi zvuci kao dobar pogled na situaciju.
+0 / -0
0
Teogopa
(HECTBAPHA)
2014-03-12 02:21 PM
Hana, ja sam pre isla po pravilu, perem kad imam vremena. Skontala sam sam da, em vazda prljavog vesa, em vazda cistog vesa po kuci po korpama. Eh nema vise. Perem petkom, smotam i sklonim. Što se opralo, opralo, sto nije, nek ceka sledeći petak. Eventualno motam subotom. Klince sam naucila, da ako smo kuci subotom, posle rucka imaju quiet time. To su imali u skoli. To su neka 2-3 sata posle rucka, kad se igraju ili rade šta god hoće, ali moraju biti tihi. Tata većinom dremne,ili gleda utakmicu, ja odgledam neki film, i pomotam onaj ves od petka :)
Ja sam minimalista. Imam jako malo stvari po kuci, tako da nema mnogo šta da se sklanja i cisti.
Skoljka, sve što ne moras-nemoj. Deca su još mala, dok malo porastu biće lakse.
Sorry BEHEPA, sto sam ja bila ta da je do organizacije. Ja ipak mislim da jeste, ne samo kad ćeš šta da uradis, nego šta ćeš uopste da stavis na listu.
Ja svojima još od ulaska u auto u skoli ponavljam raspored kada dodju kuci. „pranje ruku, rucak, domaći, pa igranje-jesmo li se razumeli...” Pa ponovim još jedno milion puta. Tako izbegnemo svu frku, kad dodjemo kuci.
+0 / -1
-1
Mayche
(ǝɥɔʎɐɯ)
2014-03-12 02:33 PM
Skoljka,
Na poslu sam pa mi stoji post već par sati i sad sam procitala i ovo sto je Sarena Laza napisala i to je pored organizacije najvazniji detalj: Tvoj stav prema zivotu! Ovo mogu sto puta da potpisem! Sve kreće od toga.
Najvaznije od svega je da se dobro organizujes. Napravis listu svih obaveza koje se ponavljaju iz dana u dan i prioritizujes ih, ukljucujuci i kuhanje/spremanje obroka, ciscenje, pranje vesa i slaganje istog.
Onda organizujes tu listu od najkriticnijih i najvaznijih do manje vaznih i vidis koje možeš da eliminiras iz dnevnog rasporeda. Kad koje moraju da se rade, kako i kad da spremas rucak, kad se pere ves, kad djeca idu na spavanje i kad je VRIJEME SAMO ZA TEBE ( i tvog muza).
Ja imam sina u prvom razredu, skola je udaljena oko 1/2 sata voznje od kuce(oko 13 milja u jednom pravcu kroz traffic), znaci vozim ujutro 1/2 sata do skole, 1/2 sata do posla i posljepodne po njega i kuci koja je pored posla (nemaju autobus), zaposlena sam (puno radno vrijeme), nemam niciju pomoć apsolutno, dijete mi ide na jedan sport poslje skole 2-3 puta nedeljno.
Sama cistim, kuham, provjeravam zadacu, u PTO sam aktivna isto i moram da voluntiram u skoli po pravilu. Ovaj mjesec isto ucim svaki dan uvecer za važan cert, uz to trcim i idem u gym, naizmjenicno.
Sin ide na spavanje u 8:30, najkasnije 9 radnim danima i meni to daje vremena za moje ucenje ili kad ne ucim za opustanje i samo za mene!
I mogu ti reći da uglavnom nisam pod stresom, ali samo zato što sam se jako dobro organizovala. Zdrma me tako jednom mjesecno ali odem da trcim ili work out i tako se rijesim stresa.
Ove kucne obaveze sve usput obavljam, ves obično stavim da se pere preko noći ujutro ga prebacim u susilicu i dok se spremamo za posao/skolu on se osusi, 10tak minuta da ga složim. Sudje se isto pere u masini predvecer ili kad legnemo da spavamo. Koristim expres lonac dosta za kuhanje raznih corbica i gulasa/paprikasa koji mogu da se jedu vise od jednom nedeljno, uglavnom kuham stvari koje moj sin voli da jede da ne izmišljam i gubim vrijeme, desi se nekada da 2-3 puta nedeljno jedemo iz restorana jer mi je tako brze.
Nemam clutter u stanu, sto manje to bolje i manje za brisanje prasine a vise prostora za disanje i opustanje.
Uglavnom sam eliminisala nepotrebne stvari i pojednostavila zivot.
Sve ti je cista formula - kao risk assessment :) - identifikujes kriticne procese i one koji bi ti najviše negativno uticali na zivot ako nisu zavrseni i dajes mnogo manje paznje ne toliko bitnim procesima i tako eliminiras nepotrebni stres i stvoris sebi mnogo vise vremena da uzivas u zivotu i svojoj djeci.
Rezultat je zadovoljnija mama i supruga- zadovoljnija djeca, mnogo srećniji zivot.
+0 / -1
-1
hana-banana
(.)
2014-03-12 03:17 PM
Slazem se sa svima pomalo :).
Svidja mi se ovo sto je SLO napisala i stvarno jeste tako - sa drugim, a pretpostavljam pogotovo sa trećim djetetom dosta toga bespotrebnog otpada. Nije da se dijete zapostavlja nego jednostavno vidis da može i bez toga - njihov svijet nije ništa drugaciji usled tog „nedostatka”. I ja sam bila jedna od tih majki „singleton”-a na bazenu, sad sa dvoje još nijednom nisam otisla, cekam ljetnju sezonu gdje wading i kiddie pool nisu odvojeni.
Gymboree isto, Kidnasium isto, a na poslu dosta žena koje su sada dobile prvo - polomise se trceci sa casa na cas, pa ovaj mommy& baby group, pa ovaj baby and me film... ispadose da im je intenzivniji raspored na porodiljskom nego kad rade.
Ne mogu ja to... Imam uhodane drugarice sa kojima sam evo već i u drugom krugu zajedno na porodiljskom, svima druga djeca, niko ne drami kad cucla padne na pod, starija djeca odrastaju zajedno - meni bas lepo! :) Važno je i to, imati dobru grupu prijatelja. Ne mora biti velika, dvoje dobrih ali pouzdanih ljudi sa kojima možeš podijeliti te dnevne stresove.
