Nema potrebe Jeco, vi ste već sestre u Hristu, treba da se (ako to već ne radite)zajedno pricescujete, i ne može da postoji prisnija veza od te, jer smo clanovi jednoga Tijela Hristovog-Crkve, pa smo time i braca i sestre.
Ne postoji molitva ili obred bilo kakav koji bi nas tesnje mogao zbliziti od Sv. Pricesca.

по одлуци Св.арх. синода из 80 и неке , не врши се више обред побратимства-посестринства, јер неки после обреда, или њихови сродници, нису поштовали обавезу примљену у цркви.

Kakvo kumstvo jadna ne bila, kakvo posestrinstvo?!
Rijetko šta slabije stoji kad su u pitanju „ucenja” CRkve, od onog o „duhovnom srodstvu ” među kumovoma. Afanasjev je o tome izvrsno pisao, ali ti si izgleda teologija „Bog na nebu, kum na zemlji”.
A obred „bratimljenja” se jeste bio uvukao u pravoslavne trebnike preko Lvova i te Ukrajinske skole, kad su svakakve gluposti usle u Trebnik, dobro kaže o. Nesa. Ja nisam htio da pricam o trome, jer je nepotrebno. Danas postoje oni koji hoće „gej prava” u pravoslavnoj Crkvi, i pozivaju se na taj obred bratimljenja u tim Trebnicima kao da je to bila neka vrsta braka između muskaraca.Citao sam o tome na nekom grckom sajtu, ne sjecam se vise gdje.
Ma sacuvaj Boze!

Da,citao sam i čitam Afanasjeva, sa uzivanjem velikim, i imam veliko postovanje prema ocu savremene evharistijske eklisiologije. Uvijek me nadahnjivala njegova svjezina, koja je bila inspiracija Smemanu, Zizjulasu,i mnogim drugima, čak u dobroj mjeri i liturgijsom pokretu Zapadne Crkve. Predivan, odličan svestenik i za svoje vrijeme izuzetno hrabar bogoslov.

Pa mislim stvarno, ako sam ja za katihizis, onda si ti sudeci po ovim komentarima za neku vrstu azbuke, ili čak za zabaviste.Zamisli „Bogoslovsko zabaviste Zvonce”ili tako nešto. Pa nije ni losa ideja?!
Nego...
Pisati u prvoj polovini dvadesetog vijrka „Crkvu Duha Svetoga” i „Trpezu Gospodnju” jeste hrabro i inventivno uz to, jer je to značajan zamajac onoga sto Florovski(najveci istocni Zizjulasov uzor, a bio mu je i Afanasjev, po njegovim rijecima)naziva „neopatristicka sinteza”. Afanasjev se bavio temama o kojima dugo prije njega nije niko govorio na sutentican način, zapocinjuci jednu novu epohu u bogoslovlju. Njegove knjige su nezaobilazna literatura u svim bogoslovskim skolama (i kod Zizjulasovih studenata, naravno). I ovo o kumovima , sto sam pomenuo je jedna od tih stvari, koja razbija stereotipe i postavlja pitanje da li u Crkvi smije da postoji nešto sto je bezivotno, i sto je izgubilo svoju predanjsku funkciju, da li to steti Crkvi. To pitanje i danas za mnoge stvari može biti, i jeste aktuelno, i tu je, kao i na mnogim drugim mjestima Afanasjev i te kako aktuelan, a ni u kom slučaju prevazidjen , kako si gore nedmeno izjavila. Iace, papa Pavle VI ga je lično pozvao na zavrsne sjednice Drugog Vatikanskog Koncila, toliko je bio značajan i citan i na Zapadu. Bavio se pitanjima granica Crkve, kao i Florovski, i uopste , nije prezao od toga da se uhvati u kostac sa gorucim, a često pod tepih stavljanim problemima u bogoslovlju. Ja to dozivljavam kao izuzetnu hrabrost, smjelost...i zaista mu se divim.

Florovski(najveci istocni Zizjulasov uzor, a bio mu je i Afanasjev, po njegovim rijecima

-----------------

Netačno.

jada