Forums : Pravoslavlje

 Comment
Greh koji ne mogu da oprostim
plavicvetic
(mama)
2010-11-13 06:02 AM
Postovanje svim ucesnicima i molba da me ne osuđuju zbog obelodanjivanja moje tajne.
Naime,postoji jedan greh koji ja ne mogu drugom da oprotim.
Tacnije,greh je učinio moj stric,( moj otac i on su braca od brace - 1.KOleno )...ja bezgresno dete sa nešto više od 15 godina.on preko cetrdeset,spavala sam sa njegovom kcerkom u istom krevetu kad sam čula da je izasao iz sobe podigao prekrivac gde smo nas dve spavale i poceo da mi dira noge!!!!!!Nikad u zivotu nisam vise spavala kod njegove kcerka...sve sto vise vreme prolazi sve me vise boli...daleko je ali bih bila u stanju da ga na samrti izudaram i na javni stub ovesam...
Čujem,teško je bolestan..otvoreno kažem da ne može umreti dok ne zatrazi moj oprostaj a ja nisam spremna na to.

Prastati.Kako i ovo oprostiti?Pomozite mi sa svojim iskrenim mišljenjima.Hvala unapred.
nirija
2010-11-13 07:26 AM
Mislim da bi trebalo da oprostis i da to shvatis da ga je u tom momentu presao djavo, stavio mu jednu zlu misao na pamet i eto on kao slabic nije odoleo - pao. Nije dobro ne prastati jer i mi smo veliki duznici pred Bogom, po meni nije dobro sto o tome mislite. I meni se dogodio jedan slicaj slučaj u detinjstvu ali od jedne nepozante osobe ali sada kao vernik tome ne pridajem paznju. Želim samo da mu Bog oprosti i da ga spase. Disa je bitna a ne nesi mali i veliki gresi. Pa zar car David koji je imao tolike blagodatne darove od Boga nije upao u veliki greh - pokajao se. Idemo dalje
Tempa
(Teolog)
2010-11-13 07:29 AM
U Ocenasu se ovako molimo; ...oprosti nam dugove naše kao sto i mi oprastamo duznicima svojim...„- znaci sami sebe ”osudjujemo„ ili ”oprastamo„, ako mi oprostimo i Bog će nama oprostiti, ako mi ne oprostimo neće ni Bog nama oprostiti, a sto vise drugima oprostimo još vise će nama Bog oprostiti...zato, oprosti mu sestro, Bog će te za to blagosloviti...
Sa Krsta, raspet Hristos, a ispod njega satanska rulja jevrejska ruga mu se, on klice: Oprosti im oce,jer ne znaju šta cine,,, kada Gospod poziva Oca nebeskoga ne da satere bezboznike, nego da im (nama) oprosti,,, sestro oprosti i ti bezbozniku, neka mu i Gospod oprosti njegov strasni grijeh...
I Bog će te blagosloviti u svim djelima tvojim... ”
LP
2010-11-13 08:03 AM
Mislim da bi trebalo i da porazgovaras sa nekim ako do sada već nisi. Za početak može i sa dobrim psihologom (kao kad ides kod lekara), a svakako i sa svestenikom.
Diesel_Boy
(indijanac u fazonu)
2010-11-13 08:43 AM
najteze je oprostiti zlochin nama nanet ali ne prashtaj da neshto dobijesh, vech da neshto ne izgubish. mrznja samo oduzima, bes ponizava i odvodi do ludila...
a ako pokushash da sagledash lichnost neke osobe i njegovu zivotnu prichu uvek chesh naichi na njegove traume bilo psihichke bilo fizichke koje ukazuju zashto je postao neurachunljiv i izgubljen. nije dzaba ona poslovica zivot je nekom majka nekom macheha a ti ako pokushash da pobedish svoj ponos i razmislish kroz shta je verovatno njegova cherka prolazila a i mnoge cherke i žene na ovom belom svetu možda i uvidish da nisi sama i da ti se niko nikad nebi rugao zbog bilo chega niti te gledao drugachije. ne dozvoli da te to ponizi i promeni. svati da je on tu vishe ponizio sebe i izblatio svoju dushu. pokushaj... kad oprostish sebi da nisi ni mogla drugachije tada da odreagujesh i svatish koliko je on tuzan i bedan oprostichesh i njemu i biće ti ga zao. sretno
Makarios
(Imigracioni Agent)
2010-11-13 09:07 AM
Draga u Hristu sestro,

