Pomaze Bog,

Evo ja bih da podjelim sa vama radost koja me još ispunjava poslije ovog vikenda Uspeca Gospodnjeg kojeg smo mi iskoristili za hodocasce stopama sv Martina Turovskog, svetitelja sa zapada, koji je u nasoj Crkvi priznat, ali ne i poznat.

Taj svetitelj je živio u 4 vijeku. Bio je rimski vojnik, rođen u danasnjoj Madjarskoj i sluzbom je dosao u zapadnu Francusku gdje se predao služenju Gospoda.

Hrišćanstvo je u to vrijeme bilo dozvoljeno, ali su njegovi roditelji bili paganci, i za njega su predvidjeli vojnicku sluzbu. On je u Italiji susreo hrišćane, i bio je privucen njihovim ucenjem. Kad je postao vojnik, imao je jednog slugu, konja i vojnicku opremu koju je on morao da otplati u pola cijene ;

Iako još nije bio hrišćanin, bio je oglaseni, imao je obicaj da sluzi rucak svome sluzi, zbog čega su ga svi ismijavali. Jednom, dok je bio u sluzbi, još uvijek nekrsten, u mjesecu novembru, u jednom gradu na sjeveru Francuske (Amiens), prolazio je na konju sa svojim kolegama kad su naisli na prosjaka koji je drhtao od hladnoce i tražio pomoć. Martin je macem presjekao svoj vojnicki ogrtac na pola i dao jednu polovinu prosjaku, izazivajuci još jednom podsmjeh svojih kolega.

U noćimu se javio Hristos u snu, odjeven tim ogrtacem. Bilo je to 338 godine, kad je imao 18 (ili 22) godina.

Od tog dana Martin se posvecuje totalno hrišćanstvu, ali vojsku napusta tek 356 godine, poslije jedne bitke protiv Nijemaca u kojoj je odbio da ucestvuje. Da ga ne bi optuzili za kukavicluk, on je polozio oruzje i izasao goloruk na prvu liniju fronta. Molio se Bogu cijelu noc i sutradan su varvari (Nijemci) tražili mir iz do danas neobjasnjenih razloga.

361 godine dobija od svetog Hilariona (koji je bio njegov duhovni ucitelj) teren blizini Poatiea (Poitiers) na kojem osniva prvi manastir na zapadu. U to vrijeme je harala Arijska jeres protiv koje se on uporno bori.

371godine, posto se je proculo da je vaskrsnuo jednog mladica, Martin postaje vladika grada Tura (Tours) na trazenje naroda i protiv svoje volje, pa je tako i poznat kao sv Martin Turovski.

Umro je 08 novembra 397, u jednom selu nedaleko Tura.

Učinio je mnoga cuda, bio je neugledan jer se uopste nije brinuo o svome fizickom ugledu, i mnogi su smatrali da je takvo neugledno drzanje nedostojno jednog vladike.

Poslije njegove smrti svi su dolazili u hodocasce u Tur, tako da se smatra da je on zasluzan za prosperitet grada.

Danas u Turu postoji veliki hram iz 11 vijeka posvecen ovom svetitelju, u sklopu kojeg se nalazi manastir u kojem živi 6 casnih sestara, koje su nas pravoslavne hodocasnike primile sa postovanjem. Jedna od njih nam je ispripovjedala zitije ovog svetitelja i rekla nam radost koju za njih predstavlja nasa posjeta jer je jedan katolicki teolog, čije sam ja ime zaboravila, skoncao svoje dane u ovome manastiru, ali je bio jako privucen pravoslavljem, proveo je godine na Svetoj Gori, i napisao mnostvo knjiga o pravoslavlju i nacinu na koji mi slavimo Presvetu Bogorodicu. One, monahinje ovog manastire, objavljuju ove knjige, jer njegove arhive danas njima pripadaju. U ovom manastiru se nalazi i ikona sv Martina, koja se meni učinila uradjena pa svim pravoslavnim kanonima. Kad sam ja udjelila kompliment jednoj casnoj sestri, rekavsi joj koliko je lijepa ta ikona, ona mi je rekla :

„Vi je možda poznajete, ona je pisana u jednoj pravoslavoj radionici”.

U Turu se takodjer nalaze i pecine u kojima je samovao sv Martin, ali u koje mi na zalost nismo mogli da udjemo jer su radovi u toku, buduci da su pecine pocele da se obrusavaju.

I još da vam kažem da smo mi posjetili i crkvu sv Martina koja se nalazi u jednom selu na 80 km od Tura, Kand Sv Martin (Candes Saint Martin), koja se nalazi na mjestu na kojem je sv Martin umro. Tamo se nalazi prelijep vitraz koji pokazuje kako su stanovnici Tura ukrali tijelo sv Martina poslije njegove smrti, od straha da njihov sveti vladika ne ostane sahranjen van njihovog grada.

U Bazilici u Turu se nalaze mosti ovog svetitelja, u kripti crkve, i mi smo imali cast da odslužimo vecernje i sluzbu poklonjenja mostima svetiteljevim. Bilo je predivno, i naše pravoslavno pojanje je privuklo mnoge koji su se nalazili u blizini.

Za mene je bila velika radost da otkrijem ovog svetitelja, o kojem je i sv Justin Popovic govorio i pozivao nas da se interesujemo za ove zapadne svetitelje koji su pali u zaborav poslije sizme.

Neka nam sveti Martin bude svima na pomoći.