eh Isidora, mi smo uciteljici i nastavnici kasnije u zlatu kupovali...koja korupcija i sad se cudimo šta nam generacija/ili tu negdje radi na vlasti :((((

precious, Tramp hehe sad me podsjeca na ogog bogatasa Donalda Trampa ;-) a imala sam taj parfem :)))

dan ravnopravnosti žena...nikako majki

ja sam predlozila da u ime na danasnji dan dodamo i tate...zbog ravnopravnosti ...jeste li za ?

bas sam nedavno naletila na Charly u nekoj drogeriji. A sto je meni taj „Tramp' bio supeeeeer:)))) jao majko mila, ko bi to sad stavio na sebe:) al kad si neka srdnjsokolka pa i studentica, nema ništa mirisnije i jevtinije:) Poslije je pocela sezona Paris-a, Opiuma i Poisona:)

Dior, Sen Loran, ni vas ne volim vise:)”

e i tebi Lea jednom plus da upisem :))

Jeste mi bio Dan Žena... 6 masina vesa oprah i osusih, rucak spremih, stan pospremih... Sad' mogu malo da se ispruzim i još par sati uzivam u ovom danu :0)))
Jesam li dobila titulu „žena zmaj” ili to vazi samo za friske porodilje? :0)))

8 mart me podsjeti na to kako je tata donosio pokloncice mami i meni - mami cvijece a meni Politikin Zabavnik, na taj dan.

Vjerovatno ste već ovo procitale ali je dobro ponovo procitati... Volim ovaj tekst.

KAD BIH MOGLA PONOVNO PROŽIVJETI ŽIVO...


od Erme Bombeck

Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.

Pojela bih kokice u 'dobroj' dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost .

Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.

Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: 'Kasnije. Sada operi ruke prije ručka.' Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.

Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo se znojiti zbog malih stvari.
Prestani brinuti o tome tko te ne voli, tko ima više ili tko što radi.

Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio.

I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.

MJESEC LIJEPIH ŽENA

3 godine : Pogleda se i vidi Kraljicu.
8 godina: Pogleda se i vidi Pepeljugu.
15 godina: Pogleda se i vidi Ružnu sestru (mama, ne mogu ići u školu ovakva !)
20 godina: Pogleda se i vidi 'predebela/premršava, preniska/previsoka, previše ravno/previše kovrčavo ? ali odluči da ide van u svakom slučaju
30 godina: Pogleda se i vidi 'predebela/premršava, preniska/previsoka, previše ravno/previše kovrčavo ? ali odluči da nema vremena to popraviti i ide van u svakom slučaju
40 godina: Pogleda se i vidi 'čista sam' i izlazi van
50 godina: Pogleda se i vidi 'To sam ja' i izlazi gdje god to želi
60 godina: Pogleda se i podsjeća se svih ljudi koji se više ne mogu vidjeti u ogledalu. Izlazi van i osvaja svijet.
70 godina: Pogleda se i vidi mudrost, veselje i sposobnost, izlazi van i uživa u životu.
80 godina: Ne gnjavi se sa gledanjem. Samo stavi crveni šešir i izlazi da se zabavi.

jao jeste Isidora,...mada ja nikad nisam bila za to a tako me i majka ucila...međutim..kad su svi dali onda sam morala i ja jer gdje uvjek crna ovca da budem :)))

sjecam se kad nam je uciteljica poslje ljetnog raspusta rekla da donesemo jedan cvijet od kuce da ukrasimo ucionicu...i tako odem ja kuci i pitam mamu za to a njoj se bas nije davalo...kaže uvenut će vam...ma reko neće ...redari će da zaljevaju...i tako ona meni da jednu sablju cvijet...jer je imala 2 sablje...i ja odnesem u skolu...i tako dodje i drugi raspust...mi otisli vratili se i nema cvijeca vise u ucionici...poslje godinu dana razboli nam se uciteljica...tad smo dobili nastavnike...ali eto da mi obidjemo uciteljicu kuci...kad tamo mamina sablja na njenom balkonu...eh da znate kako mi je bilo krivo...vjerujem da je bilo i druge djece da su prepoznali svoje cvjetove ali nisu imali hrabrosti da kažu...čak smo kao tinejdzeri prolazili pored njnog stana iduci u jedan kafic...i galamili...vrati 'mojeime' njenu sablju i ime uciteljice ...eh...sad moja uciteljica živi u Splitu :))uzgaja palme ;-)