Pomaze Bog;
Već duže vrijeme razmišljam o tome kako su ljudi u zadnje vrijeme jako iskvareni,ukljucujuci i sebe samu.Kad se sjetim svojih razmišljanja od prije nekih 10 godina razocarana sam,i krivo mi je sto je tako.Mislim da je uzrok tome na neki način gubitak vjere.Npr.ranije,dok sam još bila dijete bila sam dosta poboznija nego danas,isla redovno u crkvu,redovno se molila i bila rasterecena.Kad imam bilo kakve probleme,odem u crkvu,pomolim se i odma je sve lakse,sve je nekako drugacije.Zatim sam se udala,tu su dosle mnoge obaveze,selidbe,zapustila sam neke stvari i stidim se toga.Danas je moja slava,otisla sam s porodicom u crkvu,odnijela slavski kolac,koljivo..i dok sam bila u crkvi kao da sam ponovo ona stara osoba,prijalo mi je i jedva cekam da odem opet.Ustvari zašto dugo nisam isla,kad smo odselili u drugu državu crkva nam je bila jako daleko,zatim smo preselili u drugi grad ali često radim vikendima pa sam opet sprijecena da odem,i na kraju me je bilo sram od Boga,jer nekad sam stalno dolazila da Mu se molim kao i da Mu se zahvaljujem a onda je to postala rijetkost.Sram me i sto zahvaljujuci Njemu imam zdravog sina,dobrog muza,a ja mu se nisam ni zahvalila kako dolikuje.
Toliko od mene,izvinite ako sam vas zbunila ili vam je moj post samo oduzeo vrijeme,ali nekako je lakse kad covjek napise misli i osjecaje bilo gdje.
Pozdrav svima!