Dali ćeš oprostiti ili nećeš to je između tebe i Gospoda, ali to što kažeš da neće umreti dok mu ti ne oprostis je grijeh jer ne samo neprastanje nego u tvome slučaju uzimanje uloge sudije je grijeh. Gospod kaznjava a mi ovakvi kakvi jesmo možemo kazniti jedino sebe i kada nam se čini da kaznjavamo one druge koji su nam krivi opet na nekom blizem ili daljem kraju umjesto slasti osjetimo gorcinu jer osveta je gorcina i naposljetku kazna onome koji je čini to jest onome ko se sveti.

Nemoras da ga posjetis i da mu bilo sto kažeš. Dovoljno je da upalis kandilo i pred ikonom poslije molitve kažeš Gospodu da tome koji sagrijesi protiv tebe oprastas i zamoli Gospoda da mu i On oprosti za ono sto je uradio tebi. Poslije može biti kasno jer dusa iz pakla nema izlaza a tamo je vjecna muka. Sjeti se price o bogatasu i Lazaru iz Novog Zavjeta. Nije moje da te savjetujem jer i meni treba savjet, nego se bojim da neoprastanjem njemu ne naudis sebi i spasenju svoje duse.

Gresni Makarios
Teddybear
(Student)
2010-11-13 09:35 AM
LP ti je dobro rekao. Najgore je drzati u sebi to. A nemoj se mnogo opterecivati time da po svaku cenu „oprostis” ako već nisi u stanju. Kad (ako) dodje vreme da osetis da možeš oprostiti, oprostices.
MobiWalker
(Alepholog)
2010-11-13 10:25 AM
U viktimologiji je poznato da često žrtve nekog zla kasnije bivaju „dželati” i to se najčešće događa upravo ljudima koji nisu bili u stanju oprostiti naneto im zlo. Tako nam onaj koji nas je povredio čini dvostruko zlo: prvo zlo je sam čin kojim nas povređuje, a drugo (mnogo veće i opasnije) zlo je što nam time u dušu sasipa otrov povređenosti, želje za osvetom i mržnje, pa tako postajemo „saučesnici” zločincu. Oproštaj je jedini način da se tome „suprotstavimo” i zaštitimo svoju dušu od propasti. Sve dok nam ego ne dopušta iskreni oproštaj, dotle smo u okovima i robovi onoga što nam se desilo, a verovatno i „kliconoše” koje će vremenom i same postati zle osobe. Jeste teško, ali Hristos nam nije ni rekao da je borba sa zlom laka i staza široka. Naprotiv.
Svako dobro.
Mr_Chanse
(radnik)
2010-11-13 11:08 AM
РУЖА МАРИЈИНА

