Odgovor Nataše Jovanović na reagovanje vladike Atanasija
Društvo | Nataša Jovanović | avgust 11, 2010 at 14:32
________________________________________
Piše Nataša Jovanović
Kako ste se odmah po izlasku Pečata br. 125, a povodom teksta „Vunena vremena”, oglasili demantijem bez demantija imam profesionalnu i moralnu obavezu da vam se obratim ovim putem i ujedno pokušam da ispoštujem napisano mi pismo, to jest na ovaj način stavim do znanja da sam isto i pročitala.
Kako je tekst „Vunena vremena” imao za cilj objektivno informisanje javnosti koje Vi osporavate, u obavezi sam da Vam skrenem pažnju da nijednom rečju niste opovpgli, činjenično demantovali ili se kategorički usprotivili poruci teksta, a to je da je predaja Kosova u ruke albanskim ekstremistima koja je legalizovana na MSP u tesnoj vezi sa progonom vladike Artemija, niti da su srpski manastiri (čijom odgovornošću?) prepušteni „kosovskoj kulturnoj baštini”. Ali smo zato saznali da su odbegli monasi „pljačkaška družina”, što ja Vama osporavam budući da sam imala prilike da vidim u kakvim okolnostima preživljavaju. Pod dva da su moj izvor vama bolna tačka sajtovi „Pastir dobri” i „Borba za veru” koje ocenjujete kao anticrkvene, što, opet nije istina, jer broj onih koji znaju šta je pozadina dešavanja u ERP daleko prevazilazi broj posetilaca pomenutih sajtova. O nepoštovanju odluke Sinoda iz 2006. godine koju pominjete, a koja se odnosi na „raspuštanje pljačkaške družine”, Vrhovni sud Grčke je, lično mislim, vičniji da prosuđuje o finansijskim zloupotrebama nego Sinod. Koliko mi je poznato, finansijsko poslovanje Crkve nije deo kanonske regulative.
Da li ste na zasedanju Sabora vladici Artemiju „snishodili” ponudivši mu penzionisanje (tačnije umirovljenje – malo više preciznosti s vaše strane, molim) o tome će sud doneti narod, koji (što sve češće zaboravljate) nazivali ga vi „šušom i tmušom”, „sektašima”, „evroslinavcima” ili „trabantima” (preuzeto iz Vama potpisanih prepiski) čini onaj treći elementarni deo Crkve.
U demantiju koji se svodi na ispravku u tekstu navedenog prevoznog sredstva koje ste koristili krenuvši ka Gračanici, ipak nudite i jednu dragocenu informaciju, priznajem. Kažete da ste „dana 13. februara leta Gospodnjeg 2010. došli na Kosovo dečanskim autom, sa vladikom lipljanskim Teodosijem. Svrativši prethodno u Kuršumliju, gde vas je čekao prispeli u međuvremenu sinodski akt o razrešenju vladike Artemija, akt sa njegovim potpisom pored ostalih, ušli ste oko podne na Merdare…”. Poštovani vladiko, samo ste izostavili da kažete kako se desilo da vas akt zatekne na putu ka eparhiji u kojoj ste do toga momenta kako i sami u pismu tvrdite bili nepoželjni „zbog vršljanja”, a do dolaska u Kuršumliju o tome niste znali ništa. Ako ste, pak znali, ostaje nejasno kako se desilo da se u subotu 13. februara, samo jedan sat posle završetka sednice Svetog sinoda, na kojoj je odlučeno da budete postavljeni za administratora Eparhije raško-prizrenske, nađete u sedištu episkopa Artemija. Kako je akt mogao tako brzo stići, osim ako odluka nije bila doneta već nekoliko dana ranije, a sama sednica od 13. februara bila obična predstava?
Kao Srpkinja pravoslavne vere ne mogu se složiti sa vama da tekst „Vunena vremena” blate nam Svetu i sabornu apostolsku crkvu, razlog više što je blato već bačeno, ali od strane onih koji bi trebalo da je hrane i čuvaju:
1. pozivanjem pape u Srbiju;
2. vašim viđenjem ekumenizacije kojom ste posvađali i eparhije i vernike;
3. jeftinim obračunima koje sprovodite nad svim i svakim ko pokuša da ili drugačije od Vas pristupi temi progona vladike Artemija sa Kosmeta.
U tom smislu, poštovani vladiko, skrećem vam pažnju da vam mantija koju ste ogrnuli i titula doktora teologije koju ponosno nosite po eparhijama ne daje za pravo da vređate telo Vaše crkve, pa činili njega i „piskarala”, „tužna lica u monaškoj rasi”, „propali pravnici” ili „beslovesnici”.
A povodom opaske koja je sa Vašim pismom stigla, a u kojem se pominje „opšta crkvena kultura” i „nepoznavanje kanona”, primećujem da se primenjuju dvojaki aršini, jer u protivnom ostaje nepoznato kako su novinari pojedinih medija i analitičari koji već godinama pljuju po SPC-u, a danas isključivo po vladici Artemiju, odjednom dobili blagoslov da obaveštavaju javnost o ovoj „osetljivoj” temi, i da pri tome dobijaju informacije upravo iz Sinoda SPC-a.
„Ali Sin Čovečiji kada dođe, hoće li naći vjeru na zemlji?” Lk. 18, 8
http://www.pecat.co.rs/2010/08/odgovor-natase-jovanovic-na-reagovanje-vladike-atanasija/