Prijateljstvo! Kako se radja, kad nastaje? Šta je ustvari prijatelj? Koliko imamo iskrenih prijatelja?
Ponekad, kad razmišljam o ovome, uhvati me neka tuga, oci mi zamagle, a onda bih preletila devet mora i devet gora da budem blizu onih prijatelja koje sam u djetinjstvu i mladosti stekla. Rasturismo se po vascijelom svijetu, kao sto pjesma kaže, i samo svremena na vrijeme kroz slusalicu ili ovaj ekran ispred mene čujemo ili vidimo rijeci. Da li one pomalo blijede? Da li daljina čini svoje?
Imadoh prijatelje iz cijele bivše nam zemlje, is metropola, varosica, sela i zaseoka. Takva mi sudbina bila, da živim i rastem u sarenilu narodskih mentaliteta. I voljeh ih sviju, a i oni mene.
Bas zbog toga me uvijek i nervirala situacija u kojoj bi se ponekad spontano nasla, kada su, većinom malogradjani klasifikovali ljude po podrucnoj pripadnosti, rukovodjeni (uz dusno postovanje seljacima), starinskim seoskim pricama, gdje su se stvarali mitovi o pojedinim dijelovima zemlje, a da stvaraoci nikada nisu ni krocili na pomenuto tlo.Još uvijek, u prkos velikoj migraciji naroda, pojedine glave su zadrzale te mitove, i da li ne žele ili nisu u stanju da proniknu u pozitivnos, njeguju ova mišljenja koja su među onim sposobnijima da realno sagledaju situaciju, davno prevazidjena.
Uz veliku zahvalnost svim mojim prijateljima koji moju licnos obogatise raznim kulturama iz cijele bivše zemlje, a sada i neke druge, ustanju sam da sagledam pozitivnos u svakoj licnosti koja me okruzuje bila ona iz Kragujevca, Gacka, Bijeljine, Ustiprace, Mostara, Ljubljane ili Njujorka.
Pozdrav i starim i novim prijateljima.
Pozdrav i mom drustvu na SC.