Очи су им се среле на Петровдан, за време народног весеља пред сеоском црквом, Григорију и Марији.
Свадба је била скромна, а већ сутрадан, зором, морали су поћи на рад у поље. Потом приспеше, једно за другим, дечица. Њих петоро.
Бледа Марија брзо је старила. Време је вејало прво иње у косу, прве колуте око очију, али у њеним кротким зеницама није гаснула варница спокоја са којим је изашла, у празнично јутро, из дрвене сеоске црквице, после венчања.
Једног рујног септембра у њихово село наиђе путујуће позориште. Када, после пар дана, глумачка дружина напусти село, са њима, изгубивши главу за неком варошком глумицом, побеже и Григорије. Марија остаде сама са петоро ситне деце на рукама.
Дом без оца и домаћина као кућа без крова, али Марија нити је клела, нити роптала. Сузе су јој текле изнутра. Пустила би тек по коју, с вечери, када полежу деца и када је нико не може чути, док пали кандило пред иконом Богомајке „Свих жалосних Радост”, молећи се немо и без икаквих питања за Григорија, који отиде за својом несрећом у бели свет.
Понекад би свратила и која сусетка и, уз уздах, вртела главом и шапутала: „Ех, тај Црни Гриша, проклетник...” Марија би је ућуткивала, да деца не чују, говорећи: „Не греши душу, немој пред децом оца кудити... отац је један и светиња”. Деци је, у зимским вечерима, причала о оцу који се, њих сиромашних ради, злопати у далекој туђини, мукотрпно зарађујући новце и који ће се једног дана вратити да опет заједно живе у срећи.
Пролазиле су распете године. Марија је децу сама подизала, држећи се за Божију Руку и месећи хлеб са сузама. Устајала је с праскозорјима, када се душа меша са руменим облацима. Легала кад брда утихну у сан, а месец пролије срму преко брезових шума у срце.
После много лета, једног завејаног сумрака на капију покуца оронули незнанац. Одмах га је препознала. Примила га је уздрхтале душе, без речи, као да се вратио с пута.
Није га ништа питала. Нису много говорили. Убрзо га страшна болест, којом га посети Господ и којом га врати дому, обори у самртну постељу. Копнео је брзо пред њеним очима. С ћутљивом нежношћу га је служила, умивала, пресвлачила, појила. Последњих дана покушаво је непрестано да јој нешто каже, но она му је закрштавала уста, шапћући: „Нека Гриша, Бог да прости и Мајка Божија...”
Умро је првог дана пролећа на њеним стрпљивим рукама. Сахранила га је тихо, а врх гроба посадила ружу црвену као пожар. Често су је виђали како, седећи ниско погнуте главе, на дрвеној клупи крај гроба, преко воштанице, нечујно прича свом Гриши колико га је волела, и чекала, и надала му се свих оних година.
И данас, крај зараслог гроба Григорија и Марије, упорно процветава ружа. Сељани је зову Ружа Маријина. Старице приповедају унукама да је та чудесна ружа израсла из суза Маријине љубави, која је умела све да истрпи, све да опрости и све да спасе.

(Семјон Зерцалов)
plavicvetic
(mama)
2010-11-14 12:30 PM
Postpvanje svima.Hvala na poucnim odgovorima i savetima.Lepo je citati vas teko umerene.Nasa Rligija nalaze strpljenost,prastanje,postovvanje..mir.
Ja vrlo retko idem u crkvu što ne znači da nisam vaspitana u nasem duhu.Iz kuce sam ponela sve zapovesti koje su mi pomogle da budem to što sam.

Citala sam vase komentare,odmah jedan po jedan,kako ste pisali.Trebalo mi je vremena da vam ovo napisem,nekako se osecam kao porazenom.
Ma,strasan je to covek.Kad sam bila u zavicaju pre mesec,poverila sam to prvo mojoj tetki.Uz vidno razocarenje mi je rekla,moj dete,njgova sestra koja je sa mnom odrastala,pricala mi kako je prema njoj bijo gori!!!Eh,od tad se u meni sve okrenulo.Grmi mi dusa.Zelja za osvetom me ne popusta...
Živim u belom svetu a da sam blizu,zadovoljila bih se samo sa fizickim napadom.Reci mi nebi ublazile bes..

Dobro je neko napisao da su žrtve posle najgori dzelati.

Oprostite mi na ovom ruznom ,,ispovedanju ,,
LP
2010-11-14 02:38 PM
Ti zaista imaš problem. Još jednom, potrazi pomoć kako bi ga resila sto pre, ili će ti se zivot pretvoriti u pakao, a to ti, nadam se , nije cilj.
Mr_Chanse
(radnik)
2010-11-14 05:01 PM
plavicvetic: Dobro je neko napisao da su žrtve posle najgori dzelati.
Oprostite mi na ovom ruznom ,,ispovedanju ,,
=======

