Moram ovo da podijelim sa dragim diskutima:
Klinci iz Kanade su bili pozvani u Cikago na takmicenje u folkloru, i poslije dobre organizacije iznajmimo autobus sve sa soferom Srbinom, odemo i provedemo se samo tako. Sofer ima malu srpsku zastavicu koja je bas upadljiva. Osvojili smo treće mjesto, nevažno za pricu. Važno je da je djeci bilo super i da kroz folklor postaju sve bolji prijatelji. Put je bio naporan, ali je raspoloženje i zezancija bila na nivou. Bilo je i dobrog prepucavanja između Grobara i Delija, kojih je bilo bar za dvije trecine vise. I tako, vracamo se umorni ali prezadovoljni , puni pozitivne energije i lijepih utisaka. Dolazimo na Kanadsku granicu, promasili smo djuti fri koji je bas sakriven, ali šta da se radi. Ulaze dva carinika, prvi je mrga od mladica, 20 i koja godinica, 2 metra i veliki osmjeh na licu. Pogleda nas par sekundi i rece vrlo glasno na srpskom: Pomaze Bog braco Srbi! Mi frapirani, ali brzo pocesmo da galamimo i da se smijemo. Kaže carinik : Molim vas budite pristojni sa kolegom on nije imao sreću da bude kao mi. Haha, svi se sad valjamo od smijeha, i kolega mu se smije, vidi da je zdrava zahebancija. Pita gdje smo bili i na odgovor za osvojeno 3-će mjesto, kaže da to nije loše i da je 3 super broj. Dolazi do mene, i kaže: ti Nebojsa mora da si dobar covjek, sto me navodi da se i on zove isto,. Prezime mu nisam zapamtio jer je malo cudno, najvjerovatnije hercegovacko. Ja ga na to pitam hoćemo li se sad svi izljubiti po tri puta, a on kaže da nije bas u redu jer je na duznosti. Pozdravismo se i na izlasku mu cijeli autobus slozi veliki aplauz.
Sitinica, ali i danas na poslu, i pored velikog umora, osmijeh mi ne silazi sa lica.
Hvala ti brate carinice!