News
Sports
Celebrity
Lifestyle
Forums
Cooking
Classifieds
Forums
:
Trudnice i mamice
+0 / -0
0
Prevremeno rođene bebe
irinakki
2010-08-08 04:47 PM
Moje bebe su rođene u 30. nedelji i pripadaju „klubu” preveremeno rođenih beba. Volela bih da razmenim iskustva sa mamicama, a sto da ne, i sa taticama ovakvih beba.
Kada su vasi rođeni, koje sve kontrole imaju/imali, ishrana, razvoj... Ovo su neke od tema o kojima bih rado popricala.
Pozz
+0 / -0
0
minaparis
2010-08-08 06:17 PM
Ja ne mogu da ti kažem ništa konkretno jer nisam prošla kroz to ali želim da ti čestitam na bebicama i da vam poželim sve najbolje kao i puno sreće i zdravlja! Srećno
Veliki pozdrav od Mine i Kristine
+0 / -0
0
out_of_control
(desno pomoćno smetalo)
2010-08-08 10:38 PM
Da vam se pridružimo :).
Moja curica je rođena u 32. nedelji. Imala je samo 961gr. Prije par dana je napunila 3 godine. Koliko su stara tvoja djecica?
Rođena je sa par komplikacija, krvarenje u mozgu, ROP na ocima, slabim krvnim zrncima. Ali sama je disala, fino prihvatila mlijeko ispočetka, tako da je brzo dobijala na kilazi, a navedene komplikacije su se same iskorigovale par mjeseci poslije rođenja.
Skoro sve je dosad stigla na vreme kao njezini vrsnjaci, puzanje, hodanje itd. Malo kasni sa govorom, ali u zadnjih mjeseci super napreduje, već imamo recenice i stotine novih rijeci.
Neće još na WC, ali za to ne brinem, jer ima vremena.
Ovako nam je ona super, nema nikakvih drugih razvojnih posljedica. Jako nam je bistra i pametna i brzo uci. Isli smo kod pedijatra prije par nedelja na i ona opet ništa nije primjetila. Idemo još jedanput za koji mjesec, cisto preventive radi.
A što se ostalih pregleda tiče, koliko smo ih imali odkako se rodila, ne mogu vjerovatno svih da se sjetim. 4-5 puta smo imali UZ glave, kukova, kicme, svake godine idemo na pregled ociju, usi su joj testirane, kod pedijatra smo bili 20-ak puta, razvojnog specijaliste prošle godine, trenutno idemo kod specijaliste za govor, itd itd...
Mi imamo patronaznu, pa smo i nju posjecivali, ona nam je neke preglede predlozila, a mnogi su nam bili određeni kad je napustala bolnicu gdje se rodila, zbog komplikacija koje je imala, pa da se prate još neko vreme cisto da se vidi da idu na bolje.
Moras da znaš da su ranije rođena djeca posebna, nikad svoju djecicu nemoj uporedjivati sa razvojem druge djece. Oni imaju neki svoj tempo i opet će sve stici, mada možda razlicitim redoslijedom. Kad su jako mali, vjerujem da su i vama rekli, mora im se korigovati starost. Tako da se ne brines sto tvoja djeca od npr. 6 mjeseci nisu kao druga od 6 jer su još uvijek korigovano stari samo 4.
Meni je sav put s njom odkako se rodila bio poseban i ne bih ništa mjenjala...
Svi je najviše volimo i maza je no.1. ali tako treba ;).
Ne znam šta te zanima i koliko su tvoje bebe stare, ali sto te zanima slobodno pitaj, možda ti mogu pomoći.
+0 / -0
0
irinakki
2010-08-09 06:30 AM
Hvala miniparis na zeljama, cmokic.
Out, drago mi je da tvoja devojcica fino napreduje. Hvala na savetima. Gledamo da ne uporedjujemo decu ni sa ostalo privremeno rođenim bebama koje su bile s našima u isto vreme. Naucili smo još tamo da svaka beba ima svoj tempo.
Mi smo mnogo mladji od tvoje cere. Moji uskoro pune 4 meseca (hronoloska starost), a ustvari imace 2 meseca po razvoju.
