Zaista se ne sjećam kada me je neko zadnji put upitao:

„ Jel buraz, koliko je sati ? ”

Nekada sam nosio sat na ruci, i još uvijek ga posjedujem ali ga više ne nosim.

Tako mnogo elektronike ima oko nas, i sa nama, da potreba za ručnim satovima skoro pa da više i ne postoji.
Svako od nas ima mobilne telefone ( osim rijetkih ptica koje se odupiru i tom letu ), i kada zaželiš da vidiš koliko je sati...ili koje je vrijeme..samo baciš pogled.

Sjedis za kompom...baci pogled malo udesno, pridolje na ekranu...i tu si.

Pa, svašta, čak i kad oćeš da prigriješ jučerašnje jelo u mikrotalsanoj - ma ni tu nisi sam i znaš odmah koliko je sati...da čovjek poludi.

O ovim nekim čudima zvanom blekberi, aj-pod i slično da ne pričam.

Štetaš se čestom, i prije ili poslije ćeš naići na neku ogromnu tablu pored nje koje će ti reći i koje je vrijeme a i temperaturu i datum pride.
Ili sjedi u auto i samo okreni ključ - ne možeš izbjeći, sve i da hoćeš te svjetlucave brojke.

Nekad ti kažu da samo što je prošla ponoć i da te mrka noć čeka - a ponekad, da je prošla ista ta ponoć ali te čeka svijetli zagrljaj i mirisno jutro...

Vrijeme.

Česti prijatelj, još češći neprijatelj.

E, danas se vrijeme malo zadržalo na jednoj tački kada smo ti i ja obećali sve jedno drugom.

Tri godine sa tobom u vječnoj, onoj za koju ne postoji vrijeme, zajednici.

Mnoge stvari su se promjenile od kada sam sreo tebe, Vuk Samotnjak u svom izgubljenom svijetu i mislima, često se pitajući da li sad prolazim kroz Aureru Borealis...jer su mi govorili da je Duga beznačajna u poređenju sa njom, da ona zaustavlja vrijeme, mani sanduk zlata na kraju...

Malo zatim nam se pridružila ova mala ljepotica, ovo sunce zbog koje se često zapitam da li vrijeme brže leti nego što treba...ili je u stvari stalo skroz.

Mnogo se puta zapitam da li je vrijeme zaista promjenilo i mene, samotnog čovjeka koji šeta nekim paralelnim kosmosima i često traži Prošlot i pita se da li je mogao nešto promejniti i bolje napraviti... i za sve svjetske snove...i za sebe samog...

I onda pogledam u vaša lica i znam da nisam.

Još uvijek pred nama leže mnoge promjene, monga vremena i sati kroz koje treba proći, ali sam ja zahvalan za svo vrijeme koje imam sa tobom. I prošlo. i sadašnje, i buduće.

Ustvari, izvini što pišem...znam koliko je sati i koje je vrijeme...



Vrijeme je da te opet volim...