Malo je i do prirodnog nivoa energije. SLO je jednom ovde napisala da joj je petoro djece bilo onako taman, ja bih propricala sama sa sobom od stresa.
Lokacija i razdaljina - moja sefica voli da kaže da joj se zivot odvija u 10 kvadratnih kilometara - tu su joj kuca, posao, roditelji, in laws, skole djeci i par kulturnih centara u koje redovno idu - moda je u tome kljuc.
Organizacija i minimalizacija - prvo mi ide od ruke, drugo bas ne. Citala sam i iscitala „Zero Waste Home”, bas neka Francuskinja pisala i koliko god mi se svidja ideja, nekih stvari ne mogu da se odreknem bez obzira koliko vremena iziskuju. Police sa knjigama, moje dzidza-bidze - kad god pogledam mogla bi se prasina brisati. Mala djeca, igracke i clutter na sve strane a sve mislim nek se još i ovaj malac stigne poigrati sa svim, pa ću se onda ratosiljati svega.
Tako da se opet vracam na dob - sve je lakse sa school age djecom, čini mi se.
+0 / -1
-1
Mayche
(ǝɥɔʎɐɯ)
2014-03-12 03:29 PM
Hana,
Vidis ja ne mogu da funkcionisem ako ima puno stvari oko mene. Kod mojih roditelja u kuci je tako, figurice, knjige, slike po zidovima, cvijece, sve je nekako puno i mene to čini nervoznom. A opet moja mama misli da je kod mene previse prazno.
Spavaca soba meni mora da bude samo krevet, dva ormarica, dve lampe i eventualno slika na zidu i to je to. Ja ne mogu da zaspem u njegovoj sobi punoj postera, naljepnica po zidu i dzidza sto djecaci skuplja
Što se tiče igracaka tu postoji pravilo -ako se igra sa necim može u dnevnu, čim je gotov mora u svoju sobu da spremi. Ja ne dozvoljavam da se igracke vuku po stanu. Iako mi je on centar svijeta i skoro sve se okrece oko njega, ne znači da je stan njegovo carstvo u kome može da se ponasa kako hoće i da ostavlja svoje igracke svugdje :). Igracke su samo u sobi uz izuteak poneki autic koji zaluta. Tako sam ga naucila i sada nemam nikakvih problema kad dodju klinci da se igraju na kraju uvijek ociste.
To za lokaciju je meni isto jako bitno, ali me je skola zeznula ove godine. 4 godine živim na manje od milju od posla i sve je tako dobro funkcionisalo, skola pored posla, posao pored kuce, i ove godine N krene u skolu koja je skroz na drugom kraju grada.
Ja sad tražim soluciju i ne znam ni sama šta da radim, da se selim blizu skole opet moram na posao da vozim, ali opet gledam moglo je biti i gore pa da moram da vozim na posao sat i po umjesto pola sata. Sve će se rijesiti na kraju.
+1 / -0
+1
Barilli
(bez_izuvanja)
2014-03-12 03:49 PM
SLO, ne znam cime sam zavredila ovakvu kritiku :)
Da pokusam malo da se „odbranim” -pretpostavljas stvari o mom zivotu koje nisu tacne, ne znam odakle ti ideja
1. Da ne radim - radim od kuce samo mi je radno vreme krace od punog
2. Da su mi deca oboje van kuce po 5-6 sati dnevno- nisu još, biće od septembra
3. Da su mi deca zdrava i prava tj.i da ne zahtevaju dodatan angazman- jesu fizicki hvala bogu, ali sin mi je recimo atipicno dete na granici sp. needs koje zahteva trostruko vise snage, vremena i zivaca. Smatram svojim uspehom i rezultatom iskljucivo svog truda sto je dosao na nivo da bude visoko funkcionalan. Cerka isto trazi puno, a posto je 80% vremena sa mnom, htela ne htela, ja moram da se bavim njom i dosadnim repetitivnim aktivnostima koje vole cetvorogodisnjaci
Uz sve to imam condition koji me strasno usporava, tako da jedva cekam da i ja legnem kad oni legnu, kakav crni „me time”
I tako 8+ godina
Ovo za organizaciju se slazem, kao i da smo svi razliciti. Ne bi mi palo na pamet da nekom sugerisem kako treba, kako je ispravno, kako ja radim. Svesna sam da nešto u mom sistemu ne stima i radim na tome da ga izmenim, prilagodim. Ipak kad nemas pomoć, normalno je da taj ritam diktiraju deca i njihov uzrast. Sve se svodi na to da li si gospodar svog vremena ili nisi? Ja nisam.
Što se tiče putovanja, pa putujemo zajedno, naravno, ali imamo tu sreću da smo svi u istom gradu, familija, prijatelji itd. Mislila sam na neka putovanja tipa skoknes turisticki do Rima, Pariza, a ako povedes malu decu kojima put od 3-4 dana tamo neće ništa znaciti, nego će se samo smoriti i oni i mi, mislim da je to kontraproduktivno. Sad mi pade anegdota kad sam jedne godine uspela da sa muzem odem u Pariz, a deca ostala sa babama. Objasnila ja sinu kako 'Pariz nije grad za decu' i kako tamo deca ne idu. Posle godinu dana, kad se ninocka selila u Pariz, ispricam ja Pavlu kako će Lola i Maksim živeti u Parizu godinu dana i ići tamo u skolu( poznaju se, tako da je znao o kojoj se deci radi), na šta će Pavle kao iz topa: kako, mama, kad Pariz nije za decu???
+0 / -0
0
skoljka
(student)
2014-03-12 04:53 PM
Zenice drage, sve sam vas iscitala, a neke i po dva puta. Oceania stvarno ti hvala za tvoj post, pisi još, nemoj da odes sa ove teme:)
Sve se mi negdje razumijemo, i mnogo toga zavisi od našeg karaktera, pa iskustva (SLO jasno mi je to što pišes, vjerujm da je tako kod tebe, al iza tebe stoji mnogo iskustva sigurno lijepog, al i ne tako lijepog, nema nauke bez muke:)btw, idem na Parni valjak, možda se vidimo (dolazis u Vankuver?).
