Svako od nas više puta u životu ima ili je imao situaciju da dođe u nedoumicu sa trenutnim ili zastarjelim problemom kojeg bi povjerio nekome.Najrađe ljudi,iz svog neznanja,prvu grešku prave,te taj problem ispričaju nekome koji mu ne da rješenje,nego kod njega stvori još veći strah i strepnju,kakav će biti dalji tok ili ishod.Često postavimo pitanje,da li da kažem psihologu ili duhovniku?

Pošto već dugo godina,zbog našeg neznanja,neprosvećenosti i neupućenosti,ličnim nemarom svakog od nas,stoji jedna foskula,netačna i neistinita,da svaki koji se obrati psihologu je ludak,i to onda kod čovjeka podiže čitav niz onih negativnih,odbojnih transmitera,koji automatski i ono malo dobre volje sruše,a onda je rješenje drugo.Idem kod mog duhovnika.Psihologija i duhovnost se nadopunjavaju jedna na drugu,te su u indirektnoj vezi sa samim čovjekom,jer znamo,da je čovjek duhovno biće,a ta duhovnost je usađena,nadahnuta Duhom Svetim,te njegova duša,je zapravo onaj psihološki dio čovjekovog bića.

Po prirodi Božijoj,svaki čovjek je religiozan,htio to on ili ne,evo postavimo svi sami sebi jedno blic pitanje:„Da li vjerujemo,da će sutra izaći Sunce?” Razmišljajmo malo o tome,unutarnjim ćutanjem,vidjećete da u dubini duše javlja se otpor,sa pitanjem:„Kako onda mogu da ne vjerujem?” i onda nastupa jedno zbunjujuće stanje,jer najveći strah kod čovjeka,je strah od nepoznatog i tada nastupa panika,koja može,ako nije pod kontrolom vjere,stručnjaka i stava sigurnosti u sebe,prerasti u vrlo ozbiljno oboljenje,patologiju,paničnog poremećaja,koje za sobom nosi niz komplikovanih simptomatskih stanja.

Naš duhovni otac,a dobro je i trebalo bi da ga svako ima,kao zemlja žedna kiše,da će nam ohrabrenje,put i molitvom umiriti poljuljano stanje.To vam je isto kao i onaj iskusni učitelj,koji vodi da osvojimo vrh planine,sa mnogim preprekama,opasnostima i iskušenjima. Ako je on staložen,siguran i širi kod nas jednu pozitivnu energiju,sa riječima,hoćemo,želimo i možemo,tako ćemo sretno stići do cilja,a sutra ćemo rado bez straha ići opet sa takvim čovjekom za novim izazovom.Kažu Sveti Oci,da nije lako izabrati pravog duhovnika,te da ne treba žuriti u odabiru,ali treba poštovati,jer na njemu je snaga Duha Svetoga i njegova desnica ima punoću Časnog Krsta IC XC,samoga Gospoda. Pored svega što dobro za čovjeka može donijeti jedan duhovnik,on ima veliku ljubav i sastradavanje pred Gospodom za nas,a naš odnos treba da je zasnovan na iskrenosti,razumijevanju i povjerenju.

Knjiga Života kaže:„Ako je grešan sveštenik,nije njegova molitva”,i to uvijek moramo imati u vidu.Oči jednoga duhovnika vide mnogo dalje,nego što mi u tom trenutku mislimo,te se iznenadimo njegovoj prozorljivosti,kad nas upita ono što nam ne prija i što smo sakrili da kažemo.Da li svjesno ili nesvjesno,individualno je.Zato se kaže čistota uma,jer um je velik,kolika je Vaseljena i više.Kada vjerujete svom duhovniku,bilo da je on sveštenik ili monaškog čina,srce se otvara,a znamo da je ono centar čovjekovog bitisanja,tako da ono zaigra radošću,kakvom je samo Bog može obdariti.

Gospode,smiluj se meni grešnoj,
Gospode,pomozi mome nevjerju,
Gospode,dometni nam vjere.