baby, ako se ne varam, chomsky gleda problem (npr skolstva) sa bioloskog/lingvistickog/filozofskog aspekta i, kao sve ostalo, relatira politici?
klasicna dikotomija: drustvo vs individua/lism- mainstream vs kreativno/logicno razmišljanje.
sama,po meni romanticna ideja unschooling-a, ima neku teoretsku logiku, ali sa pedagosko/socio-kulturoloske (pa i prakticne) strane nisam sigurna da bih svoje dete izlozila takvoj didaktici.
1) socio-kulturoloski gledano, pojam individualisma kao kognitivno nasledje,argument koji dominira u unschooling teoriji nema prostora u modernom drustvu kakvo je danas.racionalizam, tipa treba naći „istinu (slobodu misli npr) u sebi” macku o rep, jer se postavlja pitanje koju i ciju istinu trazimo, onda i kako je naći ako nije u komparaciji sa drugim fenomenim/a?
2) pedagoska perspektiva unschooling-a. ajde de, možda svi imamo mentalne/bioloske predispozicije ali se pitam da li sva deca imaju istu volju za znanjem? mislim da neku decu jednostavno moras nauciti da misle, a to unschooling ne praktikuje, nego ostavlja „slobodnoj volji”: skola prezentira materiju ne kreira metode za „ucenje”,aha malo sutra.
3) socijaliziranje: mislim da imam dete kuci, i da ga pustim da uci „po slobodnoj volji” vrlo brzo bih zbog te slobodne volje zavrsila biiiiiiip.
4) lepa tema, ali nedostatak vremena.
evo jedan lep clanak s`chomsky-m
http://www.chomsky.info/interviews/199808--.htm