Draga sestro, zamisli šta su tek Hristu radili zlobni Jevreji (fariseji, knjizvevnici i ostali) pre nego sto su ga razapeli, šta su mu radili dok je visio na krstu, šta su kasnije radili svima koji su u Hristu prepoznali Mesiju, Sina Bozijeg. A on je sa krsta ponavljao: „Oprosti im Oce, jer ne znaju šta rade!”. Koliko god da je u dusi tvog strica bila tama kada je ti je uradio to što je uradio, ništa manja tama je i u tebi sada. Ako će ti to pomoći, možeš sebi postaviti sledeća pitanja: „Šta bi, da je na mom mestu, uradio Hrist? Da li bi oprostio kom stricu, ili bi ga mrzeo i zeleo da ga smozdi?” Pokusaj da citajuci Sveta Jevandjelja po Mateju, Marku, Luki i Jovanu pronadjes odgovor na ta pitanja i postupi onako kako bi postupio Isus. Ako mislis da bi Gospod bacio kamen na tvog strica, onda i ti uradi isto.
lad
2010-11-14 06:10 PM
Pomaze Bog!

Pravoslavlje, nasa vjera, nalaze da oprostimo nacinjene nam grijehe. Jer, kako možemo traziti oprost za naše, ako ne možemo da oprostimo učinjene nad nama.

Međutim, mnogo je lakse ovo reci nego uraditi. Osoba prvo treba da ima mir sa sobom. To jest, da se duhovno uspravi, duhovno ojaca, da bi ove rijeci imale smisla - odnosno, da se pretvore u djela.

Pokusaj da se posavjetujes sa svestenikom, duhovnikom, strucnom osobom koja će ti pomoći da izbacis iz sebe taj gnijev i da oprostis, a oprostiti trebaš. Možda nisi trenutno spremna, ali treba da radis na tome, pa da to bude sto prije.
NYC40
2010-11-14 06:26 PM
Koliko god da je u dusi tvog strica bila tama kada je ti je uradio to što je uradio, ništa manja tama je i u tebi sada.
___________________________________________________________________

Znaci i žrtva i pocinioc nedela su isti u ocima Boga. Ne znam zašto onda treba pocinioci nedela da se brinu ionako će im biti oprosteno tako što će im sama žrtva oprostiti i onda će im i Bog oprostiti. A starac se sad sigurno kaje na samrti kad se muci i ne može da umre, ali ko zna koliko je devojcica tkako poremetio u dusi. Stricu treba da kaže u lice kako joj je zivot bio radi toga sto je on to uradio. Samo takao će biti mirna kada stric zna to što ona oseca. Kad bude mirna u dusi onda će moći i da mu oprosti.
Niko od vas nije to savetovao nego samo okreni glavu, ili stavi je u pesak i moli se Bogu i oprosti i zaboravi ko da ništa nije bilo. Izlgeda da se nikome od vas nije tako nešto desilo.
lad
2010-11-14 07:45 PM

Pogresan zakljucak izvodis, NYC40. Svako će da nosi posljedice za svoje neokajane grijehe i nema tu Bog će mu oprostiti. Niti mi možemo nekog (raz)rijesiti njegovih grijehova. Niti će biti lakse grijesniku ako mu oprostimo. Stricu se isto piše, sa i bez oprostaja.

Oprastamo prvenstveno zbog sebe. Da nam dusa ne tamni zbog srdzbe i osvete. Ne možemo da živimo mirno ako u nama bukti gnijev i mrzimo nekog. Gnijev je isto grijeh koliko i pozuda, te otud ova paralela o tami duse.

Niko nije savjetovao da okrene glavu i zaboravi, nego da nadje mir u dusi i da treba da oprosti (to i sama savjetujes). Kako će i kada do toga stici, niko od nas ne može da savjetuje, niti je pokusao (osim upute da potrazi pomoć).

