Pomaze Bog braco i sestre,

Ne znam koliko je bitno da istaknem da se javljam iz Australije, ali u svakom slučaju želim da podijelim nešto sa vama braco i sestre.

Već drugi put u roku od nekoliko Nedjelja ja sam se nasao u poziciji da branim Pravoslavlje i Svetu Pravoslavnu Crkvu među ljudima - poznanicima koje vidim svakih par mjeseci (neke cesce a neke rijedje).

Pvi put se desilo kad sam otisao kod prijatelja i kako to zna da biva, poceli smo diskusiju o religijama, o smislu zivota, o filozofiji i o crkvi (o crkvi ali kad se ta riječ izgovarala recena je bila negativnim zvukom, konotacijom i znacenjem, ma znate i sami).

Da ne dužim, najprije su bili samo muskarci u diskusiji ali onda su se pridruzila i djevojke i posjedale okolo. Između ostalog, svi su imali negativan ako ne i ruzan stav o crkvi, ubjedjenja o „pogresnom” ucenju crkve pa čak i osporavanje da crkva može da djeluje uopste pozitivno, na bilo šta ili koga.

Nasao sam se okruzenim ljudima (cast nekim izuzecima) ljudima, skolovanim ljudima koji tako zbore. Branio sam Pravoslavlje, odnosno objašnjavao mnoge stvari koje ljudi pogresno tumace i bilo mi ih zao, ne u smislu gadjenja neko mi je bilo iskreno zao sto iz neznanja, iz neke trule averzije prema Pravoslavlju, iz posmatranja Crkve kroz prizmu sacinjenu od par ili koliko god već loših svestenika, oni gledaju i definisu sve Pravoslavno. Pitao sam se dali se ovo stvarno zbiva oko mene.

Drugi put se desio upravo veceras. Četiri sata smo razgovarali, oni protiv Pravoslavlja, a ja nastojim da im otvorim oci.

Oba puta sam imao ljepsi glas od njih, smireniji, uzviseniji, glas pobjede Pravoslavlja. Bio je to moj glas ali sa blagoslovom odozgo, koji mi dade snagu i smirenje.

Mnogo ljudi, čini mi se, se okrecu ka „self help books” (ne znam kako bi se takve knjige nazvale na srpskom), ka autorima kao sto je Eckhart Tolle između ostalih. Neki čitaju o budizmu, treci filozofiju a neki svrstavaju Pravoslavlje u isti dzak sa rimokatolicima, jehovinim svjedocima pa čak i raznoraznim sektama, pa im Pravoslavna Crkva „smrdi”.

K'o sto rece Justin celijski „O' lesevi srpski”.

Ovo moje pisanje i nije možda bilo namjenjeno za diskusiju ali sam samo htio da podjelim sa vama radost u mom srcu.