Kao sto sam rekla, rođeni su u 30. nedelji. Bili su u inkubatoru 14, odnosno 16 dana. Oboje, su od početka imali CPAP i Aleksandar je od početka bolje disao. Svi kontrolni pregledi od samog početka su im bili dobri. Milica je nešto slabije tolerisala mleko, pa su joj jednom davali infuziju. I evo, posle 4 meseca, sitnija je od brata iako je na rođenju bilo drugacije. A da, rođeni su sa 1070 g i 1180g. Sada su teski 4200, odnosno 3500 g.
Posle inkubatora bili su najpre u termickoj kolevci, a zatim u običnom kreveticu. Sve ukupno u bolnici su bili 7 nedelja. U toku ovog perioda nama je najveci strah unosila njihova apnea. Oboje su ih imali i kad im se to desavalo mi smo to bas teško prezivljavali. Uzrok je naravno bila njihova nezrelost i respiratornog i nervnog sistema. Oboje su zbog toga primali terapiju na bazi kofeina.
Po otpustanju iz bolnice, Milica je imala jednu respiratornu krizu, pa smo se opet vratili na kontrole. Od tada ona ima monitor. Ukljucujemo ga samo nocu. Cekamo sledeće kontrole, ali u svakom slučaju još nekoliko meseci će imati monitor. Mi smo tako mirniji, a vidimo da je sve stabilnija. I dalje se zagrcne kad jede, ali se dosta brze vrati u normalu. Nekad i dalje „zaboravi” da dise dok sisa ili dok jede na flasicu pa se zato to desava. Aleksandar je mnogo jači i stabilniji po svim pitanjima. On je inače patio u materici i slabije rastao. Bata ima malo slabiji tonus i moramo malo vise s njim da vezbamo.
Od kada su izasli iz bolnice (tamo su imali redovne kontrole krvi, srca...) mesecno idemo na tzv. follow up u bolnicu i kod pedijatra. Pored toga cekaju nas kontrole sluha i vida.
Inače, mi smo ih prvi put uzeli u narucje (kengur terapija) 3. dana zivota. Nama je to bilo prosto neverovatno i mislili smo da se ne sme tako rano. Sada ne možemo da zamislimo koliko su bili mali. Ni slike nam ne govore njihove prave dimenzije.
Koliko si ih dojila? Meni mleko polako nestaje. Moracu sad početi da pijem još neke biljne preparate ne bi li malo odlozila nestanak mleka. I u bolnici a i sada jedu vestacko mleko. Uskoro prelaze na sledeću formulu.
Kada su tvoji poceli da jedu crvstu hranu? Moji bi ttrebalo da krenu sa 6 meseci. Pošto oboje imaju refluks, neće početi sa vocem jer bi im to dodatno stvorilo kiselinu. Tako nam je rekla pedijatrica.
Sad moram prekinuti, vreme je za hranjenje :).
Pišemo se...
+0 / -0
0
out_of_control
(desno pomoćno smetalo)
2010-08-09 07:26 AM
Znaci vasi bebani su još uvijek mali :). Samo polako, malim koracima, sve će oni stici lagano.
Ali kako pišes, fino napreduju. Jesu li rođeni zbog TTTS?
Još uvijek ste vjerujem puni utisaka, nije lako kad se rode tako mali kao mrvice.
Mi smo bili u soku danima. Ja sam dosta stvari zaboravila, teško mi je da ih se sjecam.
Svaki dan se nešto desavalo, strahovala sam da pitam šta se desilo dok nisam bila pored nje.
Kasnije kad se malo otela, kad sam vidjela da napreduje, onda mi je bilo lakse.
Eto vidis, ona npr. nikad nije imala problema sa disanjem, kao tvoje bebice, dise od rođenja sama, ali imala je par drugih komplikacija.
Dva ili tri puta je dobijala turu antibiotika jer su sumnjali na sepsu.
I mi smo naravno imali kengur drzanje, možda 2-3 dan kako se rodila. Ja nisam mogla vjerovati da ih onako malene daju u narucje, ali objasnili su mi zašto.
Znala sam da je onako držim sat vremena i vise, dok god me sestre ne najure da je vracam u inkubator da se zgrije :). A ona samo tiho stenjucka i dise, kao da opet hoće da udje u mene :).
Vjerujem da mi nismo bili svjesni koliko je bila majusna, sad kad nekad gledam slike ne mogu da je zamislim onakvu.