E, da i onda zavisi i koliko su nam zahtjevna djeca, a moja starija je onako poprilično, tvrdoglava, svojeglava, al to je druga prica, idemo dalje. Da nemam ovu mladju slatkicu mazicu pomislila bi da nešto stvarno gadno grijesim.
A, organizacija je isto dio svega, al ja negdje vjerujem da je i to dio karaktera, znaci neko jednostavno to ima i u glavi i rukama, tu neku prakticnost (teodora mi je primjer, već se služim nekim tvojim trikovima), i to se odmah vidi, a neko kao ja, malo se vise zamajava detaljima, pa zaboravim na veliku sliku.
Sve u svemu, što se tiče tih prakticnih stvari, blizina ovog onog, posao muž i ja, vrtici i sve smo mi to negdje podesili da nam odgovara (eto sad sam kuci za lunch pauzi, posao mi je na 7 min od kuce:), ali posle posla lista obaveza kreće, djecu kupim, vriste, svadjaju se, ja nadrndana od stresa na poslu i sve isto svaki dan. Pa, jeee, uzivanje samo takvo:) SLO, moracu da vjezbam tu tvoju nirvanu:)
Pozdrav žene, nastavljam kad budem mogla...
Svirena, zivjela si U vankuveru?
+0 / -0
0
tweety_m
(?)
2014-03-12 05:05 PM
SLO kod vas se preschool placa?
Mi smo isto totalno opusteni što se tiče tih aktivnosti,sto budu stariji vjerovatno će ih biti vise.Sve sto stignem stignem,nigdje ne jurim.
Nego mene zanima jedna stvar za ovaj ves,kako stignete u jednom danu sve da operete?Ja dok operem posteljine pa peskire u tom mi je otislo pola dana,plus sareno,pa bijelo i još da dodam da nemamo toliko garderobe da možemo da izguramo nedelju.Kod mene je obično srijeda i subota za ves,a uleti još koja tura.Cinjenica je dok sam isla na posao vise sam stizala,sad imam manje obaveza vise vremena pa se razvlacim.Sto Barilli rece organizacija je pola posla.Evo sad sam za 2 sata ubacila svu garderobu u ormare,a još mi stoje neke neotvorene kutije.Sve kao kasnije ću,kasnije ću i onda klinci odu na spavanje pa bi ja da „kuliram” i tako mi prođe dan.Što se mene tiče i mojih aktivnosti,ja nisam za nekog sporta (ko bi rekao da sam trenirala sporstsku gimnastiku 10 godina) ,sada mi je jedini sport penjanje uz stepenice u stan.
+0 / -0
0
out_of_control
(desno pomoćno smetalo)
2014-03-12 05:07 PM
Mi smo isto u karegoriji onih sto su sa trećim djetetom iskulirali.
Do prije pa jedno 4 godine, I meni je bilo ko I tebi, ako ih ne kupim I ne vozim do skole onda ih vodim na sportove, muziku, koncerte, itd... sad tog vala vise napokon nema. A tek vikenda sto nikad nismo imali jer smo isli na sportovemi ihhhh. Sad subota I nedelja dodju, I spavam do besvjesti.
Ovo malo ne ide nigdje, ni na jedan sport, ove godine puni 7. Ja mislim da će tako I ostati, barem za 2-3 godine. Shvatili smo da je taj tempo vise nemoguće izdrzati I da je sve to, barem za 99% djece samo jedna velika mamipara. Rijetki su oni koji u tome stvarno uzivaju, vole sport ili instrument I na kraju uspiju u tome. Ovako, ovo troje su odlicni u skoli I s tim smo zadovoljni. Veliki je pritisak drustva I skole da djeca sve probaju I u svasta se uguraju, ali kao roditelj, moras negdje reci ne I staviti tacku bez grize savjesti. Srednje dijete je sad na početku skole donijelo forme nama da potpisemo, za sport I za još 2-3 aktivnosti. Od kojih će neke biti tokom skolskih sati, neke navece. Na većinu sam rekla ne, jer kao prvo, gubi nastavu, a kao drugo, ne voza mi se vise do 9-10 navece po raznoraznim skolama za neke bzvz aktivnosti tipa debating I sl. Potpisala sam za jednu aktivnost a za ostale ne I cao. Nisam ni ja superwoman a nije ni ona, bolje joj je da sjedi na nastavi nego da igra ping pong.
Ja sam nekad po cijeli dan odsutna, muž isto, nekad do kasno navece. Ne mogu jednostavno vise sebe da rastezem na toliko strana. Plus toga, sebi sam dala drugu smjernicu u zivotu, dojadilo mi je da budem desperate housewife tako da sad pod stare dane mjenjam zanimanje. :P Imam ucenja dosta, nekad čitam navece do kasno. Dala sam se djeci I previse, vreme je za mene, dodje vreme pa okrenes list, smoris se od zivota samo za druge. ;)
+0 / -0
0
SarenaLazaOriginal
2014-03-12 05:40 PM
Da Tweety, preschool se placa, bar $250 za dva dana po 2.5 sata nedeljno pa navise. Čak šta vise, mi placamo i pola dana Kindergarten, čini mi se bilo oko $300 mjesecno. Pola dana je besplatno a ako hoćeš da ti dijete bude cijeli dan (a 99% djece je cijeli skolski dan, ne cijeli poslovni dan), onda za to placas dodatno $300 mjesecno (osim ako dijete ne prima 'free lunch', jer u tom slučaju su oslobodjeni od placanja Kindergarten).
+0 / -0
0
out_of_control
(desno pomoćno smetalo)
2014-03-12 05:45 PM
Ja perem kad sam kuci, nekad kasno navece. Nemam pravila. Masina mi izvrti ciklus za oko sat I 15 min.
Posteljinu samo slobodnim danima I to djeca mjenjaju sami sebi, to mi je spas.
Peglam samo sto moram, 10min max nedeljno. Skolske uniforme I kosulje I to je to.
