Seoske slave i proslave

Ljeta provedena na selu je nešto sto mi se najdublje urezalo u sjecanje. Vjerovatno zbog sarolikosti ljudi (i prica) iz razlicitih dijelova svijeta, koji bi dolazili na duže ili karace vrijeme da posjete rodbinu u hercegovackim selima. Svakog ljeta bi se desavalo nešto novo, dajuci materijala seoskom domaćinstvu koje bi prepricavajuci zgode i nezgode razbijalo zimsku monotoniju pustosi njihovog sela.

Svaki dan proveden na selu bi bio razlicit, ali smo ipak nestrpljivo iscekivali veliki pravoslavni 9a i seoski ) praznik, kada je mjesna crkva slavila. E, tada bi se „cijeli svijet” zbio u to malo planinsko selo.
za taj praznik, skoro u svakoj kuci, bi se odvijale posebne pripreme: kuca se obično krecila nekoliko dana pred praznik, generalno cistila, izvlacila bi se ona najljepsa posteljina i namjestali kreveti za eventualne goste.
Jagnje 9a ponekad i dva, zavisi od broja gostiju), bi se peklo obično na raznju, najbolji pijevci bi zavrsavali u loncu, a domaćica bi pazljivo prala tegle kako bi mogla da pri pozdravu gurne svakome po jednu u torbu, naravno napunjenu kajmakom.
Mrzila sam kajmak u to doba, pa sam jedva cekala da baba razdaje svima, prije nego sto bi dosao red na moju majku.

Na dan Crkvene Slave, ustajalo bi se ranije nego obično. Oblacila bi se najljepsa garderoba. Djevojke(još ih je u to vrijeme bilo u selu), bi prije na par nedelja odlazile u grad i birale garderobu za taj dan, obavezno konsultujuci rodice iz grada, kako ne bi omasile u momentalnoj modi.

Nastavitce se...

Clanak koji me podsjetio na gore napisano:

SVETKOVINA NATPJEVAVANJA I SOKOLSKOG NADMETANJA
U Biogradu kod Nevesinja juče je održan veliki narodni sabor koji je pored mještana okupio i brojne goste iz čitave Hercegovine. Sabor se tradicionalno održava na Veliku Gospojinu u znak sjećanja na davnu 1874.godinu kada su tadašnji hercegovački prvaci donijeli odluku o podizanju ustanka protiv Turaka u istoriji poznatog kao Nevesinjska puška.

Svetu liturgiju u Hramu Uspenja presvete Bogorodice služio je prota Aleksa Zubac koji je nakon službe održao i prigodnu besjedu. - Svi znamo kolika je majčinska ljubav prema svojoj djeci, a ljubav majke Bogorodice koja je majka čitavom ljudskom rodu je još veća i zato se sa posebnim poštovanjem moramo odnositi prema ovom velikom hrišćanskom prazniku - naglasio je Zubac . On je pozvao vjernike i sve ljude dobe volje da pomognu završetak radova na uređenju porte Crkve uspenja presvete Borodice koja je sagrađena davne 1866.godine i za koju su vezani važni događaji u istoriji pravoslavnog naroda ovog kraja.
Mještanin Petko Pojužina sjeća se vremena kada je saboru u Biogradu prisustvovalo preko 5.000 ljudi. - Ovu svetkovinu svaki mještanin sela je dočekivao otvorenog srca željan sastančenja, natpjevavanja i sokolskog nadmetanja. Danas su u selu vjenčanja prava rijetkost, a nekada je samo na ovaj praznik bilo i po nekoliko sklapanja braka - prisjeća se sedamdesetšestogodišnji Biograđanin. On je izrazio zadovoljstvo što postoje ljudi koji su spremni da vrate život u selo. - Evo, hram je gotovo završen, pruženo je nekoliko kilometara asfalta, a ima ideja da se pravi i vodovod što govori da se narod polako vraća svojim korenima - ističe Pojužina.
U kulturno - zabavnom dijelu programa nastupile su gangaške grupe „Zvuci sa kamena” i „Tešan Podrugović” iz Gacka , ženska izvorna grupa „Ognjište” iz Nevesinja i narodni guslar Miloš Parović. Priređena su i takmičenja u sokolskim disciplinama. U skoku u dalj trijumfovao je Zoran Šuković, kamen sa ramena najduže je bacio Boško Kovačević, u potezanju klipa najviše vještine je pokazao Danilo Kovačević, a u potezanjukonopa očekivano su pobijedili članovi Srpskog Sokola. U konkurenciji 10 ekipa na turniru u malom fudbalu prvu nagradu osvojio je Klub malog fudbala „Nevesinje”.
Tokom saborovanja u Biogradu dobrovoljnim prilozima prikupqeno je oko 6.000 KM koje će biti utrošene za završetak radova na uređenju porte Crkve uspenja presvete Bogorodice.
Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Biogradu jedan je od najstarijih pravoslavnih hramova u Hercehovini.Građena je od 1864. do 1866.godine uz ličnu dozvolu tadašwnjeg turskog sultana Abdul Aziza. Neimar je bio Lazar Sušilo iz Popovog polja. Hram je osvještao episkop zahumsko-hercegovački i primorski Prokopije na Mitrovdan 1866. U Crkvi je dogovoreno da se digne čuveni Hercegovački ustanak protiv Turaka 1875.godine. Dolaskom Austrogarske na ove prostore austrijski vojnici su jedno vrijeme stanovali u crkvi, a jedan od njih je izradio drveni dio ikonostasa. U ljeto 1881.godine Crkva je popravljena i ponovo osvećena, a zvonik je sagrađen 1890. Crkva je bila saborna za biogradsko - lukavačku parohiju sve do 1941.godine kada je parohijski dom u njenoj blizini srušen i zapaljen od strane ustaša.

D.GRAHOVAC