Sad je naravno već velika, presisala je 14kg i ima 99cm, jedva je vise podizem :).
Mi smo poceli sa cvrstom hranom, po preporuci patronazne i pedijatra, sa 5 i po, skoro 6 korigovanih ili 8 hronoloskih mjeseci. Ja sam toliko cekala jer sam stvarno mislila da nije spremna. I napočetku bas i nije, ali polako je prihvatala sve. Najprije cerealije, onda vocke i povrcke. Imali smo malo muke s grudvicama i guscom hranom, ali do godine je pocela polako sve da zvacuka. Sad sa 3 godine drobi sve zivo, krekere, kekse, jabuke, kruske...
Dojila sam je, tj. pumpala mlijeko 4 mjeseca, ispočetka sam imala silu mlijeka, toliko da mi je zamrzivac bio skroz pun. 7-8 nedelja poslije nego što se rodila, trebali su da je puste kuci, ali uslov je bio da pocne da siki.
Ona naravno nije bas nešto htjela siku jer se navikla na flasicu. Ipak su nas pustili kuci, a ja sam se dalje pumpala mlijeko. Imala sam ga sve manje i manje, njezin se apetit povecao i ona je napokon pocela da prihvata siku. Kad tako nekako oko 4. mjeseca mlijeko mi je potpuno stalo, bukvalno preko noći Imala sam nešto smrznutih zaliha, ali morali smo preci na formulu, i jesmo bez puno problema. Promjenili smo par dok nismo nasli onu sto joj je odgovarala. Meni je bilo dosta krivo jer sam imala veliku zelju da je dojim makar godinu dana, ali naravno nije uvijek sve kako planiramo :). Isla sam kod doktora po pomoć, tablete ili sl. ali rekao mi je da gubim bitku, jer sa starta nije sikila kako treba, a nije pumpa isto kao i kad beba siki.
Ljubi bebane :)
Poz!
+0 / -0
0
Rozmari
2010-08-09 09:29 AM
Pozdrav mamicama sa bebama koje su bile previse radoznale i ugledale svet malo ranije nego planirano!
Irinaki, moje bebe Milan i Milica su rođeni u 25+ nedelji sa po 940 grama. Oboje su imali probleme, Milica vise, Milan manje. Pocevsi od ROP-a do krvarenja na mozgu i sepse pa do ugradjivanja Shunt aparata za regulisanje nivoa likvora u glavi.Moji su sada 15 meseci ili po ispravljenom terminu tek godinu dana.
Oboje napreduju svojim tempom. Negde je Milica brza, a negde Milan. Oboje su sustigli vrsnjake u kilazi i visini pa i u motorici su na nivou svojih vrsnjaka. Milan je duže vreme koristio monitor zbog nerazvijenih pluca, ali je i to prevazidjeno već. I dalje ima slabija pluca, ali to se već da rešiti kasnije.
Pošto sada kuvam rucak, pisaću ti kasnije još. Ako te zanima nešto više pisi na subotica et hotmail.com
Poljubac i cuvaj bebice!
+0 / -0
0
irinakki
2010-08-09 05:36 PM
Out, mene su porodili ranije jer je Aleksandar zaostajao u razvoju (FGF - fetal growth restriction). U 28. nedelji dr je otkrila patoloski priliv krvi... Bio je slabasan u materici, ali se pokazao jačim od samog rođenja.
Ja sam od početnog soka često plakala dok sam bila s njima. Jedva sam cekala da odem u bolnicu i da čujem kako su disali, novosti... Strah je bio ogroman. Tako da draga, potpuno razumem tvoje stanje po rođenju devojcice.
Ako sam dobro shvatila, ti nisi nju dojila do pred sam izlazak iz bolnice. Ovde gde smo mi, Italija, mnoooogo su insistirali na sisanju već od 32, 33. nedelje. Naravno, nisu mogli mnogo da sisaju ali su se tako priblizili novoj „aktivnosti”. Sve ostale mamice i ja bile smo po ceo dan s bebama (na poluintezivnoj), tako da smo mogle vise puta da ih dojimo. U tom periodu, kolicina mleka se postepeno povecala. Sada pokusavam da ne razmišljam o kolicini mog mleka jer me uhvati tuga na pomisao da ponestaje.