Postavljacu teme: kad (NE ako) ćeš oprostiti zavisi od tebe, a ne od situacije u kojoj ti je stric.
Grijeh je gnijev i mrznja. Što se prije oslobodis tog grijeha, to je bolje, jer niko ne zna koliko još imamo.
505
(zanimanje)
2010-11-14 10:09 PM
I ova ispovest je veoma korisna za tebe, ali usput ne zaboravi
da on nije nasilnik iz crnacke četvrti već tvoj stric, familija koju spominjes kao i vaspitanje a genima možemo sledeći put.
Pronadji način kako sa tim nevaljalcem lično da raskrstis kazni ga i oprosti te nastavi nevino da živis, jer o mrtvima sve najbolje to znaš.
Tempa
(Teolog)
2010-11-15 01:16 AM
samo Gospod nas Isus Hristos bez roptanja „na zaklanje bi vodjen”, mucenici slijedise njegov primjer i sa pjesmom stradahu.
Ova nasa sestra je takođe stradala i kao nevino celjade sa sobom u zivot ponijela tesku traumu u dusi.
Ja joj čestitam na hrabrosti, zato što se ovdje iskreno „ispovjedila”, i dalje iskreno piše o svom sadasnje stanju...
sto, svakako nije za osudu i udaranje minusa,
sestro otidji u Crkvu i ispovjedi dusu svesteniku, biće ti lakse.
ipak ovo ovdje nije ispovjedaonica i ne možemo svi mi odavde da ti pišemo svoja mišljenja i sudove, nismo mi kompetentni za to, a svestenik u Crkvi jeste, jer je postavljen blagodacu Sv. Duha, kroz rukopolozenje.
plavicvetic
(mama)
2010-11-15 02:18 AM
Hvala još jednom na vasim mišljenjima.Hvala i na savetima no,bez obzira sto sam vam iskreno pisala i sto jeste sve tako teško kako jeste,minusi ovde nisu potrebni.Tema, sama po sebi je ruzna.Moja,sva zivotna osecanja zbog toga su ruzna.Vera u muskarce je potonula tog momenta.Ljubavi i paznje prema muskom rodu je od moje strane malo bilo

Zbog njegovog gutanja pogledmo,plasila sam se i pogleda moga brata,moga kuma koji su mi sve u zivotu..teško se druzila sa muskarcima jer sam kroz ta druzenja pravila osvete i bila neumoljiva.
Gospod me nagradiojo i podarijo dobrog muza sa kojim sam otvoreno pricala o ovome.
Znaci,čitav zivot sam ovo drzala u sebi i to je izgleda još vise ,,naostrilo,, moju zelju za fizickom osvetom.

Možda ću i posle ove razmene pisanja sa vama da promenim nešto.

Ali nikako da prihvatim da će svako za svoja nedela odgovarati.
A skrnavljanje porodice,mene kao deteta,žene..coveka..mojih problema u daljem zivotu..to ne mogu nikako da opravdam.
Možda se podsvesno i borim sa opravdanjem,možda je sve pred prastanjem..
Koliko muke u meni još je,verujte mi da,kad procitam sve ispod postavljene teme ( sto sam napisala )svaki put zaplacem.

Od nekud moram početi.Ustvari,već sam pocela.Svesteniku me prosto sram pricati o tome.Za psihologa je to već predaleko,prestaro..
Ostalo je samo na meni da pronadjem put.
probisvijetBelow viewing treshold. Show

probisvijet
(siromah)
2010-11-15 05:32 PM
Preporucujem ti da se upoznas sa ucenjem Ekhart Tolle-ja i da procitas dvije knjige koje ti mogu pomoći na konkretan način.
Ukoliko te zanima samo kako da pomognes sama sebi nećeš traziti dlaku u jajetu ni zamarati se s odredjenom ličnim pogledima ovog popularnog profesionalnog psihologa.