+0 / -0
0
SarenaLazaOriginal
2014-03-12 05:49 PM
Skoljka, hajde javi mi se na email aleksandramm at hotmail tacka com pa da se nađemona koncertu. Vidim jutros stize i Plavi Okrestart uskoro, pa ćemo doći sigurno i na taj koncert a obavezno i na Olivera Dragojevica. Sve zurka do zurke ovog proljeca.
Zahtjevna djeca pomute mozak. Moja kcerka je bila strahovito zahtjevna u početku a sad je to nevjerovatno divno dijete.
Ovaj najmanji će da bude haos, njemu se ništa ne može reci a da taj ne digne 'bunu'.
Ono na šta ja trosim snagu a ne bih trebala je moje konstanto mjerkanje sa muzem. Meni teško pada sto je vecina odgovornosti ili akcije u nasoj kuci od strane mene. Muze je tu, ukljucen je on, radi on svasta kao i ja, ali jednostavno, kad ja to 'saberem', nekad stavim i na papir, vidim da ja u ovom braku vucem k'o mazga a on mnogo vise uziva u plodovima moje organizacije. Nije on ni nesposoban, ni bezobrazan, ni los, nego je jednostavno totalno razlicit tip od mene, njemu ništa nije 'super', sve je ili 'onako' ili 'ne valja', drustveni zivot mu je nula (ili se sastaoji od onog sto ja priredim), ukljucen je sa djecom, zna sve oko njih kao i ja ali naravno, sto bi on kad sam ja tu (ako ne mora), stalno mi se čini kao da vucemo uze u dva smjera. To mi je zivotna boljka, i svako ima nešto, eto ja imam brak koji fercera, mnogo dobro se mi organizujemo ali dosta puta ja ostanem sa osjecajem da nema ko 'mene da pazi'. Ja bih nekad da sam ja ta koja dodje 'na izvol'te'.
Vidim neke bolje brakove oko sebe a vidim tonu losijih pa onda ocjenim svoj kao nekom sredinom. Mene ovakva postava u braku nekad iscrpi da djeca i sve oko njih u stvari bude olaksanje. Oni mi ispadnu najlaksi jer ja bespotrebno trosim energiju 'brojeci' koliko ja vise ulazem nego muž. Jednostavno, trosim snagu na ono što se popraviti ne može i to mi je greška koju pravim konstantno. E, recimo, to je moja 'prilika' za promjenu (same sebe a ne muž ;-)) Možda i tebi treba prilika da postanes malo 'sebičnija' i gledaš vise sebe u cijeloj prici, jednostavno što se ne može, ne može, nisi ni ti glavna I odgovorna za sve oko sebe.
Nisam ja neki 'miran tip', čak naprotiv, grozno sam veliki vrtirep, pricalica, sigurno bi mi puno njih prikacilo dijagnozu ADD, tako da nema ništa od moje 'nirvane'.
Jedino sto stvarno pokusavam je da vidim u mnogo cemu ono dobro na prvom mjestu. Umrla mi jedna prijateljica prošlog oktobra u 37. godini od raka jetra, tri kcerke iza sebe ostavila, druga poznanica sa 44. godine rak grudi, treca sa 46 godina rak dijafragme (4 djece ostalo iza nje). Razmišljam, k'o zna koliko je meni ostalo, zato neću da si napravim da mi dani prodju u 'moranju' i razmišljanju kako mi je vrijeme sa djecom teško.
Ja mislim da ti to i te kako dobro guras kad sagledas u kojem si zivotnom dobu, sad je tako kako mora biti a stanje će se samo po sebi popraviti s vremenom. Ako možeš da zaustavis neke od aktivnosti ili sebi ponavljas da ti ništa djeci neće nedostajati ako ne rade sve aktivnosti ko neki drugi, mislim da tu možeš sebi olaksati situaciju. Ako bi si mogla organizovati neku drasticnu promjenu, odlazak u BG na nekoliko mjeseci, sto da ne. To bi bilo super. Budzet dobro procesljas, napravis plan za godinu dana i ne razmišljaj o tome 'hoćeš li biti u zaostatku ili ne, kad se vratis'. Ima nešto u 'vjeri' da ćeš naći sledeći korak kad ti zatreba.
Znaš ti da zivot nije trka, eno je Ninocka u Parizu, napravila korak za koji bi mnogi nasli milion i jedan razloga zašto se to 'ne može'. Svi se mi prekontavamo po 10 puta na dan jel' živimo zivot koji bi trebali da živimo. Ovako kad stavimo crno na bijelo, možda zvucimo vise 'sigurni' (jer pricamo tebi a ne sebi) ali ja mislim da svi mi razmišljamo kako bi moglo bolje. Hvala Bogu za dobre prijateljice koje vide I naše unutrasnje prenemaganje pa mogu da poguraju u pravom smjeru kad zatreba.
Nada se da ćemo se uspjeti povezati da bar pozdrav razmijenimo na koncertu.
+0 / -0
0
BigSur
2014-03-12 06:28 PM
Nema ništa bez organizacije. Ne znam ni kako izgleda dan da nije isplaniran. Vikende ostavim slobodne koliko mogu I to obozavam ali u radnu sedmicu utrpam sve sto mogu. Mi imamo AP već 1.5 g I obozavam tu soluciju, bas kao SLO. AP imaju 45 h radnog vremena, meni treba 50 h tokom radne sedmice - 5h joj placamo dodatno, takođe I kada izadjemo navece. Prednosti AP su jasne - ali bez zablude, sve to kosta. Bez obzira na trosak, nama je najbolja solucija I sa AP se dogovorim brze I lakse nego sa muzem. AP mi pokriva sate koje provodim na poslu (kancelarija + voznja do posla I nazad) - navece imam sve uobicajene poslove kucne, vecera, zadace, itd. Iza 20h često radim za posao ovo sto po danu ne stignem, pripremam klopu za sutra ili ostavljam upute AP šta da skuha, treba li sitnica neka iz prodavnice, itd.
Aktivnosti smo sveli na minimum. Dijete od 2 g ide u zoo, biblioteke, 'science center/akvarijum, ništa što se mora ići svake sedmice nego kako se slozimo za taj dan. Naravno parkovi. Kcerka od 7 g igra fudbal (soccer) u skoli 1x poslije skole I možda (ako se ja sjetim da organizujem) pocne svirati klavir. Za mene sasvim dosta. Ves pere AP (djecji, nekada nas slozi) a ja svaka 2 dana ubacim sareno I bijelo I operem I složim isto vece.
