Grijesiti je ljudski a ljudski je grijeh i priznati. Niko nije savrsen pa ni srpske vladike. Teorija da se monasi mogu bolje i uspjesnije nositi sa iskusenjima modernog zivota kada postignu episkopski cin i postanu vodje Crkve je izgleda samo to, teorija.

Grade se ribnjaci, zašto da ne? Ako će to poboljsati ishranu monaha i doprinijeti da manastir i Crkva budu manje zavisni od davanja države, to je sjajno.
Crkva kupuje poslovne prostore i objekte u centru Trebinja i razvija privrednu djelatnost vinarstva? Divno i treba da je tako. Bogata Crkva u centru grada i prilici domaćinskom i kucenickom duhu srpskog naroda. Maserati. Pa ni doktorica Desa ne bi odbila prijatelja da je poveze u jednom od ovih sa logom Neptunovog trozupca.

Zašto je, ipak, problem kada episkop Artemije raspolazuci novcem dobrotvora potrosi jedan dio tog novca za placanje profesionalnih usluga lobiranja u najmocnijoj državi svijeta, Americi? Radi se o srpskim interesima ili je to samo po sebi problem?

Opet treba biti vrlo jasan i reći da niko ne treba da bude mimo srpskog patrijarha. Kakav god da jeste, vazniji je kontinuitet i jedinstvo Crkve od interesa pojedinca ili grupe u crkvi. Stranputica je pogresno izabran put. Ipak gledam modernog svestenika Ugrina Popovica. Zesca sminka za moj ukus, a la onaj glumac Milan Gutovic, a prica parolasko supljiranje. Nema veze kako izgleda vrlo lijep covjek kao i svaki Srbin. Međutim, katolicki okovratnik i bijela kosulja pa kuda idemo? Sve je to u glavi naroda samo želimo da pricamo s Rimom?