Ekhart Tolle: A Power of Now
Ekhart Tolle: A New Earth

http://www.youtube.com/watch?v=Deq_1lg9Dlo&feature=fvw
NYC40
2010-11-15 08:24 PM
Vidim da mi je neko udario minus , u redu napisacu i ovo pa udarajte koliko hocete. Neke stvari se ne mogu tako lako orpostiti. Pedofilu ne može da se oprosti tek tako, ženi je unistio ceo mladi zivot i još uvek se oseca potisteno. A vi oprosti mu. Pa po vama kao da pedofilija treba da se krije i da se pocinocu oprosti pa nek mu Bog sudi a ovozemljski sud da izbegne. Ko zna da li se on uopste kaje i da li uopste smatra da je uradio nešto loše. Ne kažem da treba da mu se sveti jer to bi znacilo uzeti motku pa ga onako nemocnog prebiti, ili kazati svima šta je on u stvri. A motkom je trebalo neko da mu uradi dok je radio svoje necasne radnje nad zenskom decom u sopstvenpoj familiji. Ne to ali otici i u lice mu sasipati sve bar će imati zadovoljstvo da ga vidi da se posrami za svoje nedelo. Kad bude mirna onda će moći da se sazali i da moli Boga da mu oprosti.
CecilGee
(Asistent)
2010-11-16 12:05 PM
Preporucujem ti da se upoznas sa ucenjem Ekhart Tolle-ja i da procitas dvije knjige koje ti mogu pomoći na konkretan način.
Ukoliko te zanima samo kako da pomognes sama sebi nećeš traziti dlaku u jajetu ni zamarati se s odredjenom ličnim pogledima ovog popularnog profesionalnog psihologa.

Ekhart Tolle: A Power of Now
Ekhart Tolle: A New Earth

+++

Dobio si od mene jedan veliki minus za ovaj pogubni savet.Ne verujem da će joj jereticke knjige pomoći.Imaš ovde malo o Ekartu Tolu..http://sr.wikipedia.org/sr/Ekart_Tol.On i dalaj lama su na „ti”.:)
probisvijet
(siromah)
2010-11-16 12:47 PM
CG, sto su jabuke u piti od jabuka, to je licni grijeh u hrišćanstvu.
Glavni sastojak. Tudji grijeh? Nebitan. Grijesis ako ne oprostis :)
Ne razumijem nervozu hrišćana u vezi Ekharta Tolia? Mnoge zamjerke su izvucene iz konteksta kao sto je slučaj sa zamjerkama Albertu Pajku. Davljenik ne zagleda u pruzenu ruku, elaboriraj malo, na toj aTresi nema ništa. Na ti s Dalaj Lamom ili s nadbiskupom Hocevarom, koga briga? Sestra s problemom će znati sama.
probisvijet
(siromah)
2010-11-16 01:38 PM
sad moj prijatelj Dika odlazi po zensku periku. Cuju se koraci: tup, tup, tup, tup :)))
ljubica1
(sve)
2010-11-16 02:06 PM
Prastanje je blagodat Gospodnja, mi bez nje ne možemo oprostiti. Umni efekati samo na trenutke smiruju savest ali srca nasa ostaju neociscena. Um je samo verni sluga srca. Moli se Bogu za sebe i za strica da On bude posrednik između vas, i nadaj se svakom dobru.
pravda_i_istina
2010-11-17 01:06 AM
Ko zna da li se on uopste kaje i da li uopste smatra da je uradio nešto loše.
========
ona i ne namerava da moli Boga za njega, samo sama da mu oprosti, ako se više ne oseca ugrozenom od njega (ili njemu sličnim), a Bog neizostavno placa PRAVEDNO!
pravda_i_istina
2010-11-17 01:09 AM
prastanjem, mi se oprastamo neprijatelja svojih (psalam), kako na ovom, tako i na onom svetu, za svagda raskrscujemo sa njima
S_
2010-11-17 07:10 PM
Драго ми је да си удата, а судећи по натпису (мама) испод надимка, имаш и дечицу, хвала Богу. Не знам какве си све муке са мушким родом и самим собом после тога имала, али ми је драго да чујем да си нашла супруга који те разуме и са којим имаш заједнички живот.

Да ти не увијам: што се мене тиче, да знам да ћеш да олакшаш души и нађеш мир, рекао бих ти да узмеш гвоздену штанглу и да му поломиш кости. То озбиљно мислим.

Ваљда због деце, шта знам, кад прочитам нешто овакво дође ми и да му ја станем ногом за врат. Нисам баш све схватио шта се дешавало, да ли је и ко све још могао да буде злостављан од тог човека. Бар је сад ван моћи да то и даље чини.

Верујем да и кад би га живог умлатила, да опет не би нашла мир. Пре тобом је хришћански проблем праштања огољен до костију: велико злодело из младости (још си била дете) и човек који је још увек жив, а сада је немоћан.