Skoljka - mislim da se može tvoja situacija rijesiti ali moras biti realna šta se može zavrsiti u jednom danu a šta ne I ne glumiti ženu super heroja. Vikni na muza da se pokrene - to nekad pali, nekad ne ali bolje nego da covjek suti. Djeci neće ništa biti od manje 'letanja' naokolo a vise boravka u kuci I oko kuce. I moje dijete od 2 g se lijepo zna igrati u vrtu sama. Tu sam naravno ali ne moram se igrati s njom.
Svi znamo da su ove godine, kad su djeca mala, zahtjevne. Moja dijete od 2 g je vristavac nevidjeni, gura sestru, uzima joj stvari (naravno kaznim je svaki put ali takva je, bori se za svoja prava na pogresan način pa je moramo ‘uljuditi’) ali ni ove godine ne traju vjecno. Mene iskreno tuga uhvati kad pomislim koliko godine brzo lete I da će jednog dana da odu iz naše kuce. Zaista ne pretjerujem kada kažem da se trudim da svaki dan maksimalno koristim, das am vesela, da ne dam da mi natezanja sa muzem ili pak natezanja sa sefom koji je nevidjeni kreten, kvare dan(e). Nekad uspije, nekad ne ali moramo se vjezbati!
+0 / -0
0
Teogopa
(HECTBAPHA)
2014-03-12 07:00 PM
Tweety, moje masine su prilično velike. Sa peskirima i posteljinom, beli ves operem na dva puta, pa još sareni na dva.Pocnem oko 5 po podne, zavrsim do ponoci, ili ujutro entualno. Mi stvarno imamo previse vesa. To je jedino čega imam previse, ukljucujuci i posteljinu i peskire. Vacinom sve operem retko se kad desi da nestone bude oprano. I to je većinom bude neka svecanija odeca , koja mi bas nije preko potrebna.
Ja sam kao i SLO, imam ugradjene properele. Letim na sve strane i sve brzo zavrsim.
MM mi je zaista neizmerna podrska. Tačno prepozna kad mi dodje zuta minuta. Kad mi se bas skupi, pa zakukam, on pronadje neki outlet il za mene ili za sve nas. Bas jutros mu kažem, nadji nešto, pucam po savovima. On je od onih koji često preuzmu inicijativu oko organizovnja putovanja i aktivnosti, tako da se ja ponekad samo opustim i uzivam. A i znam da će biti po mom ukusu, jer me dobro poznaje. Bas kad smo isli u Srbiju, svako je imao svojezaduzenje. Ja sam pakovala torbe, spremala poklone, on vodio racuna o papirma, pasosima, elektronici. Tako da se nisam non stop pipkala po dzepovima da vidim gde je šta.
Mnogo je tako živeti, organizovati se i uzivati u svemu, kada sa nekim sve to podelis.
+0 / -0
0
Teogopa
(HECTBAPHA)
2014-03-12 07:04 PM
htedoh reci, mnogo je lakse
+2 / -0
+2
magenta
2014-03-12 07:10 PM
Pola eseje o tome kako su Francuzi neljubazni( big deal) to je Evropa. Inače placaju EI pa kad izgubis posao imaš 80%plate godinu dana bas kao u Kanadi. Rade svojratno a ponekad kad im se cefne jer nigdje se ne rmba kao po Amerikama. Vjerovatno i radna sedmica traje krace. Čim im nešto nije po volji oni izadju na ulice a ne kao ovi tutkumi sto mogu da ih mazu kako hoće.
Evropa je konza
+0 / -0
0
tweety_m
(?)
2014-03-12 08:13 PM
Kod mene je besplatno zato i pitam. Pre-k je besplatan ako engleski nije maternji jezik,e sad zavisi od ISD je li 3 sata 5 dana u nedelji ili je od 8 do pola 3.K je isto besplatan za sve u nasem ISD i u prethodnom je bio i traje 5 dana od 8 do pola 3. Jedino sto placamo izletei rucak naravno nosi od kuce ili kupuju u kafeteriji.
+0 / -1
-1
svirena
(teaser)
2014-03-12 10:58 PM
što se najboljih gradova za zivot tiče, pored melburna, tvoj grad je uvijek skoljka broj jedan na listi. a što se prihvatanja 'stranaca' tiče, kanada i francuska se teško mogu porediti.
skoljkice nisam bila u vankuveru, već tu odmah preko 'grane':-) par sati voznje.
K je besplatan svuda u americi, to je dio obaveznog skolovanja (K-12). pre-k tek ponegdje, na prste jedne ruke da se izbroji.
+0 / -0
0
skoljka
(student)
2014-03-12 11:06 PM
Evo me iz kola, malo kuliram prije nego pokupim djecu. Nego htjedoh reci i u vezi Francuske, sto kažeš Oceania za taj customer service, jeste to bi mi nedostajalo samo tako, već se vidim sva uvrijedjena da me tamo neka salterusa spusta, al u isto vrijeme ja na svom poslu ovdje moram da sam mnogo dobar customer servant , eto zavrsih i fakultet, skoro dva, al dzabe moj posao se svodi na bar 70 posto musterijskog servisa, sto ja ne bi imala ništa protiv jer sam ionako jelte dosta prijatna osoba:)), al to da je customer uvijek u pravu i te njihove fore, pa bezobrazluka i izivljavanja koliko hoćeš. A, može im se. Eto, to je. Tako da na kraju obrni okreni taj customer service je dobar samo ako si ti na primajucoj strani, recimo dobro se ovdje penzionisati.
+1 / -0
+1
PustaZelja
(i posle mene - ja)
2014-03-12 11:14 PM
Sve je to do organizacije skoljka :)
+0 / -0
0
skoljka
(student)
2014-03-12 11:37 PM
Barili, eto da se i tebi obratim;) ja mnogo volim tvoje komentare, nekako su mi umirujuci, a istovremeno vrlo trezveni i realni. To mi odlično zvuci bg svako ljeto, to je nešto sto bi bilo idealno čini mi se i za mene i djecu, al meni neostvarivo, moj posao ne može da se radi na daljinu, a ne bi bas svaku jesen da tražim novi posao. Ne vidim se da tamo ostajem vise od ljeta recimo, nas zivot je ipak ovdje. To bi bilo dobro kao neki 'reset', nikako kao nešto trajnije.
