Teogopa, mislim da ne trebaš da se brines. On je dovoljno veliki da shvata odredene stvari i moguće je da ne voli promjene. Sama kažeš da ga niste pripremili jer ste racunali da će tu provesti samo pola dana. On je već imao svoju rutinu sa skolom i sada se nešto drugo odvija. Pusti ga malo da se prilagodi, a u međuvremenu pricaj i objašnjavaj. On je još uvijek mali i covjek se lako zaboravi da i njima treba da se objasne nove stvari.

Teodora,
Koliko Dimitrije prica engleski? Moja djeca pricaju i engleski i srpski (ali srpski mnoooogo manje). Vidim da sa srpskim imaju problema u 'tecnom' govoru. Čim nema te 'lakoce/tecnosti', dolazi i do drugih 'problemcica' tipa 'izmotavanja, fizicke nelagodnosti za njih' kad se nadju u situaciji da se od njih ocekuje da 100% prenesu svoje misli na srpskom. Ljeta u Srbiji pomazu da se to izbalancira ali ovako preko godine se i te kako vidi razlika u njihovoj komotnosti kad je u pitanju nas jezik.

Pitam te za Dimitrija i engleski jer moguće je da on 'zna' engleski dovoljno za jednostavno sporazumjevanje ali da je to opet 'nedovoljno' da se on osjeca 'lagodno' među drustvom sa njim i da se odmah na početku razlikuje od svoje okoline. Taj osjecaj koje dijete može da ima u tom periodu od 5.5/6 godina može nama odraslima da se ne čini toliko velikim problemom jer smo obično mišljenja da 'djeca su spuzvice, oni kupe jezik lako, za 2-3 mjeseca će se super snaci'. Sve to stoji ali treba to dijete 'prezivjeti' ta 2-3 mjeseca i uskladiti sve emocije koje osjecaj nepripadnosti ili razlicitosti može da prozivede.

Drugo pitanje je kolikog su uzrasta djeca u vrticu? Da li je on jedan od najstarijih? Jesu li igracke prigladne njegovom uzrastu? Možda se on vidi kao 'veci' i ostanak u 'bas tom' vrticu sa 'bas tim igrackama' i tim drustvom mu još vise daje osjecaj nesigurnosti.

Frustracija i bijes su odraz bespomocnosti. Dijete se ne osjeca sigurno u svom trenutnom zivotu.

Smislit ćeš ti već način da ga ohrabris da je on momak i po i da će biti bolje i u skoli i u vrticu.

Samo puno podrske i razumjevanja mu treba - možda ne treba ni puno 'price i objašnjavanja' - možda je bas potrebno malo vise 'palacinki za dusu' (pod tim mislim mazenja, pazenja i price o tome koliko razumijete njega i njegove strahove i frustracije). Treba mu dati sto vise prilika da se dijete druzi sa americkom djecom iz skole i vrtica. Organizuj koliko god da je moguće bar po 2 playdates u toku nedelje sa drugarima iz Kindergarten (sigurna sam da dosta djeca u tom razredu imaju playdates bar 1-2 puta u nedelji - to je dio ove kulture koju mi ne smijemo zanemariti).

To će mu biti od neprocjenjive vrijednosti što se tiče uklapanja u tu sredinu - to uradi i sa pravim uzrastom djece iz vrtica (ako je ikako moguće, pa čak i vikendom ako nije moguće u toku nedelje).

Teodora,
Probaj ovo sa playdate odmah ovog vikenda ili sledeće nedelje. Ako napravi neku vezu sa bar jednim djetetom iz skole ali u drugoj sredini, lakse će mu biti u skoli. Zovi uciteljicu čak i danas i pitaj ima li i jedno dijete za koje tvoj sin ima bar malo interesovanja. Čak i ako nema, pitaj uciteljicu ko ti se čini kao dobar playdate za tvog sina. Zovi odmah veceras tu mamu i dogovori neko vidjenje - ne za 5-10 dana već za dan-dva.

Daj im priliku da se vide van negdje 2-3 sata - mozete skupa otici u bioskop pa na sladoled, itd. Ne bih vodila mladjeg brata sa vama nego bas samo Dimitrije i taj njegov drug/playdate.

Ovi playdates cuda cine za djecu u tom prelaznom periodu. Čim imaju bar jednu vezu (a poželjno je da imaju 2-3 bar), lakse će im biti prebroditi sledeće dane skole.

Probaj, ništa te ne kosta pa makar uzela dan slobodan da bi izvela ovo oko playdate.

A ovo za jezik, s postovanjem i paznjom bih zeljela da ti skrenem fokus na to da jezik vjerovatno nije 'mali faktor' u ovom prelaznom periodu. Ako on zna engleski ali mu je prirodnije da se objasni na srpskom, 'osjetljivije dijete' će u svojoj glavi napraviti veci problem od toga pa čak i fizicku anskioznost.