Pomaze Bog,

Sinoć sam pokusao odgledati film o zivotu najsiromasnijih od svih siromaha u Indiji iz kaste nedodirljivih, Dalit, Slum dog millionaire. Nakon scene o sakacenju djeteta kako bi ono postalo prosjak, odustao sam. Nevjerovatna ravnodusnost prema zivotu i prema ljudima, gdje siromasne tretiraju kao pse sa deponije za smece, vjerovatno proistice iz pogleda na svijet vrlo kompleksne Hindu kosmologije. Mislim kako smo sretni sto imamo hrišćanstvo kao cementni malter civilizacije.

Hrišćanstvo je epohalna stepenica razvoja ljudske svijesti. Od žrtvovanja ljudi i djece preko žrtvovanja zivotinja mnostvu bogova do Beskrvne žrtve jednom Bogu je uistinu dug put.
Rimski imperator Julijan,takozvani „apostat” je u svom idealizmu da može vratiti tocak istorije, bio kritikovan u javnosti zbog velikog broja bikova koji su poklani kao žrtva bogovima u vrijeme velike gladi u Istocnom Rimskom Carstvu, dakle sama svijest ljudi, jednom promjenjena, ne omogućuje povratak na staro.

Šta mislite da su najveci uspjesi hrišćanstva u zadnjih 100 godina i zašto Bog ne projavljuje svima jednako jednu Istinu nego postoje Hinduizam, Budizam, Muhamedanstvo?