Sad opet vezano za spomenutu knjizicu, a u vezi muzeva, kaže da generalno francuskinje imaju mnogo manje bijesa prema svojim muzevima zbog te vjecite neravnopravnost i o kojoj ovdje recimo SLO prica. Dal je to stvarno tako i zbog čega, pitam se, dal su zenice tamo manje emancipovane? Ja i tu vidim kako vucem na americku stranu gdje bi čini mi se muza mogla spucati stolicom u glavu vrlo pocesto,to je taj neki tinjajuci bijes, sto dah oduzima kad izadje na vidjelo;) No, nije bas sve tako crno, ipak, između tih izliva bijesa, sa obozavanjem ga gledam kad muti i pece palacinke sa našim djevojcicama:) muž u kuhinji sa mikserom u ruci i djecicom oko nogu ma nema ljepseg prizora:)
+6 / -0
+6
tweety_m
(?)
2014-03-12 11:45 PM
:P
Razlika između Francuskinje i Bosanke :
Francuskinja ima sa lijeve strane muza, sa desne ljubavnika, iza sebe sumnjivu proslost, ispred sebe blistavu buducnost a na glavi sesir.
Bosanka sa lijeve strane kese, sa desne strane djecu, iza sebe lijepu proslost, ispred sebe ne vidi buducnost a na glavi muza...
+1 / -1
0
oceania
2014-03-13 05:42 AM
skoljka, SLO,hana drago mi je da vam je bilo interesantno citati moju reportazu , biće toga opet :))
meni isto Barilli je kao caj i kupka od nevena, onako smirri me i spusti na zemlju…. nervi se opuste i onda lebdim , fali samo da donese jahtu i da provozamo po mediteranu heheeh :)
U vezi FR još da dodam da često kad pricamo o fr kao zemlji i ljudima komentiramo onako kao o jednoj kulturi … zapravo, sve vise i vise sam ubeđena da je situacija malo slična kao sa sfrj.. razlicito je ako odes u zrenjaninu,zenici ili kranju ili ohridu .. govorim o ljudima,kulturi ,mentalitetu..
Tako i sa FR , jug je posebna prica za sebe , to je mediteranski mentalitet i ima neverovatno mnogo mixity sličnih kultura (spanija,italija, maroko,tunis) ali i tipican juzni mentalitet recimo u La provence gde je klima zaista posebna , stil zivota je razlicit nego recimo u severu … zatim Bretaigne, Alsace, Alpi.. sve je to razlicito i ako eksperimentiras možda recimo da se ssuper uklopis u jednom regionu a nikako u drugom . (ovo naravno vazi i za druge velike zemlje kao nemacka,italija)
Najinteresantnije mi je to sa englezima… englezi kad idu u penziju , oni koji imaju dobre ustedjevine i penzije, fiscalno im jako odgovara da ne žive u engl. plus lepse im je na suncu nego tamo kod njih.. U fr su kolonizirali neka sela tamo u lepim suncanim regionima, pa od malog sela u kojem stanovnici su onako starog cvrstog kova odjednom engleska invazija, pa tako danas ta mesta su postala velika i agencije nekretnina ,prodavnice ,sve je na engleskom , otvorili si pub-ove, fish chips take away standove, engleski znaci , veselo bas :) Da je ta kanada malo blize odmah bi vam preporucila da stedite i onda hop kolonizacija lepog malog sela u FR pa da vide malo i srpsku invaziju. ;)))
+0 / -1
-1
babyshamble
(sandinista)
2014-03-13 07:52 AM
oceania,
to je bilo kada je funta bila najjača u od osu na euro, sad je to sve propalo. nije im dovoljna penzija iz engleske, prodavaju kuce u fr i spaniji, koje uopste ne mogu da prodaju. to je bas propalo, a oni ni vamo nir' tamo.
covece, kad nisu mogli da se naviknu na fr. kuhinju nego im je tesco donosio one njihove uzase jednom nedeljno. to je sve radnicka klasa sa severa radila, nisu svi, ali oni su stvarno vecina. prodali ovde svoje kuce i sad neemaju kud.
non-stop je to na tv, ja znam jednoga, koji nije penzioner, kupio od nekog manjeg bonusa kucu u tuluzu, to bilo dzabe u odnosu na ovde, i ne može da je proda već 5 godina.
+1 / -1
0
hana-banana
(.)
2014-03-13 09:49 AM
Nevezano za temu, ali vezano za engleske zimske migracije, mi smo jednom bili na Kubi i kunem se bio je skoro čitav hotel Engleza, vecina ih istetovirana, žene onako pozamasne, a svi crveni kao rakovi, mene boli kad ih pogledam.
Elem, podesilo se da smo često na rucku i veceri sa jednim parom, on da se prepadnes, ne bi mi bilo svejedno nocu pored njega proći Izgledao je kao neki bajker, tetovaže, bas onako rough guy. Ali, svaki dan posle obroka mi se sretnemo ispred sale gdje i on i ja trpamo hranu u jednu macku, a ona najmrsavija macka na svijetu, tuga jedna. I prica on kako prije nije volio zivotinje, ali onda je upoznao svoju ženu, ona imala macku, macki je nešto bilo i on je pazio dok se macka nije oporavila da bi ipak ubrzo nakon toga uginula. I on, onakav grmalj istetovirani kaže :„She broke me heart!” i drhti mu brada! Ja ga gledam, ne mogu da vjerujem, ali od tada je mm i meni izraz za neku neocekivanu dobrotu i mekocu srca - she broke me heart. Posle sam ga vidjela i da tutka neke pare kubancima, znaci skroz dobra dusica. Elem moji utisci sa tom eng. radnickom klasom su pozitivni :).