Да се уздигнеш, да нађеш снаге да се суочиш са њим, да преболиш, да му опростиш... све је то нама са стране лако рећи а на теби је да се избориш са тим.

Разумем и кад кажеш да те је срамота да причаш о томе свештенику. У праву си кад кажеш да ти сама мораш да пронађеш пут, но то не искључује да уз Божију помоћ нађеш неког искусног и разумног благог свештеника (моје је мишљење да се не треба залетати) коме би могла да повериш своју муку.

Надам се да ћеш наћи снаге да се избориш.

Свако добро.
plavicvetic
(mama)
2010-11-18 01:56 AM
Da S-,ja sam majka.
Hvala na iskrenom pisanju.
A taj stric monstrum je maltretirao izgleda, redom.Možda će pricati o njemu i druga deca u familiji,tek onda kad umre.
Ja sam bezala od njega jer,kad bi me suereo gutao me je pogledom,manijacki..monstrunski..Oprosto mi Gospode i spasi me iz ovog pakla ali,ja hoću da ga ovesam na banderu tu...ispred kuca naših.

Zašto mi kao žrtve cutimo?Jeli to jedino rešenje?Sramota je pricati,iznositi ovakve nesrece.

Znate,posle dugi niz godina sam shvatila,zašto sam samarala moje drugove iz detinjstva,za najobičnoju sitnicu,zašto i dan danas nesvesno ruzno reagujem i prema mome muzu...
Da,ja sam shvatila a moji drugovi nisu i neće.
A da sam pre progovorila i oslobadjala se ovog tereta,bili bi i oni uz mene.Pomogli bi mi da lakse idem kroz zivot.Ili bi ga kamenovali.

A ja ću iskreno reci zašto sam cutala:----Bojala sam se da će ga otac i moja braca dokrajciti i, rasla sam u konzervativnoj sredini gde bih ja bila osudjivana za sve.

I ovo je sve od Gospoda.Sav ovaj teret koji nosim od detinjstva.
A Gospod sam zna zašto.Valda će mi on sad pomoći u svemu.Drzati me na pravom putu.

Vas molim da mi oprostite na mojim najiskrenijim zeljama i osecanjima.Ako se odlucite osudjivati me,shvatite da sam već osuđena.
Tempa
(Teolog)
2010-11-18 04:26 PM
Sestro, mislim, da te niko od diskutanata ne osuđuje... zašto da te osuđuje?
Možemo osudjivati samo manijaka koji te ozlojedio, povrijedio, koji je robovao satani i sada se muci, umire,,,
Mi Hrišćani, molimo se da se i on prije smrti pokaje za svoja zlodjela, jer „poslije smrti nema pokajanja”...
Molimo se da mu oprostis, ne zbog njega, nego zbog Hrista Gospoda, da bi on oprostio tebi, sva vasa pregrijesenja, „jer nema covjeka da živi a ne grijesi”, a biće ti i lakse.

Praskozorje
(pesnik)
2010-11-18 05:12 PM
Мислим да би било корисно да послушаш савет брата С_ и да би требала, драги плавицветићу, да уз Божију помоћ потражиш искусног и просветљеног православног духовника, али оног који има искуства и који познаје исцелитељни метод православног предања како би пронашла спас за те твоје муке ... Ако се одлучиш на тај корак, сигуран сам да ће ти Бог бити на помоћи, јер си се баш намучила.
Ако ништа друго, а оно због дугогодишњег трпљења те муке Бог те воли!

С тим да треба имати на уму да Бог не воли само мученике и свете, већ све људе без разлике. Бог воли све грешнике и све оне који су нечисти, Бог воли чак и твог стрица. Бог жели да се и он спаси, и можда ће му та тешка болест да буде од помоћи ... нека би Бога дао да се покаје ... ко зна, можда, а можда и не, ако се твој стриц не покаје и не затражи опроштај од тебе, та болест му сад може помоћи.
Бог допусти тешку болест и да шансу за покајање, али не врши насиље над човековом вољом.
 Comment Remember this topic!

Looking for Tassel Earrings?
.