Grijeh je zid koji chovjek zida između sebe i Gospoda. Chuvam se i bojim se grijeha jer u chovjeka koji je pun grijeha Sveti Duh ne moze da udje. Zato kada se ispovjedimo trazimo od Gospoda da nam oprosti one grijehove shto smo ispovidjeli. Mada ja molim Gospoda da mi oprsti i ono shto nisam ispovidijo jer sam zaboravio ili ne mogu da se sjetim tog trenutka dok se ispovjedam. Poslije ispovjedi kada smo razrjesheni grijehova u nashe tijelo kroz Sveto Pricheshche ulazi Sveti Duh. Mi se molimo u nashoj Svetoj Molitvi Oche Nash ,,Oprsoti nam grijehove nashe„ i ”Sachuvaj nas od iskushenja„ Znachi nema jedinstva sa Gospodom ako smo nepokajani i nerazrjesheni grijehova nashih. Molim se Gospodu da okrene Svoje Presveto Lice od grijehova mojih, da mi oprosti sagreshenja moja i da me ispuni svojim Presvetim Duhom.
To je dio moje svake molitve.

Vash u Hristu Greshni Makarios ”

Brate zidar mislim da su to razliciti stadiji duhovnog zivota. u početku covek ne gresi jer se boji Boga i Njegove pravedne kazne, naročito ako je živeo gresno i iskustveno okusio Bozije karanje. Kasnije, covek se ustaljuje u dobru, pocinje da ga voli i umnozava i time stvara naviku dobra, koja mu postaje kao druga priroda i od koje se kao od zidina ruse gresne navike. Time se duhovno presvecuje i pocinje da oseca blagodat Boziju i da voli Boga ali i u najvecoj ljubavi prema Bogu ne nestaje jedna doza straha.
To je otprilike kada se radi o onim vidljivim i znanim gresima ali je situacija malo teza kada dodje do npr samoljublja i svih njegovih izdanaka. Vrlo često takve grehe ne možemo da porepoznamo lako, potrebno je dosta sopstvenog truda i savetovanja sa iskusnim duhovnikom

И опет смо тамо где смо.
================================================================

Predobro si ovo rekao, brate!