+0 / -2
-2
babyshamble
(sandinista)
2014-03-13 11:15 AM
naravno da su pozitivni, oni su običnom narodu doneli sve povlastice i olaksice koje danas imaju.
ja ti samo slusam muziku nastalu u radnickim kvartovima- the smiths, joy division, stone roses, etc. isto razmišljamo heheh
posh coldplay su mi dosadni i prazni ;)
+0 / -0
0
Teogopa
(HECTBAPHA)
2014-03-13 11:21 AM
eh da, kako se covek može prevarit tako...I ja sam jednom, radila s nekom familijom. Covek isto takav, duga kosa, brada, marama na glavi, sva kao neki white trash.Ona debela, promukao glas, psuje mnogo... Kažem, da sam ih srela negde u walmartu, sve bih najgore pomislila o njima.
Oni su bracni par koji je usvojio dvoje dece,sa mnogo mnogo zdravstvenih problema. Toliko se vole i pomazu, i tako paze tu decu, ma neverovatno. Pored svega ona njegova duga brada i kosa...on je pusta za decu koja boluju od raka,pa je jednom godisnje odsece i daje kao prilog.
Tako sam se postidela sama sebe i svojih misli.
+0 / -1
-1
svirena
(teaser)
2014-03-13 11:21 AM
:-) coldplay cista ljiga, još kad znam da je tu i gvinet u prici, bljak na kvadrat. jeste citali njen blog goop? LOl
skoljka izvini na skretanju sa teme:-)
+0 / -1
-1
hana-banana
(.)
2014-03-13 11:28 AM
Ja ne mogu Coldplay nikako, nikad nisam ni mogla. Nisu mi genuine, pa to ti je. Meni su oni u istoj kategoriji sa onim Bluntom, znaci pomije.
Teodora, ovi su svi bili takvi, a dobrice samo takve.
Ja sam imala jednu na poslu, rough, tough, bossy, eto kad sam ja malo zazirala od nje. Međutim to je bila samo fasada. Žena je u svom zivotu ogdojila 37 foster djece, nakon što je posle svoje dvoje imala neprestane pobacaje.
+1 / -0
+1
magenta
2014-03-13 11:34 AM
Ode i ova tema prema ljubljenim Englezima. Da, Engleska je Joy Division, Stone Roses, Johnny Rotten i Srummer ahahaha
Ja ih imam u familiji, nikad nam u kucu ne dodju jer smo „ niza klasa”, snaja dodje 7. jan da pokupu poklone, inače sva kampovanja, ljetovanja su iskljucivo sa njenom bracom koji slovom i brojem imaju petero vambracne djece iz tinejdz godina. Majka je uvalila u neku katolicku crkvu pa je postala vjerski fanatik sto nas bombarduje pricama iz Biblije i anti- abortion propagandom. Inače se vjencala u nasoj crkvi i dobila od Srba sve od igle do lokomotive plus cash. Njen otac mi je najodvratniji, neko uobrazeno englesko govno a obični radnik, jednom mi se smucio na pool party kad moju tetku i tecu nije htio ni da vidi nego se odvojio i glumio nekog gospodina
+0 / -2
-2
hana-banana
(.)
2014-03-13 11:38 AM
Kako li samo tebe nadju svi ti slučajevi? Olos u Kanadi, olos u Engleskoj, ima li igdje dobrih ljudi?
+2 / -0
+2
magenta
2014-03-13 11:48 AM
Ovo je olos iz Engleske koji je dosao u Kanadu deset godina prije moje familije
+0 / -0
0
SarenaLazaOriginal
2014-03-13 04:13 PM
Draga Barilli,
Izvini, htjedoh se juče javiti tebi direktno ali ne stigoh u miru sjesti a nisam zeljela sturo nešto da kažem pa da opet uprskam kao u orginalnoj poruci.
Prvo izvini, nisam mislila da tebe kritikujem, da te toliko izdvajam kao sto sam napisala. Ja sam to zbuckurisala, podstecena tvojom porukom kako mislis da nije do 'organizacije' i onda na to nadovezala i obracanje tebi i moje nedavno iskustvo sa prijateljicom (na sličnu temu) i onda sve zaokruzih fokusom na generalni stav o zivotu.
Izvini, nisam imala bas najbolje razumjevanje tvoje situacije, nekako sam u glavi imala da su tvoje oboje djece već u skoli, nisam te čula da pricas ovde da radis i znam da često spominjes odlaske u BG na duže vrijeme (pa mi se učinilo da si onda sa djecom a ne zaposlena). U svakom slučaju, detalji nisu ni vazni, jer poenta je u tome da ja nisam trebala tebe hvatati kao primjer već sam u stvari razmišljala o situaciji uopsteno, ali sam se loše izrazila i sve zbuckurisala.
Jedino sto bih potvrdila kao moje cvrsto mišljenje u vezi tebe je da ti meni ipak često zvucis kao da ti je dosta toga teško u zivotu, da si u konstantoj potrebi za odmorom. Nadam se iskreno da ovaj dio nećeš vidjeti kao nastavu kritike, jer mi nije ni najmanje namjera.
Jednostavno, u toj energiji se mi možda razlikujemo gdje možda drugima ti ostavljas utisak mira a meni nezadoljvstva, potrebe za odmorom, osjecaj da je sve teško.
Naravno, znam ja da nije ni brzina vrlina, ni u kom slučaju, već jednostavno, pozitivan pogled na zivotne prepreke je ono sto manjka meni u tvojoj energiji. Ja sam zeljela da uklopim tu poruku sa onim prvim dijelom pa sam zbuckurisala dovoljno da sam te uvrijedila (ili kritikovala) a nije mi bila namjera.
U svakom slučaju, ni sad nisam bas nešto popravila ali to je sto je, rekoh da znaš da mi nije namjera izignorisati sto je ispalo da sam tebe lično prozvala.
+0 / -0
0
babyshamble
(sandinista)
2014-03-13 05:42 PM
preki,
po tvojoj prici mi deluje da nisu englezi, jer su katolici.
u svakom narodu imaš budala, ja imam sličan slučaj u siroj porodici, a eto oboje su srbi.
hoću da kažem, to nije zato ste srbi, ne bi se snaja udala za srbina i s njim stvarala porodicu da je tako. budala je budala.
svirena,
jao, ja filmove ne gledam, ali gwinnie mi je ono prototip antipaticnosti.
s njom se sprdaju ovde, tj. sa tim njenim sajtom.
