Ne hodi po zemlji nadmeno

Kao da su neki neozbiljni bogovi stvarali Hercegovinu, u neka davna-davna vremena, još prije nego se ova zemlja nazivala Humska i Zahumska, kamene gromade razasuli su po zemlji i napravili rugobu – najveću. Za njima nastupili su dobri sa naramcima rastresite zemlje, pa njom zaogrtali kamenje i pravili valovit, lijep i plodan kraj. Pristigavši sa sjevero-istočne strane, izdašno su nastupili, ali kad im pomanjka zemlje, sijali su rjeđe i manje, da bi na suprotnoj strani, uz Dalmaciju, ostali bez praške. Zbog toga je tamo go krš.
Zli bogovi zametnuli su još jednu igru. Iz gomile ljudi, sakupljenih za dunjaluk, zgomilali su najkrupnije, pa ih prenijeli i razasuli po hercegovačkom kamenjaru. Lobos, da oni koji imaju najveće potrebe za hranom, žive tamo gdje je hrane najmanje – u Hercegovini. A kad su kasnije vidjeli da su dobri bogovi pritekli zemljom, ovi vragolasti bogovi doskočiše tako što za ozemljene krajeve poručiše debele snjegove i ljute zime, a za krševite vrelo sunce i morne suše – da ne rodi ni na jednoj strani.
Vremena su mijenjala ljude, prilagođavala ih rodnom ognjištu.
Milenijumima, na vrelom jugu, žive kršni siromašni ljudi, a u ljutim zelenim planinama zvijeri. Na pojasu, koji ih dijeli, ima i zemlje i vlage i sunca, pa se na njemu razbuktalo golemo rastinje i pitomi pašnjaci. Planinu sa najizdašnijim ispašama nazvali su Zelengora.
Po volji bogova, Zelengora pripada samo vladarima, da sigurnom lovinom odmore od napornih velikaških poslova. Nazvaće je i – Carsko lovište.
Ni u Alipašin vakat Zelengoru ne naseliše ljudi, osim šestoro čobana, sa šest carskih stada, šest torova i velikom kolibom – lovačkom kućom. U nju nije dozvoljeno ni zalutati ikome...


D.Maric http://www.gacko.net/danilo_maric_2.htm

...