Vidim i komsinicu,nagela se pa zagleda bashtu.
___________________
Tropi..xexe,koja li si ti Ljisica bio?

Jel' kona u minjaku,ili u sharvalama bre?

xexe,ovako...crna suknja,bela podsuknja,s' chipkom...bele vunene charape,i opanke 'prepletashe'?

Ja imam zelju sličnu S r n i...kucica u sumi.

Šta kazete na ovo:

„Budala živi gde se rodio,pametan gde mu bolje”...?

Pozzz,Banjalucanko...xexe,jesi skromna,nema šta:)

Eto,sve to imam,ali u tudjini,pa mi nije slatku...je bih ipak negde u R.Srpskoj.

Pozdrav BanjaLuci.

Dijasporske muke

Oko milion ljudi iz BiH živi u inostranstvu. Većina je otišla (otjerana) u toku rata, a jedan dio njih i poslije. Danas, 17 godina og kako je rat počeo, većina ima ili strana ili dvojna državljanstva.

Malo ko je uzeo strano državljanstvo iz razloga koji nisu pragmatični. Uglavnom se radi o tome da je sa pasošem jedne Norveške ili Švedske mnogo lakše putovati po svijetu. Čovjek izbjegava vize, a i ne osjeća se neprijatno na svakom graničnom prelazu na kome se iza njega hvata red.

Neke države koje inače ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo (npr. Norveška) bh državljanima su progledale kroz prste. To je od strane naših dijasporaca, naravno, dočekano sa radošću. Konačno su imali mogućnost da nesmetano putuju na godišnje odmore, a da istovremeno ne gube nit sa domovinom.

Međutim...

U posljednjih par mjeseci sve više ljudi se opeklo pokušavajući izvaditi lične dokumente za sebe i svoju djecu. Dakle, u pokušaju da se registruju brakovi, djeca uvode u matične knjige, ili traže lične karte ljudi udaraju glavom od zid bh birokratije.

Sistem koji je toliko komplikovan ne dopušta da se bilo šta od navedenih aktivnosti obavi tek tako, a u mnogim slučajevima nikako. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja što po ambasadama, što po opštinama BiH, ljudi dižu ruke od svega i zadržavaju samo dokumente svoje nove domovine.

Nekako djeluje kao da je razlog za ovakvo ponašanje naše birokratije jedna svjesna taktika. Jednostavno je teško i pomisliti da bi to moglo biti prouzrokovano nešim poslovičnim nemarom i komplikovanim birokratskim pravilima naslijeđenim iz starog sistema.

Može li biti da današnjim vlastima u BiH ne odgovara da ovu strukturu stanovništva ima na listama glasača? Ima li smisla vjerovati u to da većina onih koji danas imaju ili tek stiču pravo glasa, a obrazovani su u duhu zapadnih demokratija, predstavljaju opasnost za vladajuću kleptokratiju? Vjerujem da je odgovor da.

Poznato je da niko ko nema bh dokumente i matični broj ne može glasati na izborima u BiH. Djeca koja su rođena na početku rata i koja odrastala u zemljama poput skandinavskih kroz školu su već naučena demokratskom načinu razmišljanja. Oni znaju prepoznati šta je trulo u našem društvu i imaju recept kako to promijeniti. Starije generacije pate za „titinim vaktom”, mlađe pate što im matična država nije uređena kao država domaćim. U ovoj populaciji leži ključ budućnosti za onoga ko ga bude znao iskoristiti.

Kleptokrate koji su na vlasti su to skontali, i zato nastoje da mladu dijasporu što je moguće više odovoje od političkog života u BiH. Nije slučajno što je broj glasača po ambasadama iz izbora u izbor sve manji. Na zadnjim opštinskim izborima bio je zanemarljiv.

Glupo je da čak i partije koje bi po defiiniciji trebale biti alternativa gledaju na dijasporu kao na mjesto gdje se eventualno mogu ogrebati za neko finansiranje. Na dijasporu bi trebalo gledati kao na mjesto odakle se može dobiti mnogo više toga. Previše je tu mladih, školovanih ljudi koji znaju kako se organizuje država da bi bili zanemareni. Nažalost, upravo to se danas dešava. I dešavaće se sve dok se ne pojavi neko u bh politici ko bi to shvatio i iskoristio u svoju korist, ali i u korist građana BiH.

Dijana bre,uhuh,kako identichno razmishljamo...
Dijana,i ja sam dete sa Balkanskog asvata,ali,od uvek mastam o ranchu,ma sve bih imao,kravu,kozu,konja,koku,gici,cuku,macu...hm.

pozzz