+0 / -0
0
Barilli
(bez_izuvanja)
2014-03-13 06:22 PM
Draga SLO,
hvala na osvrtu na jucerasnje komentare. Nisam zamerila jer znam da nema šta da se zameri. Takođe, vracala sam se da nađemgde sam rekla da dobra organizacija nije bitna, i nisam to nasla. Naravno da je bitna, krucijalna.
Što se tiče ovoga:
<<Jedino sto bih potvrdila kao moje cvrsto mišljenje u vezi tebe je da ti meni ipak često zvucis kao da ti je dosta toga teško u zivotu, da si u konstantoj potrebi za odmorom. Nadam se iskreno da ovaj dio nećeš vidjeti kao nastavu kritike, jer mi nije ni najmanje namjera.>>
Tako i jeste, preopterecena sam obavezama a samo jedna ja. Muž radi i previse, pomaze koliko može, a to nije dovoljno. Evo sad je na putu preko nedelje, dodje kuci za vikend,pa ne pomaze ni ono malo sto je pomagao. Jutarnja rutina i maler da su mi deca u skolama na drugoj strani grada me dotuce. Dok ih spremim, spakujem i razvezem, treba mi dva sata. Da uzmem neku pomoć full time nekako mi veliki luksuz, a nemam nekog na rasppolaganju ko može da mi skoci na sat dva kad meni treba. Tu recimo AP mnogo znaci, jednostavno ti skine taj jutarnji stres koji je najgori.
<<Jednostavno, u toj energiji se mi možda razlikujemo gdje možda drugima ti ostavljas utisak mira a meni nezadoljvstva, potrebe za odmorom, osjecaj da je sve teško.>>
Ne znam kako im ostavljam osecaj mira i spokoja, možda pokusavam da sredim misli dok pišem, da bar tu iskontrolisem deo svog zivota. Jesam i nezadovoljna, ali i nemam nekog krupnijeg razloga da se zalim, hvala bogu. Moje nezadovoljstvo je proizvod jednolicnog zivota koji traje godinama, sa malim pomacima na bolje, ali opet sa dolaskom novih obaveza i problema koje moram opet ja da resavam. Mislim da je najbitnije koliko energije imaš, od toga sve zavisi, i stav i uspeh u zivotu. Slazem se da pogled na zivot treba menjati, ali realne okolnosti i hormoni verovatno uticu toliko na neke od nas da je prosto nemoguće otrgnuti se bez dramaticnog poboljsanja situacije ili pribegavanja medikamentima.
oceania, zamišljam tu jahtu i krstarenje, u belim lanenim pantalonama, i sesirom od trske na glavi, a u ruci koktelcic, mmmm. Ja mislim da kad bi se negde nasle, a bili slobodne i pune para, i po mogućstvu još mladjahne, da bi bile super traveling companions
+0 / -0
0
magenta
2014-03-13 06:27 PM
Ma nisu bili katolici ali su poceli ići u katolicku crkvu prije par godina, ovdje je promjeniti vjeru ko vode se napit'.
Ne poznajem nijednu srpsku familiju sa petoro illegitimate kids. Jedino im dajem credit što se brinu o klincima vise nego tate, mislim snaja, baba i deda
+0 / -0
0
babyshamble
(sandinista)
2014-03-13 07:10 PM
kako mislis illegitimate kids?
kako se prezivaju ako nije tajna, odmah ću znato koje su 'fele'?
+0 / -0
0
magenta
2014-03-13 07:21 PM
Mislim ono,jedan brat sa 17 napravi jedno, pa drugi brat sa 15-16 dvoje, pa sa 17 još jedno ( ova mama ne dozvoljava pristup) pa onda još jedno sa 20 i neku, ovu će da ženi, procitala na FB
Kakve veze ima prezime, ne samo kod Engleza nego i kod kog
+0 / -0
0
babyshamble
(sandinista)
2014-03-13 07:44 PM
mislis vanbracnu? pa to je ovde jako često i ne nosi stigmu kao kod nas, srećom po tu decu.
, koju niko ne zove kopiladima.
ima vez prezimee, jer mislim da se ne radi o englezima.
+0 / -0
0
magenta
2014-03-13 07:54 PM
Ne zove ni ovdje, mame uzivaju sve privilegije „ single motherhood-a”. Cesto kod Kanadjana, kod Srba skoro da ne postoji i vjeruj, Englezi da engleziji ne mogu biti. Doduse, odrasli u Kanadi, možda je u tome razlika
+0 / -0
0
babyshamble
(sandinista)
2014-03-13 08:06 PM
hahah ok onda su englezi.
svuda imaš ljudi i neljudi, samo sto bih ja znala kako s njima ;)
ja imam jednu dalju rodjaku, čiji se sin ozenio sa jednom 's brda' kako ona kaže, a oni nekakvi doktori šta ja znam i kao ona ni da cuje, razbolela se.
i ja je posle par godina pitam je li sad sve ok, ides li kod njih 'u brda', a ona seljancura skoci i kao: sto bih ja isla kod njih, ko su oni meni. na ulici ako se sretnu dobar dan i to je sve. to je bolesno.
moj tata joj svasta rekao, umro je nisu pricali, rekao joj: a ti sto si dosla 's brda generaciju pre i obrazovala se, mislis da si visa od njih? ma svasta joj rekao hahahh, a ona još: pa naravno da sam visa, oni nisu moja liga???
seljacka posla
Looking for Lava Rock Bracelets?
Life Press
Fenomenalna torta od nara
Slatki hleb sa šargarepom i jabukama
Korpice od krompira za doručak
Prirodni sprejevi za kosu
Kako da regenerišete i podebljate obrve na prirodan način
Epiziotomija – kako je izbeći
Select a country:
Australia
Austria
Bosnia-Herzegovina
Canada
Croatia
European Union
France
Germany
Montenegro
Netherlands
Serbia
Sweden
Switzerland
United Kingdom
United States of America (USA)
English |
Latinica
|
Ћирилица
© Trend Builder Inc. and contributors. All rights reserved.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Advertising
.