Ne znam kako je vama bilo, ali ovaj period dok su oni bili u bolnici, meni i muzu je mnogo znacio. Fizicki je bilo mnoooogo naporno, ali smo tamo bukvalno dobili sve informacije za trenutak kad izadju . Naucili smo da budemo samostalni i u bolcnici i kod kuce po izlasku. Uz sve to, lepo sam se druzila sa par mamica.
Rozmari, Rapy mi je spomenula da još neko ima prevremeno rođene blizance ali nisam mogla da se setim ko je u pitanju. Pa tvoji su bili veliki za 25. gestacijsku nedelju. Nije ti bilo lako, ali je bitno da su oni dobro. Čujemo se i mejlom :).
Pošto ste vi iskusnije, možda ću vas bombardovati pitanjima :).
Cmokic vasim radoznalim bebama!
+0 / -0
0
out_of_control
(desno pomoćno smetalo)
2010-08-09 09:21 PM
I moja curica je se patila sa rastom u materici, jer sam imala preeklampsiju i posteljica je umirala. Zato se rodila jako mala, za svoju gestaciju je trebala imati makar 1400-1500gr.
Ovdje to drugacije zovu, IUGR, ali to je u sustini vjerovatno isto kao dijagnoza od tvog bebana.
Da tačno si razumjela, nisam je dojila po izlasku iz bolnice, ali smo pokusavali, nije htjela siku i tacka. Jednostavno je bila lijena da siki, zavolila je flasicu dok je bila u bolnici. Zato sam pumpala mlijeko non-stop. Pokusaj šta možeš da odrizis mlijeko, znam kako ti je, mene je isto griza savjest kad sam ga izgubila, ali bitno je da su nam bebice žive i zdrave. I na formuli će napredovati. Važno je da smo im davale mlijeka prvih mjeseci kad im je bilo najvaznije.
Mene su porodili kasno navece, ujutro je već sestra dosla na mi gnjeca grudi da izvadi kolostrum. To i onih prvih mjeseci sto je pila moje mlijeko, ja mislim da joj je jako puno znacilo i zato sam sretna.
Ja sam bila s njom po danu koliko sam mogla jer imam još dvoje velike djece, trebalo je i oko njih da budem, posla preko glave, njihova skola, kuvanje, ciscenje, muž radi dosta itd...
Najprije je bila 4 nedelje u inkubatoru, a onda 3 u kreveticu dok nije postigla kilazu za izlazak, 2500gr. Kad sam bila s njom, najviše smo se kengurski mazile, kupala sam je, vagala, presvlacila. Sve su mi sestre davale da radim.
I mi smo imali dosta pomoći od doktora i sestara, dali su nam sva upustva gdje da idemo na preglede, kako, šta itd. Sve sam u tacku slijedila.
Jedanput smo je čak mi iz bolnice nosili u drugu bolnicu na pregled ociju zbog ROP. Dali nam je da nosimo, ali da je vratimo jer je nisu zvanicno pustili. Tad je možda imala 1800-1900gr. Ja joj kupila termos pink odijelce u obliku mede, sve sa kapom i usima. Ljudi u liftu, doktori, svi se smijali i pipkali je, mislili da je igracka :))
Rozmari, wow, ja mislila da smo mi poranili, ali kad god procitam za tvoju djecicu, zamislim se... Znam tvoju pricu od početka i bas mi je drago da napreduju. Cesto te se sjetim...
Slobodno još pitaj ako te šta zanima.
Looking for Oil Diffuser Bracelets?
Life Press
Rak – lečenje terapijom Rudolfa Brojsa
Problemi u trudnoći sa krvarenjem
Za šta vam sve može poslužiti četkica od maskare
Da li pravilno koristite proizvode protiv starenja kože?
Prirodne alternative za pesticide koje su zaista delotvorne
Život je igra
Select a country:
Australia
Austria
Bosnia-Herzegovina
Canada
Croatia
European Union
France
Germany
Montenegro
Netherlands
Serbia
Sweden
Switzerland
United Kingdom
United States of America (USA)
English |
Latinica
|
Ћирилица
© Trend Builder Inc. and contributors. All rights reserved.
Terms of use
-
Privacy policy
-
Advertising
.