To je zapravo prirodno stanje stvari. Znaci ako se covek ne potrudi i ako mu ne zasmeta negativizam - samo će se time i baviti. Instinkt za prezivljavanje - moras stalno da pazis ko ti prilazi i da preradjujes te informacije da bi bio na oprezu od ostalih vrsta.

Mi smo do neke granice u mogućnosti da promenimo - zapravo ne menjamo nego preusmeravamo - default dat od prirode, međutim veliki broj ljudi to ne radi. Kao kada instaliras neki program, imaš „standardnu” verziju a imaš i „custom” znaci sam da podesis. Koliko nas sam podesava? Mali broj onih koji znaju šta hoće i odaberu „custom”, a ostali samo uzmu „standard” i ne misle previse.

Ista stvar sa + i - raspoloženjem.

К'о да је битно зашто...хајде Бога ти...свако зашто има своје зато.

Hvala:)

Pokusaj pozitivno gledati na raju sa SC-a:)

Где вас двојица видите толико идиота?

...Zašto ovde u ovom virtualnom svetu neki biraju uvek negativnosti sredine u kojoj žive?...!!!!!!!

* * * * *

Нешто ми се каже,
да ни сам не знаш
шта си ћео да кажеш.

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom što se gasi; izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.

Uspomene i sjecanje me najviše yebu. Da nije njih, poslije ovih 12godina provedenih ovdje, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup, radio bih od jutra do mraka, jeo hamburgere, gledao televiziju i stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko svijeta.
Dobio sam novi broj telefona. Yebe me i taj broj pa sam pozurio da ga javim staroj raji sirom svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da bi bilo najbolje da im svima kažem da ih vise neću zvat sa onog starog broja nego sa novog. Yebe me i ta odluka, i stara raja, a yebe me i to što nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.
Sve mi smeta. Yebe me sto mi je žena, kako je starija, sve sličnija svojoj mami.
Yebe me sto mi djeca neće u Bosnu. Kažu radije bi na Havaje, dosadno im u Sarajevu. Eto, yebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Yebu me i Havaji, jer se i meni yebe za Havaje.
Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i yebe me i to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa me sad yebe i dug. Yebe me i to što mi nije zao para, a kad mi nije zao, vidim da ću još dugo ostati samo skoro Amerikanac.
Yebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita odakle sam.Zato najradije sutim. Yebe se njih odakle sam ja.
Vrucina na Floridi i uragani me pravo yebu. Na plaze ne idem već godinama.
Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo kuci. Yebe me što ne mogu pusiti gdje ja hoću, a yebu me i cigare od kojih sve teze disem.
Yebe me americka unutrasnja i vanjska politika. Yebu me americki predsednik i svi oko njega i do njega. Yebu me visoki porezi, skup benzin i slab odnos dolara prema euru. Yebu me crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova muzika. Yebe me i to što više ne mogu slusati ni nasu muziku.
Yebe me americka televizija, americki filmovi, a yebu me i nasi novi filmovi koji su svi kao, ono, poucni.
Kad mi je teško i kad mi se skupi, idem trosit pare - kupovat. Tako se ovde prazni. Yebe me to što ne znam drugaciji način da se ispraznim, osim da kupujem. Yebe me sto više ne pišem i sto nemam motiva. Yebe me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije nisam bio. Možda me to najviše yebe.
Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa pravim neke teze i zakljucke Yebe me rat u Bosni. Yebu me price iz tog rata. Yebu me Srbi, Hrvati i Muslimani, oni sadasnji i prošli.
Yebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Yebe me rat, a sad me yebe i mir. Yebe me sto ništa nije kao prije, sto ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i yebe me sto nije.
Buducnost, sadasnjost i proslost me opako yebu. Gdje ću biti za godinu ili 5, pojma nemam. Yebe me što ne znam gdje bi. Yebe me sto mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Yebu me obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje, pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne.
Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi u lice kažu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj telefona.Dosad me još niko nije zvao, ali sigurno hoće. Nemaju ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kažu: ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo znaju moj broj, a nisam im javio? Yebu me ovi sto sve znaju, pa i telefone. Yebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10 godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru.
Yebe me spijuniranje svega što se kreće i živi, a tek da misli... Doduse
yebu me i veliki racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet
izgube ljudi broj kad ga zapisu na komadic papira.
Yebe me i to što svakom Amerikancu moram objašnjavati da su kod nas bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne veliki ko rode.Yebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i teško povjerovati.
Yebe me i to što me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam vise ni
sam. Yebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Yebu me bivši gradjani i
sadasnji papci. Yebu me njihove zivotne price i istorije. Yebe me prostor bivše Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Yebu me i zemlje koje su nastale na tom prostoru.
Yebe me i ujedinjena Evropa. Yebe me Njemacka bez marke i Italija bez lire i Ponte Rosa. Yebu me i Rumunija i Bugarska koje su tu u Evropi. Yebe me Prag sa svim našim izbjeglicama u njemu. Yebe me sto Madjarska i dalje nema mora. Fudbal više ne znam gledati. Yebe me doasadni NBA i glupi bezbol,gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.
Yebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim flekama ispod pazuha. Americko skolstvo me pravo yebe sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu godinu, od kojih čak tri biraju po zelji.

To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo yebe, jer u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se u milion dolara da na ulici nikad niko nije čuo za covjeka, recimo, koji se zove Gabrijel Garsija Markes. Yebu me i americki homlesi, koje tinejdzeri ubijaju svakodnevno k'o kerove po ulici. Yebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo onoliko koliko ima para. Yebe me i to što me stalno pozivaju u porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa ih se yebe sto i ne govorim engleski. Yebe me sto nema Boema. Yebu me i rap i dzez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo yebu.
Yebu me i njihovi doktori, koji će ti do kraja zivota drzat' gips na slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina. Yebe me americki lažni moral i sto k'o covjek ne mogu vidjet' zenske gole sise na televiziji.
Yebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima glave.Yebe me ta pila i te sise. Svjedno je.
Yebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi sa
laptopima u ruci, a ne sa pistoljima. Yeb'o Ameriku bez mafije.
Yebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Yebe me njihova nada i prica o Americi kao zemlji gdje možeš uspjeti.
Rasizam me pravo yebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih. Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takođe bio rasista. Rasizam je nasljedan, a i to me yebe.

Yebe me prica o našim kamiondzijama sto mlate lovu i pisaju u boce od Gatorada. Yebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio 72 sata pa onda pao u nesvijest.
Yebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove Mustange. Yebu me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.

Yebu me bosanska djeca sto između sebe pricaju engleski, bez akcenta.To sto sam ja volio Selimovica me pravo yebe kao i to što znam napamet puno toga sto je on napisao. Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom što se gasi; izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim što više ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota. Dave se i osporavaju neprestano.

(Autor: Dalibor Bilic, novinar iz Sarajeva)

http://www.youtube.com/watch?v=I49PylUuxQQ